Emmanuel Macron

francuski političar i 25. predsjednik Francuske

Emmanuel Jean-Michel Frédéric Macron (Amiens, 21. prosinca 1977.) francuski je političar i ekonomist, te trenutačni predsjednik Francuske Republike i suknez Kneževine Andore. Prije nego što je 2017. postao predsjednikom obnašao je dužnost ministra gospodarstva, industrije i digitalnih poslova u razdoblju od 2014. do 2016. godine.

Emmanuel Macron
Emmanuel Macron

Emmanuel Macron, 2022.

25. predsjednik Francuske
8. predsjednik Pete Republike
trenutačno
u službi od
14. svibnja 2017.
Prethodnik François Hollande
ministar gospodarstva, industrije i digitalnog sektora
trajanje službe
26. kolovoza 2014. – 30. kolovoza 2016.
Prethodnik  Arnaud Montebourg
Nasljednik Michel Sapin
Rođenje 21. prosinca 1977., Amiens, Francuska
Politička stranka Socijalistička stranka (od 2006. do 2009.)
Renesansa (od 2016.)

Tijekom svoga predsjedništva, Macron je nadgledao nekoliko reformi zakona o radu, oporezivanju i mirovini, te je nastavio s tranzicijom na obnovljive izvore energije. Protivljenje njegovim domaćim reformama, posebice predloženom porezu na gorivo, kulminiralo je prosvjedima žutih prsluka 2018. i drugim prosvjedima. Od 2020. vodio je stalni odgovor Francuske na pandemiju COVID-19 i uvođenje cijepljenja. U vanjskoj politici pozivao je na reforme Europske unije i potpisao bilateralne ugovore s Italijom i Njemačkom.

Macron je sklopio trgovinske i poslovne sporazume s Kinom u vrijednosti od 45 milijardi dolara tijekom trgovinskog rata između Kine i Sjedinjenih Država, te je nadgledao spor s Australijom i Sjedinjenim Državama oko AUKUS-ovog sigurnosnog pakta. Nastavio je francusko sudjelovanje u sirijskom građanskom ratu i pridružio se međunarodnom odgovoru na rusku invaziju na Ukrajinu 2022. godine. Godine 2023. premijerka iz njegove vlade, Élisabeth Borne, donijela je zakon kojim se podiže dob za umirovljenje sa 62 na 64 godine; mirovinske reforme ​​dovele su do štrajkova i nasilnih prosvjeda.

Nakon poraza njegove stranke na izborima za Europski parlament 2024., Macron je raspustio Narodnu skupštinu i raspisao prijevremene parlamentarne izbore koji će se održati 30. lipnja i 7. srpnja 2024.[1]

Djetinjstvo i obrazovanje

uredi

Macron je rođen 21. prosinca 1977. u Amiensu. On je sin liječnice Françoise Macron (rođene Noguès) i Jean-Michela Macrona, profesora neurologije na Sveučilištu u Pikardiji.[2] Par se razveo 2010. godine. Macron ima mlađeg brata Laurenta, rođenog 1979. i Estelle, rođenu 1982.[3]

Porijeklo obitelji Macron seže do sela Authie u Pikardiji.[4] Jedan od njegovih pradjedova po ocu, George William Robertson, bio je Englez, a rođen je u Bristolu, Ujedinjenom Kraljevstvu.[5] Njegovi djed i baka po majci, Jean i Germaine Noguès su iz pirenejskog grada Bagnères-de-Bigorre.[6] Često je posjećivao baku, učiteljicu Germaine, koju je zvao "Manette".[7] Macron svoju ljubav prema čitanju i sklonost prema političkoj ljevici povezuje upravo s njom.[8]

Iako je odrastao u nereligioznoj obitelji, Macron je na vlastiti zahtjev kršten kao katolik s 12 godina, a trenutačno je agnostik.[9]

Školovao se na isusovačkom institutu Lycée la Providence u Amiensu, prije nego što su ga roditelji poslali da završi posljednju godinu srednje škole u elitnoj školi Lycée Henri-IV u Parizu.[10] Istodobno je bio nominiran za Concours général (najselektivnije srednjoškolsko natjecanje na državnoj razini) iz francuske književnosti i dobio diplomu za studij klavira na Konzervatoriju u Amiensu. Roditelji su ga poslali u Pariz zbog veze koju je sklopio s Brigitte Auzière, učiteljicom u njegovoj školi, koja je tada bila udana i imala troje djece, a koja mu je kasnije postala supruga.[11]

U Parizu Macron dvaput nije uspio upisati École normale supérieure,[12] pa je umjesto toga studirao filozofiju na Sveučilištu Paris-Ouest Nanterre La Défense, stekavši DEA diplomu (magistarsku diplomu), s tezom o Machiavelliju i Hegelu.[13] Oko 1999. Macron se zaposlio kao urednički asistent Paula Ricoeura, francuskog protestantskog filozofa, koji je tada pisao svoje posljednje veliko djelo, »La Mémoire, l'Histoire, l'Oubli«.[14]

Macron nije služio vojni rok, jer je bio na diplomskom studiju. Rođen u prosincu 1977., pripadao je posljednjoj generaciji kojoj je vojna služba bila obavezna.[15]

Stekao je zvanje magistra državnih poslova na institutu Sciences Po, smjer "Državno vodstvo i gospodarstvo", prije osposobljavanja za karijeru državnog službenika na selektivnoj École nationale d'administration (ENA) 2004. godine, kada je i stažirao u francuskoj ambasadi u Nigeriji.[16]

Profesionalna karijera

uredi

Nakon što je 2004. godine diplomirao na ENA-i, Macron je postao financijski inspektor u Inspection générale des finances (IGF), ogranku francuskog Ministarstva financija.[17] Godine 2008. Macron je platio 50 000 eura da raskine državni ugovor, a zatim je postao investicijski bankar, na visoko plaćenoj poziciji, u bankarskoj kući Rothschild & Co.[18]

Macron je izvijestio da je zaradio 2 milijuna eura između prosinca 2010. i svibnja 2012. godine.[19] Službeni dokumenti pokazuju da je između 2009. i 2013. Macron zaradio gotovo 3 milijuna eura. Napustio je Rothschild & Co 2012. godine.[20]

Politička karijera

uredi

Macron je bio pomoćnik gradonačelnika 11. pariškog arondismana, Georgesa Sarrea, tijekom studija na institutu Sciences Po. Pridružio se Socijalističkoj stranci Francuske s 24 godine, ali je posljednji put obnovio svoje članstvo za razdoblje 2006. – 2009. godine.[21] Upoznao je Françoisa Hollandea 2006. i pridružio se njegovom uredu 2010. godine.[22] Godine 2007. Macron se pokušao kandidirati za mjesto u Narodnoj skupštini u Pikardiji kao kandidat Socijalističke stranke na parlamentarnim izborima 2007. godine; međutim, njegov zahtjev za kandidaturu je odbijen.[23] Macronu je 2010. ponuđena pozicija zamjenika šefa kabineta premijera Françoisa Fillona, ​​ali je on odbio.

Hollandeov kabinet

uredi

Nakon što je François Hollande pobijedio na predsjedničkim izborima 2012., Macron je imenovan zamjenikom glavnog tajnika Elizejske palače i ekonomskim savjetnikom Hollandeova kabineta. Podnio je ostavku 10. lipnja 2014. zbog nesuglasica s nekim članovima Hollandeova kabineta, te zbog odluke da ne bude uključen u prvu vladu Manuela Vallsa.[24]

Odbio se kandidirati na lokalnim izborima 2014. godine u rodnom Amiensu.[25]

 
Macron 2014.

Ministar gospodarstva, industrije i digitalnih poslova

uredi

Macron je 26. kolovoza 2014. imenovan ministrom gospodarstva, industrije i digitalnih poslova, kao član drugog kabineta premijera Manuela Vallsa. Uveo je mjere kojima je vlasnički udio francuske države u automobilskoj tvrtki Renault povećan s 15 na 20 posto, čime je država postala manjinski partner.[26]

U kolovozu 2015. Macron je objavio da više nije član Socijalističke stranke, te da je nezavisni političar.[27]

Kandidatura na predsjedničkim izborima 2017.

uredi

Macron je široj javnosti postao poznat nakon nekoliko gostovanja u francuskim medijima tijekom 2015. godine.[28] Počeo je držati javne govore, a često je i putovao u inozemstvo, uključujući putovanje u Izrael.[29] U međuvremenu je otvoreno izražavao sve veće neslaganje s vladom Manuela Vallsa. Hollandeov predsjednički mandat obilježen je gospodarskom stagnacijom i terorističkim napadima, zbog čega je Hollande postao jedan od najnepopularnijih predsjednika u modernoj francuskoj povijesti.[30]

Nakon rastućih neslaganja s Hollandeom i Vallsom, Macron je osnovao vlastiti politički pokret, En Marche!, 6. travnja 2016. u Amiensu.[31] Pokret je okarakteriziran kao liberalan i progresivan, a njegovo osnivanje izazvalo je veliku medijsku pozornost.[32]

Macron se založio za ekonomske reforme koje će Francuskoj omogućiti veću konkurentnost, ali i reformu francuskog političkog sustava. Pokret je opisan kao "treći put" i kombinacija populizma i neoliberalizma. Macronovi politički stavovi definirani su kao centristički i snažno proeuropski. Kako su se približavali predsjednički izbori, Macron je 30. kolovoza 2016. podnio ostavku na mjesto ministra kako bi se posvetio političkom angažmanu u svojoj stranci.[33]

Prvi krug izbora

uredi

Macron je službeno najavio svoju kandidaturu 16. studenoga 2016.[34] Macronov stožer je u prosincu 2016. objavio da je od donacija prikupljeno 3,7 milijuna eura, više od bilo kog drugog kandidata.[35] Prema pisanju francuskih medija, Macron je na večerama i sastancima s brojnim medijskim ličnostima dok je bio ministar potrošio preko 120 000 eura.[36]

Macronovi protukandidati su ga okarakterizirali kao "kandidata medija". Macron je prijatelj vlasnika popularnih francuskih novina Le Mond kao i bivšeg vlasnik tjednika L'Obs.[37]

Macron je pobijedio u prvom krugu predsjedničkih izbora 23. aprila 2017. godine, osvojivši 24 % glasova. Macron je dobio 8,6 milijuna glasova i kvalificirao se u drugi krug s kandidatkinjom Nacionalne fronte, Marine Le Pen, koja je osvojila 21,3 % glasova.[38]

Pobjeda u drugom krugu protiv Marine Le Pen

uredi
 
Macronove pristaše slave njegovu pobjedu u Louvreu, 7. svibnja 2017.

Nakon pobjede u prvom krugu izbora, glavni oporbeni kandidati podržali su Macrona u drugom krugu. François Hollande također je podržao Macrona i pozvao birače da glasaju za njega. Nekoliko istaknutih stranih političara poduprlo je Macrona protiv euroskeptične kandidatkinje Marine Le Pen, uključujući predsjednika Europske komisije Jean-Claudea Junckera,[39] njemačku kancelarku Angelu Merkel i bivšeg američkog predsjednika Baracka Obamu.[40]

U drugom krugu predsjedničkih izbora održanim 7. svibnja 2017. Macron je pobijedio Marine Le Pen, osvojivši 66,1 posto, dok je Le Pen osvojila 33,9 posto glasova.[41]

Macron je nakon pobjede na izborima dao ostavku na mjesto predsjednika pokreta En Marche!.[42]

Predsjednik Francuske

uredi

Prvi mandat (2017 – 2022.)

uredi

U dobi od 39 godina, Macron je postao najmlađi predsjednik u povijesti Francuske i najmlađi šef francuske države od Napoleona.[43] Također je prvi predsjednik Francuske rođen nakon uspostave Pete republike 1958. godine. Službeno je postao predsjednik 14. svibnja 2017.[44]

Dana 15. svibnja imenovao je Edouarda Philippea iz Republikanaca za premijera.[45] Istog je dana bio u prvom službenom posjetu inozemstvu, sastavši se u Berlinu s njemačkom kancelarkom Angelom Merkel.[46]

Na parlamentarnim izborima 2017. Macronova stranka La République En Marche! i njeni saveznici osigurali su u Narodnoj skupštini većinu, osvojivši 350 od 577 mjesta.[47] Republikanci su, međutim, pobijedili na izborima za Senat.[48]

Dana 3. srpnja 2020. Macron je imenovao Jean Castexa za premijera Francuske. Castex, opisan kao socijalni konzervativac, bio je član Republikanaca.[49]

Domaća politika

uredi

Antikorupcija

uredi

Narodna skupština usvojila je dio Macronovog prijedloga zakona o okončanju masovne korupcije u francuskoj politici, zabranjujući izabranim predstavnicima zapošljavanje članova obitelji.[50] Macronov plan da svojoj supruzi da službenu ulogu Prve dame u vladi našao se na udaru kritika.[51] Nakon internetske peticije s gotovo 290.000 potpisa, Macron je odustao od plana.[52]

Migrantska kriza

uredi

Dana 16. siječnja 2018., govoreći o izbjeglicama, Macron je rekao da neće dopustiti da se u Parizu uspostavi još jedan izbjeglički kamp prije nego što iznese vladinu politiku useljavanja i azila.[53] Dana 23. lipnja 2018. je rekao: "Stvarnost je da Europa ne doživljava migracijsku krizu istih razmjera kao ona koju je doživjela 2015.", "zemlja poput Italije uopće nema isti migracijski pritisak kao prošle godine. Kriza koju danas doživljavamo u Europi je politička kriza."[54]

Ekonomska politika

uredi

Pierre de Villiers, tadašnji načelnik Glavnog stožera kopnene vojske, podnio je ostavku 19. srpnja 2017. nakon sukoba s Macronom. De Villiers je kao glavni razlog ostavke naveo smanjenje vojnog proračuna za 850 milijuna eura.[55]

Dana 27. rujna 2017. Macronova vlada predstavila je svoj prvi proračun, čiji su uvjeti smanjili poreze, kao i potrošnju kako bi se javni deficit uskladio s fiskalnim pravilima EU-a.[56] Proračun je zamijenio porez na bogatstvo onim koji je ciljao na nekretnine, ispunjavajući Macronovo obećanje iz kampanje da će ukinuti porez na bogatstvo. Prije nego što je zamijenjen, porez je prikupljao do 1,5% bogatstva francuskih stanovnika čija je globalna vrijednost premašivala 1,3 milijuna eura.[57]

U veljači 2018. Macron je najavio plan o ponudi dobrovoljnih ostavki u pokušaju smanjenja radnih mjesta u francuskoj državnoj službi.[58]

U prosincu 2019. Macron je najavio da će uvesti jedinstveni državni mirovinski sustav.[59] U veljači je dekretom usvojena revizija mirovina na temelju članka 49. francuskog ustava. Međutim, 16. ožujka 2020. Macron je najavio da će nacrt zakona biti povučen jer je Francuska uvela karantin kako bi usporila širenje COVID-19.[60]

Vanjska politika

uredi

Drugi mandat (2022 – danas)

uredi

Osobni život

uredi

Izvori

uredi
  1. Katarina Knežević Metelko. 9. lipnja 2024. Macron je upravo raspustio parlament i raspisao nove izbore: 'Čuo sam vašu poruku'. Telegram. Pristupljeno 15. lipnja 2024.
  2. Dans un livre, Anne Fulda raconte Macron côté intime. lejdd.fr (francuski). 21. travnja 2017. Pristupljeno 15. lipnja 2024.
  3. Média, Prisma. 27. travnja 2017. Qui sont le frère et la sœur d'Emmanuel Macron? - Gala. Gala.fr (francuski). Pristupljeno 15. lipnja 2024.
  4. Présidentielle 2017 - Sur les traces de l'arrière-grand-père d'Emmanuel Macron entre Amiens et Arras. web.archive.org. 2. srpnja 2018. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. srpnja 2018. Pristupljeno 15. lipnja 2024.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  5. Le Big Mac: Emmanuel Macron's rise and rise. The Irish Times (engleski). Pristupljeno 15. lipnja 2024.
  6. Sacrées mémés de Bagnères-de-Bigorre !. ladepeche.fr (francuski). Pristupljeno 15. lipnja 2024.
  7. Sud Ouest : actualités du jour et info locale en continu. SudOuest.fr (francuski). 15. lipnja 2024. Pristupljeno 15. lipnja 2024.
  8. D'où vient Emmanuel Macron ?. Les Echos (francuski). 24. travnja 2017. Pristupljeno 15. lipnja 2024.
  9. La jeunesse très catholique des candidats à la présidentielle. La Croix (francuski). 10. travnja 2017. ISSN 0242-6056. Pristupljeno 15. lipnja 2024.
  10. Chrisafis, Angelique. 11. srpnja 2016. Will France's young economy minister – with a volunteer army – launch presidential bid?. The Guardian (engleski). ISSN 0261-3077. Pristupljeno 15. lipnja 2024.
  11. What Emmanuel Macron's home town says about him. The Economist. ISSN 0013-0613. Pristupljeno 15. lipnja 2024.
  12. Emmanuel Macron, ancien conseiller du prince aux manettes de Bercy. La Croix (francuski). 26. kolovoza 2014. ISSN 0242-6056. Pristupljeno 15. lipnja 2024.
  13. L'université de Nanterre félicite Emmanuel Macron, son ancien étudiant en philosophie. Le Figaro Etudiant (francuski). 15. svibnja 2017. Pristupljeno 15. lipnja 2024.
  14. Emmanuel Macron, un banquier d'affaires nommé secrétaire général adjoint de l'Elysée. Le Monde.fr (francuski). 16. svibnja 2012. Pristupljeno 15. lipnja 2024.
  15. Chrisafis, Angelique. 19. srpnja 2017. Head of French military quits after row with Emmanuel Macron. The Guardian (engleski). ISSN 0261-3077. Pristupljeno 15. lipnja 2024.
  16. Emmanuel Macron, le coup droit de Hollande - Jeune Afrique.com. JeuneAfrique.com (francuski). Pristupljeno 15. lipnja 2024.
  17. Emmanuel Macron, un banquier d'affaires nommé secrétaire général adjoint de l'Elysée. Le Monde.fr (francuski). 16. svibnja 2012. Pristupljeno 15. lipnja 2024.
  18. Emmanuel Macron - Wife, Education & Family. Biography (engleski). 17. ožujka 2020. Pristupljeno 15. lipnja 2024.
  19. La bombe Macron. L'Express (francuski). 2. rujna 2014. Pristupljeno 15. lipnja 2024.
  20. Emmanuel Macron's Rothschild years make him an easy election target. www.ft.com. Pristupljeno 15. lipnja 2024.
  21. Emmanuel Macron n'est plus encarté au Parti socialiste. Le Figaro (francuski). 18. veljače 2015. Pristupljeno 15. lipnja 2024.
  22. Biseau, Grégoire. Avec Macron, l'Elysée décroche le poupon. Libération (francuski). Pristupljeno 15. lipnja 2024.
  23. VisionsMag. 24. veljače 2014. Emmanuel Macron : l'homme du Président. Visions Mag (francuski). Pristupljeno 15. lipnja 2024.
  24. Hollande remanie l'Élysée et recrute Laurence Boone. Le Point (francuski). 10. lipnja 2014. Pristupljeno 15. lipnja 2024.
  25. Emmanuel Macron, de « Mozart de l'Elysée » à ministre de l'économie. Le Monde.fr (francuski). 27. kolovoza 2014. Pristupljeno 15. lipnja 2024.
  26. French companies fight back against Florange double-vote law. www.ft.com. Pristupljeno 15. lipnja 2024.
  27. Emmanuel Macron n'est plus encarté au Parti socialiste. Le Figaro (francuski). 18. veljače 2015. Pristupljeno 15. lipnja 2024.
  28. Des paroles et des actes. Invité : Emmanuel Macron. Franceinfo (francuski). 5. ožujka 2015. Pristupljeno 15. lipnja 2024.
  29. Macron, VRP de la French Tech en Israël. Les Echos (francuski). 8. rujna 2015. Pristupljeno 15. lipnja 2024.
  30. blic.rs/ news/svet/holland-record-unpopular-in-france/zkb22s0 Holandski rekord nepopularan u Francuskoj Provjerite vrijednost parametra |url= (pomoć). Pristupljeno 4. 1. 2018. Provjerite vrijednost datuma u parametru: |access-date= (pomoć) Blic, 21. 4. 2013.
  31. Emmanuel Macron lance un « mouvement politique nouveau » baptisé « En marche ! ». Le Monde.fr (francuski). 6. travnja 2016. Pristupljeno 15. lipnja 2024.
  32. à 19h07, Par Le 26 août 2014. 26. kolovoza 2014. Emmanuel Macron, un banquier social-libéral à Bercy. leparisien.fr (francuski). Pristupljeno 15. lipnja 2024.
  33. Emmanuel Macron démissionne pour se consacrer à son mouvement En Marche. France 24 (francuski). 30. kolovoza 2016. Pristupljeno 15. lipnja 2024.
  34. France's Macron joins presidential race to 'unblock France'. BBC News (engleski). 16. studenoga 2016. Pristupljeno 15. lipnja 2024.
  35. Primaire de la droite : ce que les comptes racontent de la campagne. Le Monde.fr (francuski). 22. prosinca 2016. Pristupljeno 15. lipnja 2024.
  36. Emmanuel Macron assure qu'« aucun centime » de Bercy n'a été utilisé pour En Marche !. Le Monde.fr (francuski). 26. siječnja 2017. Pristupljeno 15. lipnja 2024.
  37. magazine, Le Point. 1. ožujka 2017. Emmanuel Macron est-il le candidat des médias ?. Le Point (francuski). Pristupljeno 15. lipnja 2024.
  38. à 01h24, Par Robin Korda Le 24 avril 2017. 23. travnja 2017. Emmanuel Macron se voit en «président des patriotes face à la menace nationaliste». leparisien.fr (francuski). Pristupljeno 15. lipnja 2024.
  39. Juncker breaks tradition with support for Macron. EUobserver (engleski). 24. travnja 2017. Pristupljeno 15. lipnja 2024.
  40. Amaro, Silvia. 21. travnja 2017. Obama wishes French presidential hopeful Macron good luck ahead of key vote. CNBC (engleski). Pristupljeno 15. lipnja 2024.
  41. Les archives des élections en France. www.archives-resultats-elections.interieur.gouv.fr. Pristupljeno 15. lipnja 2024.
  42. Macron va démissionner de la présidence d'En marche!. Le Figaro (francuski). 8. svibnja 2017. Pristupljeno 15. lipnja 2024.
  43. Lovrić, Ivo. 18. lipnja 2017. TKO JE NAJMLAĐI PREDSJEDNIK U POVIJESTI FRANCUSKE? Na političkoj cijeni su ljudi bez lica. Glas Koncila. Pristupljeno 16. lipnja 2024.
  44. à 21h06, Par C. Sa Le 8 mai 2017. 8. svibnja 2017. La passation de pouvoir entre François Hollande et Emmanuel Macron aura lieu dimanche. leparisien.fr (francuski). Pristupljeno 16. lipnja 2024.
  45. France's Macron names Republican Philippe as PM. BBC News (engleski). 15. svibnja 2017. Pristupljeno 16. lipnja 2024.
  46. Narayan, Chandrika. 15. svibnja 2017. French President Macron heads to Berlin for his first official foreign visit. CNN (engleski). Pristupljeno 16. lipnja 2024.
  47. Les archives des élections en France. www.archives-resultats-elections.interieur.gouv.fr. Pristupljeno 16. lipnja 2024.
  48. Macron's government admits Senate elections a 'failure'. South China Morning Post (engleski). 25. rujna 2017. Pristupljeno 16. lipnja 2024.
  49. France's Macron picks Jean Castex as PM after Philippe resigns. BBC News (engleski). 3. srpnja 2020. Pristupljeno 15. lipnja 2024.
  50. France bans hiring of spouses by politicians in wake of Fillon scandal
  51. Masters, James. 7. kolovoza 2017. Emmanuel Macron under fire over wife's 'First Lady' role. CNN (engleski). Pristupljeno 16. lipnja 2024.
  52. France: Macron to abandon plans for official first lady. BBC News (engleski). 8. kolovoza 2017. Pristupljeno 16. lipnja 2024.
  53. Willsher, Kim. 16. siječnja 2018. France will not allow another refugee camp in Calais, says Macron. The Guardian (engleski). ISSN 0261-3077. Pristupljeno 16. lipnja 2024.
  54. Italy says 'arrogant' France could become main enemy on migration
  55. Chrisafis, Angelique. 19. srpnja 2017. Head of French military quits after row with Emmanuel Macron. The Guardian (engleski). ISSN 0261-3077. Pristupljeno 16. lipnja 2024.
  56. French government sees EU credibility in reach with 2018 budget
  57. Dyson, Richard; Meadows, Sam. 16. kolovoza 2023. British expats among those benefiting as Macron slashes French wealth tax. The Telegraph (engleski). ISSN 0307-1235. Pristupljeno 16. lipnja 2024.
  58. Samuel, Henry. 2. veljače 2018. Emmanuel Macron takes France by surprise by unveiling 'voluntary redundancy' plan for bloated state sector. The Telegraph (engleski). ISSN 0307-1235. Pristupljeno 16. lipnja 2024.
  59. France's Resistance to Change Grows as Macron Vows New Pension Plan. web.archive.org. 9. prosinca 2019. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. prosinca 2019. Pristupljeno 16. lipnja 2024.
  60. Macron to revive controversial pension overhaul once Covid is under control. RFI (engleski). 13. srpnja 2021. Pristupljeno 16. lipnja 2024.