Wikipedija

Elizabeth Fulhame

Elizabeth Fulhame (fl. 1794.) bila je rana kemičarka koja je otkrila koncept katalize i fotoredukciju. Detaljno je opisala katalizu u svojoj knjizi "Esej o izgaranju s pogledom na novu umjetnost bojanja i slikanja, gdje se dokazuje da su flogističke i antiflogističke hipoteze pogrešne" iz 1794. Knjiga detaljno opisuje njene eksperimente s reakcijama redukcije oksidacije i donosi zaključke u vezi flogistonske kemije, u kojoj se ne slaže ni s flogistonistima ni s antiflogistonistima.[1]

Elizabeth Fulhame
Poznat po koncept katalize i otkriće fotoredukcije
Portal o životopisima

Godine 1798., knjigu je na njemački preveo Augustin Gottfried Ludwig Lentin kao Versuche über die Wiederherstellung der Metalle durch Wasserstoffgas. Godine 1810. objavljena je u SAD-u, uz kritičke osvrte.[2] Iste godine Fulhame je postala počasnim članom Kemijskog društva Philadelphia.[3][4] Thomas P. Smith pohvalio je njezin rad, rekavši da je "Mrs. Fulham sada postavila toliko hrabre tvrdnje da više ne možemo uskraćivati privilegiju sudjelovanja u kemijskoj znanosti na temelju spola."[5]

Osobni život uredi

Elizabeth Fulhame objavljivala je pod svojim vjenčanim imenom, kao gđa. Fulhame. Bila je udana za Thomasa Fulhamea, liječnika rođenog u Irskoj koji je pohađao Sveučilište u Edinburghu i proučavao babinju groznicu kao student Andrewa Duncana (1744.-1828.).[6][7] Doktor Thomas Fulhame bio je naveden u imeniku Edinburgha između 1784. – 1800.[8][9][10][11] Neki vjeruju da je bila Škotkinja,[12] ali čini se da su jedini dokazi za to činjenica da joj je suprug studirao u Edinburghu. Sir Benjamin Thompson, grof Rumford, nazvao ju je "genijalnom i živahnom gđom. Fulhame", međutim ovo mišljenje može odražavati stil njezine knjige.[13]

Znanstveni rad uredi

 
Esej o izgaranju : s pogledom na novu umjetnost bojanja i slikanja. Pri čemu su flogističke i antiflogističke hipoteze dokazano pogrešne, 1794.

Njezin rad započeo je njezinim zanimanjem za pronalaženje načina bojenja tkanine teškim metalima pod utjecajem svjetlosti. Prvotno je razmišljala o tome da svoje djelo naziva esejem o umijeću izrade platna od zlata, srebra i drugih metala, uz pomoć kemijskih postupaka, ali s obzirom na "nesavršeno stanje tehnike", odlučila je odabrati naslov koji odražava šire implikacije njezinih eksperimenata.:viii-ix

  »"Mogućnost izrade odjeće od zlata, srebra i drugih metala, kemijskim postupcima, pala mi je na pamet 1780. godine: projekt koji je spomenut doktoru Fulhameu i nekim prijateljima smatran je malo vjerojatnim. Međutim, nakon nekog vremena imao sam zadovoljstvo realizirati ideju, u određenoj mjeri, eksperimentom."[14]:iii«

Očito je susret sa sirom Josephom Priestleyem 1793. ohrabrio da objavi izvještaj o svom 14-godišnjem istraživanju.[15] Fulhame je proučavala eksperimentalno reduciranje metalnih soli u raznim stanjima (vodena otopina, suho stanje, a ponekad i otopina etera ili alkohola) izlažući ih djelovanju različitih redukcijskih sredstava[16] Soli metala koje je ispitivala uključuju zlato, srebro, platinu, živu, bakar i kositar. Kao redukcijska sredstva eksperimentirala je s vodikom, plinom, fosforom, kalijevim sulfidom, sumporovodikom, fosfinom, ugljenom i svjetlošću. Otkrila je brojne kemijske reakcije pomoću kojih bi se metalne soli mogle reducirati u čiste metale.[5] Rayner-Canham svoj najvažniji doprinos kemiji smatra otkrićem da se metali mogu prerađivati vodenom kemijskom redukcijom na sobnoj temperaturi, kao alternativa topljenju na visokim temperaturama.[5]

Njezin teoretski rad o katalizi bio je "veliki korak u povijesti kemije",[17] prethodeći i Jönsu Jakobu Berzeliusu i Eduardu Buchneru. Predložila je i pokazala eksperimentom da se mnoge reakcije oksidacije događaju samo u prisutnosti vode, da izravno uključuju vodu te da se voda regenerira i može se detektirati na kraju reakcije. Dalje, predložila je "prepoznatljivo moderne mehanizme"[17] za te reakcije, a možda je bila prvi znanstvenik koji je to učinio. Uloga kisika, kako je ona opisuje, značajno se razlikuje od ostalih teorija tog vremena. Na temelju svojih eksperimenata, nije se složila s nekim zaključcima Antoinea Lavoisiera, kao ni s flogistonskim teoteričarima koje je kritizirala.[5][18] Njezino istraživanje moglo bi se smatrati pretečom djela Jönsa Jakoba Berzeliusa, međutim Fulhame se posebno usredotočila na vodu, a ne na teške metale.

Nadalje, Schaaf svoj rad na kemiji srebra smatra orijentirom u rađanju i ranoj povijesti fotografije.[19][20] Njezin rad na ulozi kemikalija osjetljivih na svjetlost (soli srebra) na tkanini prethodi poznatijim fotogramima Thomasa Wedgwooda iz 1801. Fulhame, međutim, nije pokušala napraviti "slike" ili reprezentativne otiske sjene na način na koji je to učinio Wedgwood, ali se uključila u fotoredukciju pomoću svjetla.[21]

Izvori uredi

  1. ↑ Burwick, Frederick; Goslee, Nancy Moore; Hoeveler, Diane Long, ur. 2012. The encyclopedia of Romantic literature. Wiley-Blackwell. Chichester, West Sussex [England]. ISBN 9781405188104. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. ožujka 2016. Pristupljeno 2. ožujka 2016.
  2. ↑ Ogilvie, Marilyn Bailey. 1986. Women in Science: Antiquity through the Nineteenth Century 4th print. izdanje. MIT Press. Cambridge, Mass.. str. 28–31. ISBN 978-0-262-65038-0
  3. ↑ Celebrating Scottish women of science. National Library of Scotland. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. srpnja 2017. Pristupljeno 20. lipnja 2017.
  4. ↑ Elizabeth Fulhame. The Human Touch of Chemistry. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. ožujka 2016. Pristupljeno 2. ožujka 2016.
  5. ↑ a b c d Rayner-Canham, Marelene; Rayner-Canham, Geoffrey. 2001. Women in chemistry : their changing roles from alchemical times to the mid-twentieth century. Chemical Heritage Foundation. Philadelphia. str. 28–31. ISBN 978-0941901277. Pristupljeno 2. ožujka 2016.
  6. ↑ Cornish-Bowden, Athel. 2012. Fundamentals of enzyme kinetics. Wiley-VCH. Weinheim. ISBN 9783527665495. Pristupljeno 2. ožujka 2016.
  7. ↑ Fulhame, T. (1784). Dissertatio de febre puerperarum. Academiæ Edinburgenæ, facultatis medicæ; pro gradu doctoris. Thomas Fulhame, M.A. hibernus. Ad diem 13. Septemb. Edinburgi: Apud Balfour et Smellie, academiae typographos. University of Edinburgh, Centre for Research Collections.
  8. ↑ (456) - Towns > Edinburgh > 1773-1776, 1784-1785 - Williamson's directory for the City of Edinburgh, Canongate, Leith and suburbs > 1784-85 - Scottish Directories - National Library of Scotland. digital.nls.uk. Pristupljeno 10. veljače 2020.
  9. ↑ (88) - Towns > Edinburgh > 1794-1795 - Directory for Edinburgh Leith Mussleburgh and Dalkeith - Scottish Directories - National Library of Scotland. digital.nls.uk. Pristupljeno 10. veljače 2020.
  10. ↑ (146) - Towns > Edinburgh > 1799-1800 - Edinburgh and Leith directory, to July 1800 - Scottish Directories - National Library of Scotland. digital.nls.uk. Pristupljeno 10. veljače 2020.
  11. ↑ (109) - Towns > Edinburgh > 1800-01 - Edinburgh and Leith directory to July 1801 - Scottish Directories - National Library of Scotland. digital.nls.uk. Pristupljeno 10. veljače 2020.
  12. ↑ Ewan, Elizabeth L., ur. 2006. The biographical dictionary of Scottish women : from the earliest times to 2004. Edinburgh Univ. Press. Edinburgh. str. 130. ISBN 9780748617135. Pristupljeno 2. ožujka 2016.
  13. ↑ Rumford, Benjamin, Graf von. 1875. The complete works of Count Rumford. 4. American Academy of Arts and Sciences. Boston. str. 84. Pristupljeno 2. ožujka 2016.
  14. ↑ Fulhame, Elizabeth. 1794. An essay on combustion, with a view to a new art of dying and painting. Wherein the phlogistic and antiphlogistic hypotheses are proven erroneous. Printed for the author, by J. Cooper. London. Pristupljeno 2. ožujka 2016.
  15. ↑ Batchen, Geoffrey. 1997. Burning with desire : the conception of photography First MIT Press paperback izdanje. MIT Press. Cambridge, Mass.. str. 28. ISBN 9780262024273
  16. ↑ Davenport, Derek; Ireland, Kathleen. 1989. The Ingenious, Lively and Celebrated Mrs. Fulhame and the Dyer's Hand (PDF). Bulletin for the History of Chemistry (5): 37–42. Pristupljeno 2. ožujka 2016.
  17. ↑ a b Laidler, Keith J.; Cornish-Bowden, Athel. 1997. "Elizabeth Fulhame and the discovery of catalysis: 100 years before Buchner (PDF). Cornish-Bowden, Athel (ur.). New beer in an old bottle : Eduard Buchner and the growth of biochemical knowledge. Universitat de Valencia. Valencia. str. 123–126. ISBN 9788437033280. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 23. siječnja 2015. Pristupljeno 2. ožujka 2016.
  18. ↑ Datta, N. C. 2005. The story of chemistry. Universities Press. Hyderabad. str. 247–250. ISBN 9788173715303. Pristupljeno 2. ožujka 2016.
  19. ↑ Schaaf, Larry J. 1990. "The first fifty years of British photography, 1794-1844". Pritchard, Michael (ur.). Technology and art: the birth and early years of photography : the proceedings of the Royal Photographic Historical Group conference 1-3 September 1989. RPS Historical Group. Bath. str. 9–18. ISBN 9780951532201
  20. ↑ Schaaf, Larry J. 1992. Out of the shadows : Herschel, Talbot, & the invention of photography. Yale University Press. New Haven. str. 23–25. ISBN 9780300057058
  21. ↑ The Woman Behind Photography. Sotheby's Institute of Art. Pristupljeno 8. ožujka 2016.
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Elizabeth_Fulhame&oldid=6761663"