Otvori glavni izbornik

Eurofobija

razdvojba na Wikimediji

Eurofobija ili EU-fobija označava pristup europskim integracijama, zapravo prema EU, koji je suprotan centralizaciji i federalizacije Europske unije. Gotovo fobični stav odnosi se prema ustanovama, razvitku i ciljevima Europske Unije. U mnogim europskim zemljama ovo je u svezi ne samo sa željom zadržavanja nacionalne suverenosti, nego već i s gubitkom nacionalne suverenosti.

Umjereniji i manje kritični stav prema integriranju u EU naziva se euroskepticizam.[1][2][3] Stav suprotan euroskepticizmu i eurofobiji zove se eurooptimizam. Stupanj još veće pristranosti k europskim integracijama i znatno manje umjerenosti naziva se eurofilija (EU-manija ili EU-forija[4][5]). Najveći stupanj beskritičnog pristupa k integriranju u EU hrvatski je publicist Branimir Lukšić nazvao eurozom.[6]

ArgumentiUredi

  1. Pogotovo u Srednjoj i Istočnoj europi se argumentira da članstvo u Europskoj uniji prijeti nacionalnom karakteru, te nakon raspada komunizma ponovno stečenoj nacionalnoj suverenosti i dostojanstvu. U Engleskoj postoji strah od uništenja britanskog načina života.
  2. Tvrdnja, da bruxellesska birokracija usporava dinamiku rasta gospodarstva.
  3. Strah od rasprodaje nacionalnih dobara u sklopu privredne integracije sa Zapadnom Europom i globalizacije.
  4. Strah diljem Europe od gubitka radnih mjesta i od smanjenja blagostanja te socijalnih standarda.
  5. Strah kod malih zemalja zbog odljeva mozgova i općenito odlaska mlade radne snage na Zapad.
  6. Strah na zapadu, da brzo proširenje prijeti sustav vrijednosti.
  7. Uočenje deficita demokratskoga legitimiteta.

IzvoriUredi

Vanjske povezniceUredi