Otvori glavni izbornik

El Mudžahid (arapski: ال مجاهد) je bila postrojba Armije Republike Bosne i Hercegovine sastavljena od mudžahedina, stranaca i bosanskohercegovačkih muslimana. Osnovana je 13. kolovoza 1993. pod naredbom generala Rasima Delića. Bila je u sastavu Trećeg korpusa Armije RBiH, a borila se protiv hrvatskih i srpskih snaga u vrijeme rata u Bosni i Hercegovini. Postrojba El Mudžahid poznata je po svojim nedjelima počinjenih tijekom rata.

El Mudžahid
Flag of Jihad.svg
Zastava postrojbe El Mudžahid
Aktivna 13. kolovoza 1993. – 14. prosinca 1995.
Država Flag of Bosnia and Herzegovina (1992–1998).svg Republika Bosna i Hercegovina
Odanost Flag of Bosnia and Herzegovina (1992–1998).svg Armija RBiH
Grana pješaštvo
Veličina 1774
Sjedište Zenica
Geslo Naš put je džihad
Sudjelovanje u borbama Bitka za Vozuću
Raspuštena 14. prosinca 1995.

OsnivanjeUredi

Nakon što je muslimansko političko vodstvo krajem 1992. uvidilo da je 70% područja Republike Bosne i Hercegovine pod kontrolom srpskih snaga ostalo bez mogućnosti povratka te kako je muslimanska izbjeglička populacija sve više rasla, počinje se vršiti pritisak na ona područja koja su bila pod kontrolom Hrvatskog vijeća obrane. U sklopu priprema za napad na hrvatska područja počinje se organizirati i dolazak stranih mudžahedina za koje su uspostavljeni i centri za obuku terorističkog i drugog karatkera.[1] Postrojba El Mudžahid obrazovana je po naredbi generala Armije RBiH Rasima Delića 13. kolovoza 1993. Bila je sastavljena od mudžahedina, odnosno stranih i bosanskohercegovačkih islamista. U početku su većinu u odredu činili stranci, no kasnije su ga sačinjavali prvenstveno bosanskohercegovački muslimani.[2] Prema navodima Abu Ajama, jednog od zapovjednika postrojbe El Mudžahid, Alija Izetbegović neposredno je zapovijedao postrojbom preko posrednika zapovjednika Trećeg i Sedmog korpusa Armije RBiH.[3]

Borbe protiv hrvatskih snagaUredi

Mudžahedini prvi puta u sukob s hrvatskim snagama dolaze napadom Armije RBiH na Busovaču u siječnju 1993. Nakon što su muslimanske snage zauzele sela Bilalovce i Kaćune, mudžahedini maltretiraju uhićene Hrvate. U travnju 1993. mudžahedini su, po zapovijedi stožera Trećeg korpusa Armije RBiH, oteli zapovjednika HVO-a u Zenici Živka Totića, a ubili su četiri osobe osiguranja i jednoga civila. Ovaj incident su muslimanske vlasti u općini pravdale time da je zločin počinila nepoznata osoba. Ovaj incident bio je jedan u nizu u sklopu priprema za napad na HVO u Zenici..[4] Mudžahedini su, u vrijeme primirja, 18. rujna 1993. upali u selo Bobaši kod Viteza kojeg je branila nekolicina pripadnika HVO-a te su počeli ubijati civile i paliti kuće. Međutim, protunapadom hrvatskih snaga istjerani su iz sela.[5]

Borbe protiv srpskih snagaUredi

Postrojba El Mudžahid igrala je ključnu ulogu u Bitci za Vozuću protiv Vojske Republike Srpske. Mudžahedini su počinili brutalan pokolj nad desetcima zarobljenih i ranjenih srpskih vojnika sječući im glave sjekirama, sabljama i motornim pilama što je natjeralo srpsko stanovništvo na masovno iseljavanje. Protjerivanje srpskog stanovništva bio je i jedan od cijeva Armije RBiH kako bi se na tom području nastanilo tisuće muslimanskih izbjeglica iz Srebrenice i Žepe.[6][7][8]

IzvoriUredi

  1. Uvod, str. 3. - 4. Preuzeto 2. studenog 2013.
  2. Pravosuđe BiH zanemaruje srpske žrtve. Press, 11. studenog 2012. Preuzeto 2. studenog 2013. (na srpskom)
  3. Budimir, Živko. Predmet: izvješće sa obilaska Travničke općine pod nadzorom Armije, str. 3., 12. - 13., 18. travnja 1995. Preuzeto 5. studenog 2013.
  4. Uvod, str. 5. Preuzeto 2. studenog 2013.
  5. Na današnji dan prije 20 godina mudžahedini ubili 15 Hrvata u selu Bobaši kod Viteza. Denvno, 18. rujna 2013. Preuzeto 5. studenog 2013.
  6. Dan kada je Armija R BiH predvođena Odredom "El Mudžahidin" oslobodila Vozuću. Staff, 10. rujna 2013. Preuzeto 2. studenog 2013. (na bošnjačkom)
  7. Mudžahedini su zarobljenicima sjekirama i pilama sjekli glave. Slobodna Dalmacija, 27. rujna 2001. Preuzeto 2. studenog 2013.
  8. Gle­dao sam ka­ko ko­lju Sr­be. Press, 24. veljače 2006. Preuzeto 2. studenog 2013. (na srpskom)