Felipe Perrone
Felipe Perrone Rocha (Rio de Janeiro, 27. veljače 1986.), brazilski i španjolski vaterpolist na poziciji krila.
Osvojene medalje | |||
---|---|---|---|
Vaterpolo | |||
Svjetska prvenstva | |||
bronca | Melbourne 2007. | Španjolska | |
srebro | Rim 2009. | Španjolska | |
srebro | Gwangju 2019. | Španjolska | |
zlato | Budimpešta 2022. | Španjolska | |
bronca | Fukuoka 2023. | Španjolska | |
bronca | Doha 2024. | Španjolska | |
Europska prvenstva | |||
bronca | Beograd 2006. | Španjolska | |
srebro | Barcelona 2018. | Španjolska | |
srebro | Budimpešta 2020. | Španjolska | |
bronca | Split 2022. | Španjolska | |
zlato | Zagreb i Dubrovnik 2024. | Španjolska | |
Svjetske lige | |||
bronca | Bergamo 2015. | Brazil |
Visok je 183 cm i težak 95 kg.[1] Između 2005. i 2013. te ponovno od 2018. nastupa za španjolsku reprezentaciju, a od 2001. do 2004. te od 2014. do 2016. bio je član brazilske reprezentacije.
Godine 2019. nastupao je i osvojio svjetsko srebro za španjolsku reprezentaciju. Njegov deset godina stariji brat Ricardo također je igrao u španjolskoj reprezentaciji.
Felipe je trenutačno igrač dubrovačkog Juga, čiju kapicu nosi od 2015. godine.[2] Prije je igrao za Barcelonu (2002. – 2005.), Barcelonetu (2005. – 2007., 2008. – 2010., 2012. – 2015.), Savonu (2007. – 2008.) i Pro Recco (2010. – 2012.). Kao igrač Barcelone osvojio je Kup LEN 2004. godine. U redovima Barcelonete sedam puta je slavio naslov španjolskog prvaka (2006., 2007., 2009., 2010., 2013., 2014., 2015.), sedam puta osvajača španjolskog kupa (2006., 2007., 2009., 2010., 2013., 2014., 2015.) i jednom europskog prvaka (2014.). U Ligi prvaka u sezoni 2014./15. izabran je za najboljeg igrača završnog turnira na kojem je njegova Barceloneta zauzela treće mjesto.
Igrajući za Pro Recco dva puta se uresio naslovom talijanskog prvaka (2011., 2012.), jednom osvajača talijanskog kupa (2011.), jednom pobjednika Jadranske lige (2012.) i jednom prvaka Europe (2012.).
U svojoj prvoj sezoni u dubrovačkom Jugu 2015./16. osvojio je sva četiri trofeja. Dao je značajan doprinos osvajanju hrvatskog kupa, Jadranske lige, hrvatskog prvenstva i Lige prvaka. Bio je najbolji strijelac Jadranske lige postigavši 42 pogotka u 16 utakmica (2.63 pogotka po utakmici). Proglašen je najboljim igračem završnog turnira Lige prvaka održanog u Budimpešti od 2. do 4. lipnja 2016. godine.[3] U četvrtzavršnoj utakmici protiv Egera postigao je 1 od 8 Jugovih pogodaka, u poluzavršnoj protiv Pro Recca 4 od 10 u četirima četvrtinama, a u završnoj protiv Olympiakosa 2 od 6. Prilikom raspucavanja peteraca protiv Pro Recca oba puta je bio precizan. U šestom nizu je uspješno realizirao peterac, pa je zatim na drugoj strani Marko Bijač glavom obranio Filipu Filipoviću i odveo Juga u završnicu. U završnoj utakmici protiv Olympiacosa Perrone je realizirao peterac izboren 11 sekundi prije kraja povisivši Jugovo vodstvo na dva pogotka razlike i osiguravši tako naslov prvaka Europe. Stoga se smatra najboljim strancem u povijesti dubrovačkog kluba.[4] U ožujku 2016. u bolnici u Dubrovniku operirao je slijepo crijevo i stoga izostao sa završnog turnira Jadranske lige koju je Jug ipak osvojio.[5]
Osvojio je zlatnu medalju za Španjolsku na Europskom prvenstvu u Hrvatskoj 2024. godine.
Izvori
uredi- ↑ www.sports-reference.com Arhivirana inačica izvorne stranice od 16. prosinca 2012. (Wayback Machine), "Felipe Perrone", pristupljeno 7. lipnja 2016.
- ↑ sportnet.20minuta.hr Arhivirana inačica izvorne stranice od 11. svibnja 2016. (Wayback Machine), "Uzvraćena rukavica iz Genove: Felipe Perrone novi igrač Juga", objavljeno 3. srpnja 2015., pristupljeno 7. lipnja 2016.
- ↑ www.24sata.hr, "Dubrovnik slavi: Jug je četvrti put prvak Europe u vaterpolu!", objavljeno 4. lipnja 2016., pristupljeno 7. lipnja 2016.
- ↑ dubrovacki.hr, "FELIPE PERRONE Ostajem u Dubrovniku, igrat ću i dalje za Jug!", objavljeno 4. lipnja 2016., pristupljeno 7. lipnja 2016.
- ↑ sportske.jutarnji.hr, "Perrone operiran u Dubrovniku", objavljeno 16. ožujka 2016., pristupljeno 7. lipnja 2016.