Ena Begović (Trpanj, 8. srpnja 1960.Brač, 15. kolovoza 2000.) bila je hrvatska kazališna i filmska glumica.[1]

Ena Begović
Ena Begović
Ena Begović
Rodno ime Ena Begović[1]
Rođenje 8. srpnja 1960., Trpanj
Smrt 15. kolovoza 2000., Brač
Zanimanje glumica
Godine rada 1978. do 2000.
Portal o životopisima
Portal o filmskoj umjetnosti

Životopis uredi

Karijera uredi

Zagrebačka kazališna i filmska glumica Ena[1] karijeru je započela s 18 godina statirajući u filmu Lordana Zafranovića Okupacija u 26 slika. Uskoro debitira u filmu Ivan Goran Kovačić, a prvu zapaženiju ulogu ostvarila je ulogom u filmu Pad Italije 1981. godine. Iako je vjerovala da će karijeru prije svega napraviti na filmu, kazališne su joj daske donijele i slavu i priznanja. Punih je 16 godina bila prvakinja Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu. U tom je razdoblju odigrala više od 20 glavnih uloga među kojima se izdvajaju Desdemona, kontesa Nera, barunica Castelli, Teuta, Ana Karenjina i druge. Njezina prva kazališna glavna uloga bila je u Ajaksai Radovana Ivšića u režiji Vlade Habuneka.

Slijedio je čitav niz velikih ostvarenja u predstavama domaćih i inozemnih autora. Od grčkih tragedija, preko Shakespearea, Strindberga, Ibsena, do Jurić Zagorke i Krleže. Svojom je glumačkom snagom zauzela jedno od vodećih mjesta u Hrvatskomu narodnom kazalištu, ali i gostujući na daskama drugih kuća.

U bogatoj 20-godišnjoj karijeri za svoje je uloge dobila niz priznanja i nagrada među kojima i Zlatnu arenu pulskog festivala, a snimila je i više od deset filmova od kojih su najpoznatiji: Glembajevi, Treća žena, Pad Italije i Četverored.

Nagrade uredi

Ena Begović je za ulogu barunice Castelli u filmu Glembajevi na Festivalu igranog filma u Puli 1988. godine nagrađena Zlatnom arenom za epizodnu žensku ulogu koju je odbila, jer ju je smatrala glavnom. Film je, također, podijelio kritiku i zbog znatna pomlađivanja lika barunice Castelli, ali ga je publika iznimno dobro prihvatila.

Privatni život uredi

U braku s Josipom "Dikanom" Radeljakom imala je kći Lanu, rođenu 2000. godine.[2] Njena tri godine mlađa sestra Mia također je glumica.[3]

Smrt uredi

Poginula je u prometnoj nesreći na otoku Braču, 15. kolovoza 2000. godine od teških ozljeda glave zadobivenih prilikom prevrtanja automobila. U hrvatskoj je kinematografiji ostala zapamćena kao jedna od najljepših glumica te kao žena izrazite senzualnosti i velike karizme.[4][5][6][3]

 
Grob Ene Begović na zagrebačkom Mirogoju

Filmografija uredi

Filmske uloge uredi

Televizijske uloge uredi

Izvori uredi

  1. a b c Prošlo je 19 godina bez Ene Begović: Stradala je baš kada je pronašla svoju životnu sreću, a iza sebe je ostavila neizbrisiv trag, pristupljeno 27. travnja 2020.
  2. Lana Radeljak svakim je danom sve sličnija majci Eni Begović: 'Ako je uz ljepotu naslijedila i ostale mamine osobine, zaista je blago’, Tportal.hr, objavljeno 2. studenoga 2020., pristupljeno 5. siječnja 2021.
  3. a b Silvana Uzinić: Mia Begović u suzama se prisjetila sestre Ene: Kao da nije uopće prošlo 20 godina, sve je teže..., Jutarnji list, objavljeno 15. kolovoza 2020., pristupljeno 5. siječnja 2021.
  4. Poginula Ena BegovićArhivirana inačica izvorne stranice od 7. prosinca 2020. (Wayback Machine), Net.hr, objavljeno 15. kolovoza 2000., pristupljeno 5. siječnja 2021.
  5. Vanja Nezirović: 10 godina od smrti velike dive: Nikad ispričana ljubavna priča, Jutarnji list, objavljeno 1. kolovoza 2010., pristupljeno 5. siječnja 2021.
  6. Paula Bobanović: Prošlo 20 godina bez Ene: Nije se doživjela kao simbol ljepote, a kći joj je bila ispunjenje želja, 24sata, objavljeno 15. kolovoza 2020., pristupljeno 5. siječnja 2021.

Vanjske poveznice uredi