Wikipedija

Energija u Istočnoj Europi

Ovaj je članak dio projekta energetika na kojem radi grupa suradnika s Fakulteta strojarstva i brodogradnje.
Mole se ostali suradnici da NE uređuju ovaj članak dok je ova obavijest prisutna.
This article is the part of the Wikiproject energetika. Other users are asked not to interfere while the author of this article is editing it.
(Po prestanku rada na projektu uklonite ovaj predložak. Pogledajte upute.)
Energija u Istočnoj Europi
Energija u Istočnoj Europi
 Ovaj članak ili odlomak izgleda kao esej. (rasprava)
Pomozite popraviti ovaj članak prema pravilima i smjernicama Wikipedije tako da stilski i sadržajno bude primjeren enciklopediji.

1. Uvod uredi

 
Politička karta država Istočne Europe

Istočna Europa obuhvaća 10 država: Poljska, Češka, Mađarska, Rumunjska, Slovačka, Bugarska, Bjelorusija, Ukrajina i Moldavija. Regija ima širok raspon geopolitičkih, zemljopisnih, etničkih, kulturnih i društveno-ekonomskih konotacija. Regija predstavlja značajan dio europske kulture, a poznato je da je "Istočna Europa" bila sinonim za komunističke države koje su činile Istočni blok pod utjecajem Sovjetskog Saveza. Regija ukupno ima oko 281,98 milijuna stanovnika, a zauzima površinu od oko 1.737.968 km² ne uključujući dio Rusije koji se nalazi u Europi.[1]



1.1.        Opći statistički podatci uredi

1.1.1.   Reljef i geografski položaj uredi

 
Reljef Istočne Europe[2]

Dok su istočne zemljopisne granice Europe dobro definirane, granica između istočne i zapadne Europe nije zemljopisna, već povijesna, vjerska i kulturološka i teže ju je odrediti. Istočna Europa je s istoka ograničena planinskim masivom Urala i rijekom Ural, s juga Kaspijskim jezerom, masivom Kavkaza i Crnim morem, sa zapada Karpatima i Baltičkim morem i sa sjevera Barentsovim morem, te u potpunosti obuhvaća Istočnoeuropsku nizinu. Istočnoeuropska nizina nije u potpunosti ravna, te predstavlja valovitu cjelinu, iz koje se uzdižu nešto prostraniji obronci viših predjela od 200 do 400 metara nadmorske visine, a zauzima 40% kontinenta. Najstariji dio Istočne Europe su rubni djielovi Baltičkog štita. Istočna Europa na svom jugu i jugozapadu ima mlade nabrane planine poput Kavkaza, Krimske gore i Karpata. Na Kavkazu se nalazi najviši vrh Istočne Europe, uz to i cijelog kontinenta, Elbrus, a visok je 5642 m. Masiv Ural odvaja Zapadnosibirsku i Istočnoeuropsku nizinu i obiluje rudama, te na njemu izvire istoimena rijeka Ural koja utječe u Kaspijsko jezero. Ono je najveće euroazijsko jezero, ali se samo djelom nalazi u Europi, dok su najveća jezera Istočne Europe Ladoga i Onega ujedno i najveća u cijeloj Europi. Najduža Europska rijeka je Volga. Izvire u sjeverozapadu središnje europske Rusije na Valdajskom brdu i ulijeva se u Kaspijsko jezero. Duga je 3531 m te je izgradnjom brana i akumulacijskih jezera njenom duljinom omogućena plovidba velikih brodova, iskorištavanje vodne snage te opskrba stanovništva i gospodarstva vodom.[3]

1.1.2. Klima uredi

 
Klima u Istočnoj Europi[4]

Istočna Europa sadrži eklektičnu skupinu klimatskih sustava, uključujući:

- Subarktički

- Vlažno kontinentalno

- Hladno polusušno

Subarktička klima nastavlja se od Skandinavije do dijelova zapadne Rusije. Ispod nje je vlažna kontinentalna klima, koja najviše obuhvaća cijelu Bjelorusiju, Poljsku, Mađarsku, Slovačku, Češku i Moldaviju, kao i dijelove Rusije, Ukrajine, Rumunjske i Bugarske. Ekspanzivna klima, vlažna kontinentalna zona ima dva glavna podtipa: tip toplog ljeta i tip hladnog ljeta. U toplim ljetnim vlažnim kontinentalnim klimama, ljeta su topla i vlažna, dok su zime blage ili hladne. U hladnoj ljetnoj vlažnoj kontinentalnoj klimi, trendovi temperature i oborine slijede tip toplog ljeta, ali ukupne temperature za svaki mjesec su niže i sveukupno je manje oborina. I listopadno i crnogorično drveće uspijevaju u šumama ovog bioma, a poljoprivreda je bogata i produktivna.

Posljednja je hladna polusuha klima. Kao što naziv implicira, ova klimatska zona je relativno hladna i suha. Može imati topla ljeta i hladne zime ili blaga ljeta i hladne zime. One se također nazivaju stepama, a mogu podržavati samo trave i grmlje zbog niske količine oborina. Iako su stepe češće u Sjevernoj Americi i Aziji, mogu se naći i u Ukrajini i zapadnoj Rusiji.[5]

1.1.2.   Resursi uredi

Istočna Europa je bogata mnogim prirodnim resursima. Daje oko 18 % ukupne vrijednosti svjetske rudarske proizvodnje. Značajni su rudnici željezne rude, mangana, hroma, lignita, kamenog uglja, zlata, platine, žive, cinka, bakra, boksita, olova, molibdena, nikla, volframa i uranija. Najveće zalihe nafte i zemnog plina se nalaze od Urala do Kaspijskog jezera. Za vrijeme Sovjetskog saveza, ovo područje je bilo okosnica razvoja privrede i industrije. Najvažnije industrijske regije ovog područja su moskovska, sanktpetersburška, kijevska i volgogradska regija. Nakon raspada Sovjetskog saveza nekada jaka privreda i industrija je doživjela ekonomski kolaps, što je istočnoeuropske zemlje učinilo vrlo siromašnim i ekonomski ovisnim o pomoći "Zapada". Tijekom 1990-ih godina, zemlje Istočne Europe su se pretvorile u izvoznice svojih prirodnih resursa, što je omogućilo mnogima enormno bogaćenje, ali i uništenje dotadašnje industrije. Posljednjih godina došlo je do ekonomske stabilizacije, pogotovo Rusije i ponovnog industrijskog rasta. Ukrajina i Rusija uvelike ovise o svojim velikim rezervama prirodnog plina i nafte. Poljska je blagoslovljena znatnim rezervama ugljena, kao i rezervama prirodnog plina, željezne rude i bakra, kao i nekim ograničenim zalihama srebra (i zbog toga je kroz povijest bila meta većih sila). Bugarska proizvodi boksit i bakar. Rusija ima obilje prirodnih resursa. Ima veliki postotak svjetske nafte i prirodnog plina, kao i ogromne rezerve gotovo svih najvažnijih strateških minerala koji se danas cijene. Trgovinom s velikim tržištima Europe na zapadu i Kine na istoku, Rusija danas predstavlja jedan od glavnih faktora svjetske energetske stabilnosti. Sve ovo predstavlja okosnicu budućeg razvoja ove regije. U Moldaviji, Ukrajini i Bjelorusiji, ekonomska situacija je loša, iako postoje manji pomaci, što je vjerojatno uvjetovano njihovom ovisnošću o ruskim energentima.[6]

1.2. Makroekonomski podatci

Makroekonomski podatci za države Istočne Europe[7]
Država Broj stanovnika Misije CO2 po stanovniku   BDP

(u bilijunima USD)

BDP po stanovniku

(USD)

Stopa inflacije u % Stopa nezaposlenosti u %
Poljska 37 561 599 7,4 t 688,18 18 321,3 14,4 2,6
Rumunjska 18 956 666 3,6 t 301,26 15 892,1 13,8 5,4
Rusija 143 555 736 11,2 t 2240000 15 345,1 6,7 4,7
Ukrajina 38 000 000 3,8 t 160,5 4 534,0 20,2 9,8
Bjelorusija 9 208 701 5,8 t 72,79 7 904,9 15,2 4,2
Slovačka 5 431 752 5,3 t 115,47 21 258,1 15,8 6,1
Mađarska 9 683 505 4,6 t 178,79 18 463,2 14,6 3,4
Češka 10 526 073 8,3 t 290,92 27 638,4 15,1 2,4
Moldavija 2 592 477 3,3 t 14,42 5 562,6 28,7 2,3
Bugarska 6 465 097 4,9 t 89,04 13 772,5 15,3 4,4

2. Proizvodnja primarne energije uredi

Primarna energija je energija koja se nalazi u prirodi prije bilo kakvog oblika pretvorbe ili prerade. U primarnu energiju ubrajamo sunčevu energiju, energiju vjetra, hidroenergiju, toplinska energija geotermalnih izvora, kemijski potencijal fosilnih goriva. Primarna energija može se podijeliti prema izvorima iz kojih potječe.

Neobnovljivi izvori energije uredi

U neobnovljive izvore energije ubrajaju se fosilna goriva - nafta, ugljen i plin te nuklearna energija.

Proces nastanka fosilnih goriva odvija se kroz millijune godina. Ugljikovodici koji čine fosilna goriva nastaju vrlo sporo, a ljudska potrošnja znatno nadmašuje brzinu kojom se nova fosilna goriva formiraju u prirodi.

Obnovljivi izvori energije uredi

Sunčeva energija, vjetroenergija, hidroenergija, biomasa, geotermalna energija i energija mora neki su od obnovljivih izvora energije. Obnavljaju se prirodno ili imaju gotovo neiscrpne izvore (sunčeva energija). Sunčeva energija i vjetar često se smatraju ključnim obnovljivim izvorima energije na globalnoj razini, zbog njihove široke dostupnosti i potencijala za proizvodnju električne energije.

Korištenje obnovljive energije ima za cilj smanjiti ovisnost o fosilnim gorivima, smanjiti emisije stakleničkih plinova i doprinijeti održivijem energetskom sustavu.

Proizvodnja primarne energije [TJ][8]
Nafta Prirodni plin Ugljen Hidro Obnovljivi Nuklearna Ukupno
Bugarska 0 1 105 196 723 17 349 124 138 179 821 507 772
Bjelorusija 71 594 5 865 - 186.312
Češka 3 570 6 987 438 574 8 670.672 235 150 319 940 1 020 575
Rumunjska 129 868 319 885 125 867 62 683 256 386 119 993.7 961 809
Poljska 37 875 139 834 1 760 224 8 421 535 755 0 2 516 569
Moldavija 205 1.620 0 244.8 31 678 0 31 885
Slovačka 214.6 2 044 11 395 15 329 98 432 169 610 291 065
Ukrajina 70 471 663 850 531 292 27 230 212 261 840 416 2 391 538
Rusija 23 916 007 28 078 203 11 070 702 - 2 110 111 2 532 134 48 641 242
Mađarska 36 825.8 49 337 32 367 763 143 738 168 895.5 445 976
 
Proizvodnja primarne energije
 
Udio država u proizvodnji po vrsti energenta [9]
Fosilna goriva uredi

Nafta, ugljen i prirodni plin zbog bogatih prirodnih resursa ove regije još uvijek predstavalju vodeće izvore primarne energije. Sama Rusija je treći najveći proizvođač nafte u svijetu te drugi najveći proizvođač prirodnog plina. Također ima najveće rezerve prirodnog plina u svijetu. U 2021. godini Rusija je proizvela količinu nafte koja je činila 14% svjetske zalihe [10]. Najviše proizvodnih pogona nalazi se u Istočnom i Zapadnom Sibiru. Najpoznatiji proizvođači prirodnog plina su Gazprom i Novatek, a nafte Rosneft,koja je u vlasništvu države i LUKOIL koja je u privatnom vlasništvu. Velik značaj imaju i naftovodi koji iz Rusije naftu dovode direktno u rafinerije u Istočnoj i Srednjoj Europi te u Aziji. Najveći svjetski naftovod je Druzhba, duljine 5.500 km koji dovodi naftu u rafinerije u Istočnoj i Srednjoj Europi.

 
Naftovod Druzhba [11]
Razvoj obnovljive energije uredi

Države ove regije još uvijek ne investiraju dovoljno u ravoj tehnologije za obnovljivu energiju. Predviđa se da će troškovi generiranja energije iz konvencionalnih izvora sve više rasti radi povećanja cijene CO2 te radi ostalih sigurnosnih regulacija (kod nukelarnih elektrana). S druge strane, cijena solarne i energije vjetra sve će više padati zbog širenja tržišta i razvoja tehnologije. Da se zaključiti da će obnovljivi izvori energije postati jeftinija alternativa za fosilna goriva.

Klimatski uvjeti u Mađarskoj, Rumunjskoj i Bugarskoj pogodni su za razvijanje solarne energije. Ukupna potencijalna godišnja proizvodnja električne energije iz fotonaponskih ćelija mogla bi biti i 1.5 veća nego u Njemačkoj ili Ujedinjenom Kraljevstvu.[12] S druge strane, Rumunjska raspolaže velikim potencijalima hidroenergije te uz Češku i Poljsku ima predispozicije za razvoj vjetroenergije. Prva geotermalna termoelektrana u Mađarskoj spojena je na mrežu 2017. te se očekuje daljnji razvoj u smjeru geotermalne energije.





3. Uvoz i izvoz energije uredi

Uvoz energije odnosi se na dovođenje energenata iz vanjskih izvora kako bi se zadovoljile energetske potrebe države. Najčešći razlozi uvoza energije su nedovoljna domaća proizvodnja, troškovi i prijenos energenata. Mnoge države Istočne Europe su prisiljene uvoziti energente, a najveći uvoznici su Poljska, Ukrajina, Bjelorusija, Češka i Mađarska, što se vidi u tablici 1. UVOZ energenata prema podatcima Međunarodne agencije za energiju iz 2020. godine.

Tablica 1. UVOZ enerergenata prema podatcima IEA-a za 2020. godinu (u TJ)[9]
Ugljen Sirova nafta Naftni derivati Prirodni plin Električna energija Ukupno (u PJ)
Bjelorusija 58 298 668 716 3 475 696 631 15 397 893.0
Bugarska 17 093 203 416 90 852 113 217 13 344 291.1
Češka 116 838 258 493 174 003 291 223 48 125 654.0
Mađarska 38 701 255 395 131 549 473 860 69 034 619.6
Moldavija 3 350 - 40 080 101 636 601 146.5
Poljska 323 980 1 042 756 673 201 673 201 74 247 1 833.4
Rumunjska 32 769 296 151 116 121 79 480 29 706 453.0
Rusija 610 104 - 64 093 343 522 12 989 -
Slovačka 84 494 236 764 67 659 167 459 47 840 387.7
Ukrajina 462 059 52 155 416 344 343 593 9 791 1 297.9

Izvoz energije odnosi se na odvođenje energenata iz države koja ih proizvodi u države kojima nedostaju. Razlozi izvoza su višak proizvodnje, ekonomska dobit i diplomatski razlozi. Daleko najveći izvoznik energenata u Istočnoj Europi je Rusija, što se vidi u tablici 2. IZVOZ energenata prema podatcima Međunarodne agencije za energiju iz 2020. godine. Najveći dio svojih sirovina izvozi Kini (1.6 miliona bdp-a), a zemljama Europe sveukupno izvozi 2.4 miliona bdp-a.

Tablica 2. IZVOZ energenata prema podatcima IEA-a za 2020. godinu (u TJ)[13]
Ugljen Sirova nafta Naftni derivati Prirodni plin Električna energija Ukupno (u PJ)
Bjelorusija 40 797 50 953 374 426 - 17 197 -
Bugarska 489 - 119 141 401 25 613 -
Češka 50 553 - 74 106 - 84 675 -
Mađarska 7 913 8 332 120 245 165 534 26 996 -
Moldavija - 180 - - - -
Poljska 318 253 8 311 192 842 53 833 26 485 -
Rumunjska 29 375 179 937 5 310 19 654 -
Rusija 5 617 135 9 827 341 5 094 649 9 128 691 44 186 28 010.6
Slovačka 1 340 84 150 222 52 453 46 692 -
Ukrajina 1 623 3 349 9 822 - 18 503
 
Prikaz uvoza i izvoza sveukupne energije država Istočne Europe (u PJ)[14]

Rusija je jedina država Istočne Europe koja više energenata izvozi nego uvozi. Tome su zaslužni njen geografski položaj i bogatstvo prirodnim resursima kao što su prirodni plin, nafta i ugljen. Najmanji uvoznik i izvoznik energije je Moldavija. Osim što ima znatno manji broj stanovnika od ostalih država Istočne Europe, moldavijine količine uvezene energije su malene zbog lošeg geografskog položaja i ekonomskog statusa, a energiju ne izvozi zbog nedostatka resursa te činjenice da ne može pokriti ni vlastite potrebe.




4. Ukupna opskrba energije uredi

U Istočnoj Europi najveći dio ukupne opskrbe energijom dobiva se iz primarne energije. Od kojih prevladavaju ugljen i prirodni plin kao najveći opskrbljivači energije. Rusija je u ovoj regiji daleko najveća zemlja te samim time i očekivano najveći opskrbljivač energije.

U tablici je prikazana opskrba svih zemalja Istočne Europe podijeljena po izvoru iz kojeg je energija dobivena prema podacima IEA-e (International Energy Agency) iz 2020. godine.

Tablica ukupne opskrbe energijom IE prema podacima IEA-e iz 2020. godine[15]
Ugljen Prirorodni

plin

Nuklearna Hidro Vjetar,

solarna

Biomasa Nafta Ukupno
(TJ) (TJ) (TJ) (TJ) (TJ) (TJ) (TJ) (TJ)
Bjelorusija 35 862 631 512 3687 1436 1332 73 153 304 897 1 050 080
Bugarska 174 633 105 304 182 030 10 153 13 291 81 418 174 068 731 055
Češka 508 872 304 636 328 531 7718 11 539 200 888 356 107 1 682 356
Mađarska 70 490 366 947 175 649 878 21 252 113 255 308 659 1 099 168
Moldavija 3246 91 620 - 994 198 27 616 39 198 163 473
Poljska 1 711 033 716 234 - 7626 68 358 498 522 1 210 212 4 260 205
Rumunjska 146 512 401 310 125 088 55 372 32 179 175 006 400 693 1 346 203
Rusija 4 799 311 17 111 262 2 367 679 765 311 16 003 433 078 6 270 165 38 751 544
Slovačka 96 547 171 165 170 328 16 261 3131 78 172 155 988 692 812
Ukrajina 956 561 998 296 837 111 27 230 33 264 177 631 592 119 3 615 846
 
Prikaz ukupne opskrbe energije (TJ) u Istočnoj Europi

5. Proizvodnja električne energije uredi

Proizvodnja električne energije definirana je kao električna energija proizvedena iz fosilnih goriva, nuklearnih elektrana, hidroelektrana, geotermalnih sustava, solarnih panela, biogoriva, vjetra itd.

U proizvodnji električne energije u Istočnoj Europi kao energenti dominiraju ugljen, zemni plin, nafta i hidroenergija. Energija vjetra i solarna energija široko se koriste, ali imaju relativno mali udio u ukupnoj proizvodnji. Poljska je vodeća u regiji po proizvodnji električne energije iz vjetroenergije, a Ukrajina iz solarne energije. Najveći proizvođač električne energije u regiji je očekivano Rusija, koja većinu svoje proizvodnje dobiva iz gore navedenih dominantnih energenata.

Proizvodnja električne energije po energentima za 2020. godinu [ GWh ][16]
Nafta Ugljen Zemni plin Nuklearna Hidro Vjetro Solarna Biogoriva Otpad Geotermalna Ostalo Ukupno
Bjelorusija 2 132 31 34 686 - 399 194 176 578 14 - - 38 210
Bugarska 299 13 533 2 292 16 626 3 320 1 477 1 481 1 698 5 - 36 40 767
Češka 89 32 686 6 848 30 043 3 437 699 2 287 5 095 213 - 188 81 585
Mađarska 45 3 826 9 091 16 055 244 655 2 459 1 988 408 16 143 34 930
Moldavija 1 - 5 820 - 276 51 4 29 - - - 6 181
Poljska 1 750 109 370 17 288 - 2 937 15 800 1 958 8 168 678 - 94 158 043
Rumunjska 600 9 482 9 460 11 466 15 701 6 945 1 733 547 - - - 55 934
Rusija 7 489 176 035 468 752 215 745 214 388 1 241 2 022 - 3 573 421 - 1 089 666
Slovačka 408 2 205 3 576 15 444 4 799 4 663 1 630 87 - 31 28 847
Ukrajina 252 40 053 14 195 76 203 7 564 3 271 5 969 755 - - 144 148 406
 
Prikaz udjela energenata za proizvodnju električne energije po pojedinim državama Istočne Europe [17]

Unatoč nastojanjima da se smanji upotreba fosilnih goriva, činjenica da je Istočna Europa bogata izvorima istih rezultira njihovim najvećim udjelom u ukupnoj proizvodnji električne energije.

Hidroenergija je prisutna u svim zemljama, ali je u većini slučajeva njezina uloga u proizvodnji električne energije sekundarna u odnosu na druge energente. Rusija je najveći proizvođač hidroenergije po instaliranom kapacitetu i godišnjoj proizvodnji, ali je ta hidroenergija u vidu proizvodnje električne energije ipak potisnuta termoenergijom iz fosilnih goriva. U Slovačkoj je hidroenergija vodeći izvor energije u smislu instaliranog kapaciteta, ali čini znatno manji udio u proizvodnji od nuklearne energije. Doprinos hidroenergije u Bjelorusiji, Mađarskoj i Moldaviji je relativno mali. Važan problem s kojim se suočavaju hidroelektrane u Istočnoj Europi je starost postojećih brana i hidroenergetske strukture jer su mnoge izgrađene prije nekoliko desetljeća i sve više nose rizik od pojave kvara.[18]

Poljska ima daleko najveći instalirani kapacitet vjetroenergije i to na kopnenim vjetroelektranama, a slijede je Rumunjska i Ukrajina.

Poljska je 2022. imala najveći instalirani kapacitet solarne energije u Istočnoj Europi (12,4 GW). Slijedile su je Mađarska i Češka. Prema ambicioznom scenariju, solarni instalirani kapacitet Poljske mogao bi premašiti 30 GW 2030. godine.[19]

U Istočnoj Europi smatraju da je nuklearna energija sigurna pa tako nuklearni reaktori proizvode oko 50% električne energije u Mađarskoj, Slovačkoj i Ukrajini.

6. Finalna potrošnja uredi

Finalna potrošnja energije predstavlja energiju koju koriste krajnji potrošači (kao što su kućanstva, transport, industrija itd.) za sve energetske namjene. Finalna potrošnja energije u EU polako se povećavala od 1994. dok nije dosegla najveću vrijednost od 41 447 Mtoe 2006. Do 2021. potrošnja finalne energije smanjila se sa svoje vrhunske razine za 5,1 %. Između 1990. i 2021. količina i udio krutih fosilnih goriva u finalnoj potrošnji energije su značajno pali (s 9,6 % 1990. na 2,0 % 2021.), dok su obnovljivi izvori energije povećali su svoj udio u ukupnom iznosu, krećući se s 4,3 % u 1990. na 11,8 % u 2021. Prirodni plin ostao je prilično stabilan tijekom ovog razdoblja, u rasponu od 18,8 % (1990.) do 22,6 % (2021.).

U strukturi finalne potrošnje energije u 2021. najveći udio imali su nafta i naftni derivati (34,8 %), a zatim električna energija (22,8 %).

U narednoj tablici nalaze se podatci finalne potrošnje energije za države Istočne Europe izražene u Mtoe (Millions of tonnes of oil equivalent). To je jedinica energije koja se koristi za opisivanje energetskog sadržaja svih goriva, obično u vrlo velikom opsegu.

Iz tabličnih podataka se može primijetiti da Rusija ima najveću finalnu potrošnju energije, ali i finalnu potrošnju energije po stanovniku koja je gotovo duplo veća od europskog prosjeka. U Moldaviji finalna potrošnja po stanovniku iznosi 1.5 Mtoe što je približno duplo manje od prosjeka u EU.

Finalna potrošnja energije država Istočne Europe za 2021. godinu izražene u Mtoe[20]
Poljska Bjelorusija Slovačka Ukrajina

(2018.)

Rumunjska Mađarska Bugarska Rusija Moldavija Češka
75.2 27 11,4 51,5 25,4 19,2 10,3 811 3,9 26,2
 
Finalna potrošnja energije država Istočne Europe za 2021. godinu izražene u Mtoe[20]

Većina država ima finalnu potrošnju energije manju od prosjeka Europske Unije. Finalna potrošnja po stanovniku Poljske je 2.8 Mtoe, što je za 6 % manje od prosjeka EU, uključujući 4100 kWh električne energije po stanovniku (26 % manje od prosjeka EU). Sličnu finalnu potrošnju po stanovniku ima Bjelorusija s 2.9 Mtoe, uključujući 3700 kWh potrošnje električne energije, Mađarska s 2.7 Mtoe i 4400 kWh te Bugarska s 2.9 Mtoe i 4600 kWh. Države Istočne Europe koje imaju najnižu finalnu potrošnju energije po stanovniku su Ukrajina ( 1.7 Mtoe), Rumunjska (1.7 Mtoe i 2400 kWh) i Moldavija (već spomenutih 1.5 Mtoe i 2000 kWh). Vrijednosti potrošnji ovih država što finalne što potrošnje električne energije su čak preko 50 % manje od Europskog prosjeka.

Države koje imaju veću prosječnu finalnu potrošnju po stanovniku u odnosu na EU su Rusija, Češka i Slovačka. Finalna potrošnja po stanovniku Rusije je 5.8 Mtoe i 6 623 kWh što je skoro 50 % više u odnosu na europski prosjek. Nekoliko godina je bilježila trend povećavanja potrošnje energije da bi u 2022. pao prosjek za 1.4 % u odnosu na 2021. godinu. Finalna potrošnja po stanovniku Češke iznosi 4.1 Mtoe (38 % više u odnosu na EU) i 5 600 kWh električne energije, što odgovara europskom prosjeku. Slovačka, s druge strane, ima finalnu potrošnju po stanovniku 3.3 Mtoe što je malo više od prosjeka, no zato je potrošnja električne energije od 4900 kWh za 14 % manja.[21]

6.1 Sektorska potrošnja uredi

Konačna potrošnja energije po sektoru (u TJ) (prema podacima IEA-a za 2020. godinu) [22]
Industrija Prijevoz Stanovanje Komercijalne i

javne djelatnosti

Poljoprivreda

i šumarstvo

Ribarstvo Neenergetska upotreba Nespecificirano
Poljska 669909 910505 871809 312927 161026 51 246957 5
Slovačka 134354 105057 113355 45856 5547 - 50520 -
Bjelorusija 175091 154200 208873 80058 45500 51 117863 -
Ukrajina 668051 335454 569456 203604 69495 78 154024 -
Rumunjska 260103 271019 334105 76494 22177 7 54022 8454
Mađarska 186166 185913 249362 83532 29323 143 96905 1580
Bugarska 110796 134619 99740 40542 7875 34 19681 -
Rusija 6001598 3785808 5759742 1595215 355228 26727 3662927 67
Moldavija 20168 28135 53867 10719 5420 - 3044 713
Češka 273724 264586 291232 124097 26582 38 100144 1943

Kao što se može vidjeti iz tablice, Rusija prednjači u potrošnji finalne energije u svim sektorima, što nije začuđujuće s obzirom na puno brojnije stanovništvo, razvijenu industriju, tj. najrazvijeniju među bivšim članicama SSSR-a i samu površinu države što zahtjeva prometnu povezanost čiji je rezultat velika potreba za energijom u istom sektoru. Slijedi ju Poljska.

Zanimljivo je da rusko ribarstvo zauzima 3. mjesto u svijetu po veličini, iza Japana i Kine.[23]

Konačna neenergetska potrošnja uključuje količine primarnih ili izvedenih fosilnih goriva koja nisu izgorjela, ali su korištena zbog svojih kemijskih svojstava. Na primjer, ovo uključuje bitumen koji se koristi kao površina za ceste, maziva i prirodni plin koji se koristi kao sirovina u kemijskoj i petrokemijskoj industriji. Biogoriva koja se koriste u neenergetske svrhe isključena su iz obuhvata energetske statistike.[24]

 
Finalna potrošnja- Prijevoz[22]
 
Finalna potrošnja- Industrija[22]



 
Finalna potrošnja Komercijalne i javne djelatnosti[22]
 
Finalna potrošnja- Stanovništvo[22]


Reference uredi

  1. ↑ World Bank Open Data. Pristupljeno 24. studenoga 2023.
  2. ↑ Pinterest. Pristupljeno 27.11.2023. Provjerite vrijednost datuma u parametru: |access-date= (pomoć)
  3. ↑ Istočna Europa - geografski položaj i reljef - 7. razred, geografija. Pristupljeno 27. studenoga 2023.
  4. ↑ Copernicus climate change service. Pristupljeno 27.11.2023. Provjerite vrijednost datuma u parametru: |access-date= (pomoć)
  5. ↑ Climate in Europe | Overview, Zones & Classifications. Pristupljeno 24. studenoga 2023.
  6. ↑ A List of European Natural Resources. Pristupljeno 24. studenoga 2023.
  7. ↑ World Bank Open Data. Pristupljeno 24. studenoga 2023.
  8. ↑ Simplified energy balances. ec.europa.eu. Pristupljeno 23. studenoga 2023.
  9. ↑ a b IEA – International Energy Agency. IEA (engleski). Pristupljeno 31. prosinca 2023.
  10. ↑ Russia - Countries & Regions. IEA (engleski). Pristupljeno 10. prosinca 2023.
  11. ↑ www.simopt.cz, Simopt, s r o. Druzhba Pipeline. www.iaot.eu. Pristupljeno 30. prosinca 2023.
  12. ↑ The energy transition in Central and Eastern Europe (PDF)
  13. ↑ IEA – International Energy Agency. IEA (engleski). Pristupljeno 31. prosinca 2023.
  14. ↑ IEA – International Energy Agency. IEA (engleski). Pristupljeno 31. prosinca 2023.
  15. ↑ Europe – Countries & Regions. IEA (engleski). Pristupljeno 24. studenoga 2023.
  16. ↑ Countries & Regions. IEA (engleski). Pristupljeno 27. prosinca 2023.
  17. ↑ Energy Statistics Data Browser – Data Tools. IEA (engleski). Pristupljeno 30. prosinca 2023.
  18. ↑ World Small Hydropower Development Report 2022 Eastern Europe (PDF) line feed character u |title= na mjestu 47 (pomoć)
  19. ↑ Poland tops 13 GW of PV capacity. pv magazine International (engleski). 30. svibnja 2023. Pristupljeno 27. prosinca 2023.
  20. ↑ a b Eurostat- Final energy consumption. Pristupljeno 24. studenoga 2023.
  21. ↑ Final energy consumption in industry - detailed statistics. Pristupljeno 21. studenoga 2023.
  22. ↑ a b c d e Energy Statistics Data Browser. Pristupljeno 16. prosinca 2023.
  23. ↑ https://testbook.com/question-answer/which-of-the-following-countries-is-the-largest-pr--61c30db057e5fb73f3b1a9d9. Pristupljeno 17. prosinca 2023. Vanjski link u parametru |title= (pomoć)
  24. ↑ Final non-energy consumption by type of fuel. Pristupljeno 17. prosinca 2023.
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Energija_u_Istočnoj_Europi&oldid=6824717"