Franjo Kogoj (Kranjska Gora, 13. listopada 1894. – Kranjska Gora, 30. rujna 1983.) je bio hrvatski liječnik alergolog i dermatovenerolog, redovni član HAZU od 1947. godine i njezin potpredsjednik, te počasni i dopisi član brojnih domaćih i inozemnih akademija. Doktor honoris causa četiriju sveučilišta.

Franjo Kogoj

Životopis

uredi

Liječničku karijeru gradio je u Češkoj. U Pragu je bio klinički asistent, a u Brnu privatni docent.

Od 1923. je u Zagrebu gdje radi na Klinici za kožne i spolne bolesti u Zagrebu do 1965. godine. Predstojnik klinike je od 1927. do 1965. godine. Na zagrebačkom Medicinskom fakultetu bio je redoviti profesor. Dekan je bio akademskih godina 1933./1934., 1948./49. i 1951./52., a prodekansku dužnost također je obnašao u nekoliko mandata. Zajedno s Albinom Brnobićem osnovao je Alergološku sekciju Zbora liječnika Hrvatske 1952. godine, radi ujedinjenja rada medicinskih struka koje su težile poučavanju alergijskih zbivanja. Godine 1955. postao je stručnim voditeljem i organizatorom znansvenog rada ljubljanske Klinike za kožne i spolne bolesti, a na toj je dužnosti ostao do 1964. godine. Tako je dr Kogoj cijelo desetljeće usporedno vodio dvije klinike, zagrebačku i ljubljansku. Godine 1965. je na njegovu inicijativu osnovan Alergološki centar HAZU na Hvaru. Centar je prvo bio u adaptiranim prostorijama, a 1973. premješten u suvremeno opremljeni prostor, tako da se u njemu mogao odvijati sav potrebni rad s područja alergologije i kliničke imunologije. Godine 1967. prešao je na novu dužnost. Postao je ravnatelj Instituta za klinička med. istraživanja Medicinskog fakulteta i Kliničkog bolničkog centra u Zagrebu. Na dužnosti je ostao do 1974. godine.

Znanstveni interes dr Kogoja bili su alergije, egzem, kožna tuberkuloza i kematodermije. Osobito se bavio praćenjem, prognozom, profilaksom i liječenjem alergija. Iz alergološkog područja ističu mu se radovi o antikutinima i prokutinima, superponiranim tuberkulinsko-trihofitinakim reakcijama, alergijskim zbivanjima na koži, superponiranim epikutanim reakcijama, superponiranim tuberkulinskim reakcijama, medikamentoznim egzantemima, medikamentozne dermatopatijama, pruritus, superponiranim trihofitinskim reakcijama, upliv serotonina na alergijske kožne testove, o kortikotropinskoj terapiji u dermatologiji i ulogu histamina u ekcemskoj reakciji te eksperimentalna istraživanja alergijskih reakcija kod ekcema i pruridermatitisa (atopijski dermatitis). U dermatološko nazivlje uveo je naziv pruridermatitis (Pruridermatitis allergica chronica constitutionalis) umjesto naziva neurodermitis odnosno endogeni ekcem, prurigo-astma, prurigo Besnier. Bavio se klinikom, serologijom i terapijom sifilisa, gdje je upozorio na tzv. kitični moment u liječenju sifilisa. Znanstvene zasluge dr Kogoja su opisivanje spongiformne pustule kao histološkog noviteta i u medicinskoj literaturi ona nosi njegovo ime. Konačno definiranje mljetske bolesti Kogojeva je zasluga. Objavio je oko 230 znanstvenih i stručnih radova, 5 knjiga, monografije i priloge za priručnike i udžbenike. 70 znanstvenih i stručnih radova koje je napisao obrađuje alergologijsku i imunobiologijsku problematiku,

Član HAZU od 1947. godine. Bio je prvi tajnik Razreda za medicinske znanosti HAZU. U više je mandata izabran za potpredsjednika HAZU, od 1958. do 1973. godine.

Literatura

uredi