Šumska jagoda
biljna vrsta iz roda jagoda
(Preusmjereno s Fragaria vesca)
Šumska jagoda (lat. Fragaria vesca) je vrsta jagode koja raste u predjelima Sjeverne polutke. Raste na rubovima šume i šumskim proplancima i krčevinama. Za hranu se upotrebljava od davnine. Primjenjuje se i kao ljekovita biljka. Diploidna je i nije divlji oblik uzgojne vrtne jagode koja je hibrid sjeverno i južnoameričkih vrsta ( F.chiloensis i F.virginiana ). Uzgajala se do 18. stoljeća kada je u uzgoju zamjenjuju prve sorte vrtne jagode. U Rusiji i Turskoj uzgaja se i danas.
Šumska jagoda | |
---|---|
šumska jagoda | |
Sistematika | |
Carstvo: | Biljke |
Divizija: | Magnoliophyta |
Razred: | Magnoliopsida |
Red: | Rosales |
Porodica: | Rosaceae |
Potporodica: | Rosoideae |
Rod: | Fragaria |
Vrsta: | F. vesca |
Dvojno ime | |
Fragaria vesca | |
Baze podataka | |
Uzgojni varijeteti koji se još uvijek uzgajaju
uredi- Sorte koje se razmnožavaju sjemenom
- Rügen, prva moderna sorta,bez vriježa, velikih plodova, u uzgoju od 1920.
- Alexandria, u ponudi od 1964. (George W. Park Seed Co., USA)
- Baron Solemacher, u ponudi od 1935.( F. C. Heinemann, Njemačka)
- Weisse Solemacher (s bijelim plodovima) (F. C. Heinemann)
- Golden Alexandria (zlatno žutih listova).
- Ostale sorte
s vriježama, još ih se može naći u starim vrtovima.
- Quarantaine de Prin, francuska sorta, komercijalno važna do prije Prvog svjetskog rata, vrlo rijetka, vjerojatno identična s Erigée de Poitou koja je u ponudi bila do 1960.
- Blanc Amélioré, Engleska; bijelih i velikih plodova, nije sigurno je li klon koji se danas može nabaviti identičan sa sortom iz oko 1900.
- Gartenfreude, Njemačka, velikih plodova
Dodatna literatura
urediGrlić, Lj. Samoniklo jestivo bilje,Zagreb 1980.
Izvori
uredi- ↑ Wachsmuth, Brigitte. Travanj 2009. Von Monats-, Wald- und Moschuserdbeeren. Gartenpraxis. str. 20–28
- ↑ Brigitte Wachsmuth Annotated List Alpine, Wild, and Musk Strawberry Varieties Currently in Cultivation
- ↑ Wachsmuth, Brigitte. Prosinac 2010. Wild, alpine and musk strawberries. The Plantsman. str. 245–249