Ernest Katić (Dubrovnik, 6. veljače 1883.10. lipnja 1955.) hrvatski književnik, kolekcionar i kulturni radnik iz Dubrovnika.[1]

Životopis

uredi

U svoje doba bio je iznimno zapažen dramski pisac čija su djela izvodili Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu i druga kazališta diljem domovine, a neke od njegovih drama su postale i vrlo rane domaće radio-drame. Bio je aktivni član međuratnog dubrovačkoga društva, prijatelj Ivana Meštrovića i njegov povjerenik u Dubrovniku, domaćin G. B. Shawa i H. G. Wellsa, suorganizator povijesnoga dubrovačkoga XI. Kongresa PEN-a 1933. godine, crkovinar crkve Sv. Vlaha, predsjednik dubrovačkog ogranka Matice hrvatske, član uprave zaklade „Blago djelo“, član gradskog Uresnog povjerenstva. Nadopunio četiri poglavlja nedovršenog romana Đenevrija Mata Vodopića.[1]

Bogata arhivska građa čuva se u Državnom arhivu u Dubrovniku pod signaturom HR-DADU 276.[2]

Djela

uredi
  • "Jakobinka: drama u četiri čina", Matica hrvatska, Zagreb, 1914.
  • "Stari i novi Dubrovnik", Zagreb, 1928.
  • "Imbarak: (slika iz dubrovačkog pomorskog života naših dana)", Dubrovnik, 1936.
  • "Petka", Hrvatska narodna tiskara S. Vidović, Split, 1940.
  • "Cvijeta Zuzori", Dubrovnik, 1941.

Izvori

uredi
  1. a b KATIĆ, Ernest - Hrvatski biografski leksikon. hbl.lzmk.hr. Pristupljeno 5. listopada 2024.
  2. K. Vlastelinski, obiteljski i osobni arhivski fondovi – Državni arhiv u Dubrovniku. Pristupljeno 5. listopada 2024.