Frank Watson Dyson

Frank Watson Dyson (Measham, 8. siječnja 1868. – na moru, 25. svibnja 1939.), engleski astronom. Ravnatelj Zvjezdarnice Greenwich (od 1910. do 1933.). Proučavao gibanje i raspored zvijezda, te spektre Sunčeve kromosfere i korone. Organizirao ekspedicije na pomrčinu Sunca 1919., kada je dokazana Einsteinova teorija o utjecaju gravitacijskog polja na svjetlost. Uveo radio signale točnog vremena.[1]

Frank Watson Dyson

Rođenje 8. siječnja 1868.
Measham, Leicestershire, Ujedinjeno Kraljevstvo
Smrt 25. svibnja 1939.
na moru
Državljanstvo Englez
Polje Astronomija
Institucija Ravnatelj Zvjezdarnice Greenwich
Alma mater Sveučilište u Cambridgeu
Poznat po Dokazao Einsteinovu teoriju o utjecaju gravitacijskog polja na svjetlost i time teoriju relativnosti
Istaknute nagrade član Kraljevskog društva
Portal o životopisima

Pomrčina Sunca uredi

 
Otklon zrake svjetlosti u gravitacijskom polju Sunca se mjeri pri pomrčini Sunca, kad je glavnina snažne Sunčeve svjetlosti zaklonjena. Prvi puta je to mjerenje izvršeno 29. svibnja 1919., čime je bila potvrđena Einsteineva teorija relativnosti.[2]

Pomrčina Sunca nastaje kada se Mjesec ispriječi između Sunca i Zemlje, pa djelomično ili potpuno zakloni Sunce. Mjesec je tada u fazi mlađaka, a Sunce se može nalaziti do 16,5° s jedne ili druge strane uzlaznog ili silaznoga Mjesečeva čvora. Luk od 33° pokraj čvora Sunce prolazi za 34 dana, a Mjesec tada može dva puta doći u fazu mlađaka (svakih 29.53 dana). U jednoj godini moraju biti barem dvije pomrčine Sunca, a najviše ih može biti pet, ako se prva dogodi početkom siječnja, a peta krajem prosinca. Linija čvorova zakreće se retrogradno za 19,3° godišnje, pa Sunce kroz isti čvor prolazi nakon 346.62 dana (eklipsna ili drakonistička godina).

Pomrčina Sunca može biti potpuna (totalna), prstenasta (anularna), djelomična (parcijalna) i hibridna (kada se u središnjoj fazi pomrčine zapaža kao potpuna, a izvan središnje faze kao prstenasta). Različite vrste pomrčina nastaju jer je staza Mjeseca eliptična. Kada je Mjesec udaljeniji, ne zaklanja cijeli Sunčev disk i zapaža se prstenasta pomrčina, a kada je Mjesec bliže, može potpuno zakloniti Sunce i nastupa potpuna pomrčina. Pomrčina Sunca opaža se s malenoga dijela Zemlje. Zbog okretanja Zemlje, Mjesečeva sjena prelazi po Zemljinoj površini od zapada prema istoku, pa se potpuna pomrčina vidi s uskoga pojasa (zone totaliteta). Sjena nije šira od 270 kilometara i putuje brzinom od 1 km/s, pa potpuna pomrčina u nekoj točki Zemlje traje najviše 3 minute 31 sekundi. Pri potpunoj pomrčini zbivaju se četiri dodira: rub Mjeseca nailazi na rub Sunca, napredujući rub Mjeseca stiže do suprotnoga Sunčeva ruba, zalazni Mjesečev rub dotiče početni rub Sunca, Mjesec napušta Sunce; od prvoga do četvrtoga dodira mogu proći do 3 sata. Potpuna pomrčina Sunca na nekome mjestu Zemljine površine javlja se u prosjeku svakih 400 godina. Posljednja potpuna pomrčina Sunca, vidljiva iz Hrvatske, zbila se 15. veljače 1961., a sljedeći će se put zbiti 3. rujna 2081.[3]

Izvori uredi

  1. Dyson, Frank Watson, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2016.
  2. Dyson, F. W.; Eddington, A. S.; Davidson, C. 1920. A Determination of the Deflection of Light by the Sun's Gravitational Field, from Observations Made at the Total Eclipse of May 29, 1919. Philosophical Transactions of the Royal Society A: Mathematical, Physical and Engineering Sciences. 220 (571–581): 291. Bibcode:1920RSPTA.220..291D. doi:10.1098/rsta.1920.0009 CS1 održavanje: nepreporučeni parametar - authorlink1 (pomoć)
  3. pomrčina, [2] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.