Otvori glavni izbornik
Za korištenje na Wikipediji pogledajte Wikipedija:navođenje izvora i Wikipedija:Fusnote.

Fusnota je riječ njemačkog podrijetla (njem. Fuss -podnožje, Note - bilješka) koja označava bilješku, napomenu stavljenu na dno stranice teksta. Fusnota dodatno objašnjava ili upućuje na dodatno objašnjenje, a može sadržavati citat ili referencu za dio teksta uz koji je postavljena.

U hrvatskom jeziku je to opća imenica ženskog roda.

Oznaka fusnote je najčešće eksponirani broj: 1 za prvu fusnotu na strani, 2 za drugu fusnotu itd.

Javlja se i oblik s indeksom u uglastim zagradama: [1]. Umjesto broja, mogu se koristiti drugi tipografski znaci, s različitim formatiranjem, kao što su (*), *), ili kombinacija slova i broja.

S dominacijom engleskog jezika u računalnoj obradi teksta, često se umjesto fusnota čuje futnota (engl. foot-note), s istim značenjem. U hrvatskom jeziku postoji istoznačnica koja nije u širokoj uporabi: podrubnica, a koristi se i općenitija riječ bilješka[1]. Za razliku od fusnote, koja se stavlja na dno stranice, endnota (engl. end - kraj, završni, note - bilješka) je skup svih fusnota i stavlja se na kraj poglavlja ili na kraj cjelokupnog djela. Endnote ne narušavaju izgled strane, ali mogu stvarati poteškoće čitatelju pri stalnom prebacivanju između teksta i napomena, pogotovo ako označavanje za svako poglavlje počinje iznova od broja 1.

Po Pravopisu[1], ako fusnota objašnjava neku pojedinost u rečenici, fusnota se stavlja iza te riječi, a ispred pravopisnog znaka ili znaka za kraj rečenice ako je ta riječ na kraju. Ako, pak, objašnjava sadržaj cjelokupne rečenice, onda se fusnota piše iza znaka za kraj rečenice.

IzvoriUredi

  1. 1,0 1,1 "Pravopisni priručnik" točke 242-247; priredila Ljiljana Jojić, EPH i Novi Liber, Zagreb, 2004. ISBN 953-6045-30-3.