Wikipedija

Gig-radnici

Gig-radnici jesu neovisni radnici, radnici na online platformama,[1] radnici ugovornih tvrtki, radnici na poziv[2] i privremeni radnici.[3] Gig-radnici ulaze u formalne ugovore s tvrtkama na zahtjev kako bi pružili usluge klijentima tvrtke.[4]

Gig-radnici
Gig-radnici
 Ovaj članak nema wikipoveznica ili ih ima premalo.
Članak treba dopuniti dodavanjem wikipoveznica na druge pojmove.
Gig-radnici
Gig-radnici
 Sadržaj članka ili odjeljka izgleda kao strojni prijevod. (Rasprava)
Popravite članak ispravljanjem netočnih prijevoda i konstrukcija koje ne pripadaju hrvatskom jeziku. (pomoć)
Dostavljač u Manchesteru, Engleska

U mnogim zemljama još uvijek se vodi rasprava o pravnoj klasifikaciji gig-radnika, pri čemu tvrtke svoje radnike klasificiraju kao "neovisne radnike", dok zagovornici organiziranog rada lobiraju da ih se klasificira kao "zaposlenike", što bi tvrtke zakonski obvezalo da pruže puni niz pogodnosti koje se nude zaposlenicima, kao što su plaćanje prekovremenih sati s povećanim koeficijentom, plaćeni bolovanje, zdravstvena zaštita koju osigurava poslodavac, pravo na kolektivno pregovaranje i osiguranje od nezaposlenosti, među ostalima. U 2020. godini, glasači u Kaliforniji odobrili su kalifornijski prijedlog 22 2020., koji je stvorio treću klasifikaciju radnika, prema kojoj su vozači gig-radnika klasificirani kao izvođači radova, ali dobivaju neke pogodnosti, poput minimalne plaće, naknade za prijeđenu kilometražu i drugih.

Etimologija pojma gig uredi

Gig ima različita značenja na engleskom jeziku, uključujući vrstu čamca i račvasto koplje, ali ima dva glavna, moderna, neformalna značenja: svaki plaćeni posao ili uloga, posebno za glazbenika ili scenskih izvođača i svaki posao, posebno onaj koji je privremen.[5]

Podrijetlo pojma gig je neizvjesno. Najranija upotreba riječi gig u značenju "bilo kakav, uobičajeni privremeni, plaćeni posao" je iz djela Jacka Kerouaca iz 1952. o njegovom nastupu kao honorarnog kočničara za južnopacifičku željeznicu.[5][6]

Pozadina uredi

Tijekom 2000-ih godina, digitalna transformacija ekonomije i industrije se brzo razvijala zahvaljujući razvoju informacijsko-komunikacijskih tehnologija poput Interneta i popularizaciji pametnih telefona. Kao rezultat toga, platforme na zahtjev bazirane na digitalnoj tehnologiji stvorile su poslove i oblike zapošljavanja koji se razlikuju od postojećih offline transakcija po razini dostupnosti, praktičnosti i konkurentnosti cijene.[7] Općenito, "rad" se opisuje kao radnik s punim radnim vremenom i fiksnim radnim satima, uključujući pogodnosti. Ali definicija rada se počela mijenjati s promjenjivim ekonomskim uvjetima i kontinuiranim tehnološkim napretkom, a promjena u ekonomiji stvorila je novu radnu snagu koju karakterizira nezavisni i ugovorni rad.[8]

Uberizacija je neologizam koji opisuje komercijalizaciju postojeće uslužne djelatnosti od strane novih sudionika koji koriste računalne platforme, kao što su mobilne aplikacije, kako bi se objedinile transakcije između klijenata i pružatelja usluga, često zaobilazeći ulogu postojećih posrednika kao dijela takozvana platformska ekonomija. Ovaj poslovni model ima drugačije operativne troškove u usporedbi s tradicionalnim poslovanjem.[9] Izraz je izveden iz naziva tvrtke Uber. Uberizacija je također izazvala zabrinutost zbog vladinih propisa i oporezivanja, utoliko što je formalizirana primjena ekonomije dijeljenja dovela do sporova oko toga do koje mjere bi pružatelj usluga putem uberizirane platforme trebao biti odgovoran za korporativne propise i porezne obveze.[10] Poslovni formati uberizacije karakteriziraju se korištenjem digitalne platforme koja omogućuje transakcije između pojedinaca ili kvazi pojedinaca, smanjujući udaljenost između pružatelja i kupca usluge, te korištenje sustava ocjenjivanja kvalitete usluge pružene od strane pružatelja.

U 2018. godini, 36% radnika u SAD-u se pridružilo gig-ekonomiji kroz svoje primarne ili sekundarne poslove.[11] Broj ljudi koji rade u vodećim gospodarstvima općenito je manji od 10 posto ekonomski sposobnog stanovništva, prema istraživanju. U Europi je 9,7 posto odraslih osoba iz 14 zemalja EU-a sudjelovalo u gig-ekonomiji 2017. godine, prema istraživanju. Istovremeno se procjenjuje da veličina radne snage gig-radnika, koja obuhvaća nezavisne ili nekonvencionalne radnike, iznosi 20% do 30% ekonomski aktivnog stanovništva u SAD-u i Europi.[7]

Studija McKinsey Global Institutea iz 2016. zaključila je da je u Americi i Engleskoj ukupno 162 milijuna ljudi koji su bili uključeni u neku vrstu nezavisnog i samostalnog rada.[12] Osim toga, njihova je plaća povezana s poslovima koje obavljaju, a koji mogu biti dostave, najmovi ili druge usluge.[13]

Budući da se velik dio posla može obaviti putem interneta, zaposlenici se natječu jedni s drugima na 'planetarnom tržištu rada'.[14]

Razlike uredi

Radnici na određeno vrijeme uredi

Postoji mnogo čimbenika koji utječu na poželjan posao, a najbolji poslodavci usredotočuju se na aspekte posla koji su najprivlačniji sve konkurentnijoj i fleksibilnijoj radnoj snazi današnjice.[11] Tradicionalni radnici imaju dugoročni odnos poslodavca i zaposlenika u kojem radnik prima plaću po satu ili godini, zarađujući satnicu ili plaću. Izvan tog aranžmana, posao obično biva privremen ili temelji se na projektima, a radnici su unajmljeni da dovrše određeni zadatak ili za određeno vrijeme.[15] Koordinacija poslova putem tvrtke na zahtjev smanjuje ulazne i operativne troškove za pružatelje usluga i omogućuje radnicima da se fleksibilnije uključe na tržištima gig-ova (tj. imaju veću fleksibilnost oko radnih sati).[4] Freelanceri prodaju svoje vještine kako bi maksimizirali svoju slobodu, dok stalni gig-radnici koriste digitalne platforme za usluge na zahtjev i aplikacije za uparivanje poslova kako bi unaprijedili svoje vještine.[16]

Gig-radnici u odnosu na ugovorne radnike bez radnog vremena uredi

Važno je razlikovati zapošljavanje u podjeljenom gospodarstvu od zapošljavanja putem ugovora bez radnog vremena, pojma koji se uglavnom koristi u Ujedinjenom Kraljevstvu kako bi se odnosio na ugovor prema kojem poslodavac nije obvezan osigurati minimalan broj radnih sati radniku. Zapošljavanje u gig-ekonomiji podrazumijeva primanje naknade za jedan ključni pokazatelj uspješnosti, koji se, primjerice, može definirati kao broj dostavljenih paketa ili izvršenih vožnji taksijem. Druga značajka je da zaposlenici mogu odbiti prihvatiti narudžbu. Iako poslodavci ne moraju jamčiti zaposlenje ili zaposlenici također mogu odbiti uzeti narudžbu prema ugovoru o nula sati, radnici pod takvim ugovorom plaćeni su po satu, a ne izravno kroz poslovno povezane pokazatelje kao u slučaju gig-ekonomije.[17]

Prednosti i nedostatci uredi

Gig-radnici imaju visoku razinu fleksibilnosti, autonomije, raznolikosti zadataka i složenosti.[18] Gig-ekonomija je također izazvala neke zabrinutosti. Prvo, ovi poslovi općenito ne pružaju mnogo beneficija i zaštite radnika koje su osigurane od strane poslodavaca. Drugo, tehnološki razvoji koji se događaju na radnom mjestu doveli su do zamagljivanja pravnih definicija pojmova "radnik" i "poslodavac" na načine koji su bili nezamislivi kada su propisi o zapošljavanju u Sjedinjenim Američkim Državama poput Wagnerovog zakona iz 1935. i Zakona o poštenim radnim standardima iz napisane su 1938.[8] Ovi mehanizmi kontrole mogu rezultirati niskom plaćom, društvenom izolacijom, nedruštvenim i nepravilnim radnim vremenom, prekovremenim radom, nedostatkom sna i iscrpljenošću.[19]

Prema izvješću Svjetske zdravstvene organizacije i Međunarodne organizacije rada iz 2021., širenje gig-ekonomije može se smatrati značajnim čimbenikom za povećanje smrtnosti radnika za one koji rade više od 55 sati tjedno (u odnosu na one koji rade 35 –40 sati), popevši se sa 600 000 umrlih 2000. na 750 000 2016.[20] Izvješće je pokazalo da je 2016. godine 9% svjetske populacije radilo više od 55 sati tjedno, a to je bilo češće među muškarcima, kao i radnicima u regijama Zapadnog Pacifika i Jugoistočne Azije.[20] Rad je također ukazao na loše rezultate mentalnog zdravlja među gig-radnicima.[21]

Zakonodavna tijela usvojila su propise namijenjene zaštiti radnika u gig-ekonomiji, uglavnom prisiljavajući poslodavce da radnicima u gig-ekonomiji daju pogodnosti koje su inače rezervirane za tradicionalne zaposlenike. Kritičari takvih propisa ustvrdili su da te obveze imaju negativne posljedice, pri čemu poslodavci gotovo neizbježno smanjuju plaće kako bi nadoknadili povećane beneficije ili čak prekidaju radni odnos kada nemaju manevarskog prostora za smanjenje plaća.[22]

Spol i gig-rad uredi

Postoji nekoliko razlika između spolova u gig-ekonomiji, od broja žena koje sudjeluju do razlike u plaćama.[23] Globalno, razlike u spolovima u sudjelovanju žena u gig-ekonomiji variraju. Na primjer, u Sjedinjenim Američkim Državama, žene čine 55% populacije radnika u gig-ekonomiji,[24] dok u Indiji oko 28% radnika u gig-ekonomiji su žene.[25]

Spol i vrsta posla uredi

Gig poslovi su doživjeli slične rodno uvjetovane podjele koje postoje u tradicionalnom radu. Platforma ekonomija posebno privlači žene koje pružaju usluge zbog fleksibilnosti koju nudi. Na primjer, 80% žena na DoorDash-u je reklo da je fleksibilnost glavni razlog zbog kojeg se bave gig-poslovima.[26] Jedan od razloga za to je taj što mnoge žene moraju uskladiti rad s obiteljskim obvezama i stoga su sklonije sudjelovanju u gig-poslovima zbog rasporeda rada.

Ipak, uočen je nedavni porast žena u dostavnom gospodarstvu. Žene sada čine nešto manje od polovice dostavljača na Uber Eats platformi.[26] OOsim fleksibilnosti, žene više vole raditi u dostavi nego u uslugama vožnje zbog sigurnosnih problema koji proizlaze iz vožnje za usluge vožnje. Podneseno je nekoliko pritužbi na seksualno uznemiravanje od strane ženskih vozača Ubera.[27] Sigurnosni problemi doprinose vrsti gig-poslova u kojima se žene odlučuju sudjelovati.

Spol i plaća uredi

Literatura o rodnom jazu u plaćama u platformskim ekonomijama je različita. No, mnoge studije pokazuju da žene i dalje zarađuju manje od muškaraca, čak i u platformskim ekonomijama.[28]

Starost i rad u Sjedinjenim Američkim Državama uredi

Kvalificirani radnici svih dobnih skupina sudjeluju u gig-ekonomiji. Najveći postotak Amerikanaca koji izvješćuju da su barem jednom zaradili novac putem gig-rada pronađenog preko online platforme su oni između 18 i 29 godina, s udjelom od 30%. Sudjelovanje pada na 18% za osobe između 30 i 49 godina te je niže za osobe starije od 50 godina.[29] Konzultantska tvrtka McKinsey razliku u sudjelovanju po dobi djelomično pripisuje niskoj prepreci ulaska u gig-rad jer su mladi odrasli još uvijek razvijaju vještine marketinga za druge poslove.[30]

Zanimljivo je da American Enterprise Institute (AEI) otkriva da, unatoč općem smanjenju sudjelovanja starijih radnika u gig-ekonomiji, oko 20% umirovljenih Amerikanaca sudjeluje u gig-ekonomiji, uglavnom pružajući usluge poput podučavanja, iznajmljivanja smještaja, brige za kućne ljubimce i vožnje u ride-hail aplikacijama. AEI navodi da porast sudjelovanja u gig-ekonomiji nakon umirovljenja djelomično proizlazi iz straha od financijske pripremljenosti za mirovinu, s obzirom na povećanje životne dobi ili učinke ekonomskog pada na vrijednost mirovinskih računa. Međutim, AEI također navodi dosadu kao značajan razlog sudjelovanja, s 96% gig-radnika starijih od 65 godina koji tvrde da se osjećaju ispunjenije u životu kada obavljaju posao koji im se sviđa.[31]

Rasa i gig-rad u Sjedinjenim Državama uredi

Sudjelovanje u gig-ekonomiji također se razlikuje po rasama u Sjedinjenim Državama. Više tamnoputih Amerikanaca prijavljuje da su zaradili novac u gig-ekonomiji - 30% Hispanoamerikanaca, 20% crnaca i 19% Azijata - nego njihovi bijeli sugrađani, koji čine 12%.[32] Razlike u sudjelovanju po rasi mogu se djelomično objasniti migrantskim statusom pojedinaca, jer globalno gledano, neproporcionalan broj migranata prijavljuje zarađivanje novca kroz gig-poslove.[33] 58% anketiranih gig-radnika reklo je da je dodatni prihod "esencijalan" ili "važan", a ne "lijepo imati".[29] Na pozivu za zaradu u drugom kvartalu 2022. godine tvrtke Uber, 70% novih vozača Ubera navelo je povećane troškove života kao primarni motiv za pridruživanje tvrtki.[34]

U 2021, više nebijelih radnika na privremenim poslovima izrazilo je zabrinutost zbog izloženosti COVID-19 na radnom mjestu, 50%, nego njihovi bijeli kolege, 38%. Slična razlika između rasa pronađena je kod stalno zaposlenih s obzirom na nedostatak COVID-19 mjera predostrožnosti poslodavaca.[32]

Budućnost uredi

Pronalaženje točne veličine radne snage u gig-ekonomiji je teško zbog različitih definicija što predstavlja "gig-posao"; ograničenja u metodama prikupljanja podataka putem kućnih anketa u odnosu na informacije iz poslovnih objekata; i različitih zakonskih definicija radnika prema poreznim, radnim i drugim javnim politikama.[35]

Pojava gig-rada povezana je s velikim promjenama u gospodarstvu. Napredak u globalizaciji i tehnologiji stavio je pritisak na tvrtke da brzo odgovore na promjene na tržištu. Osiguravanje radne snage kroz netradicionalne ugovore poput gig-rada omogućit će tvrtkama brzo prilagođavanje veličine njihove radne snage. To može pomoći tvrtkama povećati njihove profite. S tog stajališta, nekonvencionalni gig-rad je temeljni sastavni dio današnjeg gospodarstva i vjerojatno se neće tako skoro ukinuti. [35]

U svojoj knjizi, The Gig Economy, Woodcock i Graham opisuju četiri puta prema radnički prijateljskoj budućnosti gig-ekonomije: povećana transparentnost, bolja regulacija, jača kolektivna organizacija radnika i platforme koje se vode kao zadruge ili javne infrastrukture.[36]

Gig-rad po svijetu uredi

Afrika uredi

Kada je riječ o radnicima na honorarnim poslovima u Africi, postoje značajne varijacije među različitim zemljama. Pod-Saharska Afrika čini 13% svjetske radne snage, a više od 85% zaposlenja u Africi smatra se neformalnim.[37] Međutim, ograničena je digitalna gig-ekonomija u usporedbi s drugim tržištima u nastajanju, poput jugoistočne Azije.

Azija uredi

Južna Korea uredi

Honorarni poslovi se šire u poslovima poput dostave i kurirske usluge. Kakao je angažirao vozače kako bi izgradio sustav proxy vožnje, dok se ljudi koji se bave dostavom susreću s rastućom potražnjom za dostavom putem usluge nazvane "Vamin Connect". Postoji platforma za honorarne poslove za profesionalne slobodnjake, a ne samo posao. Platforma koja povezuje one koji žele vještih profesionalaca i one s vještinama nudi deset vrsta usluga, uključujući dizajn, marketing, programiranje, prevođenje, pisanje dokumenata i lekcije. Međutim, "honorarni radnik" još uvijek nije dobrodošao u Koreji. To je zbog toga što mnogi "honorarni radnici" imaju sukobe s postojećim uslugama i izlažu nedostatak socijalne i zakonske pripreme.[38]

Jugoistočna Azija uredi

Honorarni poslovi u jugoistočnoj Aziji rapidno su rasli od 2010. godine; prema procjenama Svjetske banke iz 2019. godine, populacija honorarnih radnika bilježi dosljednu stopu rasta od 30% godišnje.[39]

Iako postoji već veliki neformalni sektor u mnogim zemljama jugoistočne Azije, sve veći broj honorarnih radnika u jugoistočnoj Aziji znači da postoji sve veća potreba za radnim propisima koji će zaštititi radnike od nepravednih radnih praksi. Pandemija je naglasila ovu zabrinutost i istakla ranjivost honorarnih radnika u jugoistočnoj Aziji. U Indoneziji, posebno su vozači ojeka ostali bez društvene sigurnosti i zaštite zdravlja.[40] Prema trenutnim zakonima o radu, honorarni radnici u Indoneziji ne smiju stvarati formalne sindikate, a njihove organizacije se smatraju neformalnim zajednicama, što otežava iznošenje njihovih zahtjeva.

Australija uredi

U Australiji, gig-ekonomija obuhvaća usluge poput dijeljenja vožnje, dostave hrane i raznih vrsta osobnih usluga za naknadu. Protuzakonito je da poslodavac tvrdi da je radnik neovisni izvođač radova kada je zapravo zaposlenik. U slučaju da se to dogodi, posao bi mogao biti odgovoran za kazne prema Zakonu o radu i morao bi nadoknaditi propuštene naknade.[41]

Europa uredi

Kada je riječ o radnicima platformi u Europi, postoje značajne razlike među zemljama. Velika Britanija ima najveću stopu platformskog rada. Ostale zemlje s visokim relativnim vrijednostima su Njemačka, Nizozemska, Španjolska, Portugal i Italija. S druge strane, Finska, Švedska, Francuska, Mađarska i Slovačka pokazuju vrlo niske vrijednosti u usporedbi s drugima. Tipični europski radnik na platformi je mladi muškarac. Tipični radnik na platformi vjerojatno ima obitelj i djecu, i bez obzira na dob, radnici na platformi obično imaju manje godina iskustva na tržištu rada od prosječnog radnika. Većina radnika platformi pruža više od jedne vrste usluge i aktivni su na dvije ili više platformi. Iako se fleksibilnost i autonomija često spominju kao motivacije za radnike platformi, nedostatak alternativa također je čest razlog.[42]

Jedno kontroverzno pitanje, iako nije jedinstveno za Europu, jest status zapošljavanja radnika na platformi. U većini slučajeva pružatelji usluga radne snage putem platformi su formalno nezavisni izvođači radova, a ne zaposlenici. Međutim, kada su upitani o svojoj trenutnoj zaposlenosti, 75,7% radnika na platformi tvrdi da su zaposlenici (68,1%) ili samozaposleni (7,6%). Radni status radnika platformi nije jasan čak ni samim radnicima, a to odražava i neizvjesnost u vezi ovog pitanja u političkim i pravnim raspravama diljem Europe. Iako platformski rad može smanjiti ulazne barijere na tržištu rada i olakšati sudjelovanje u radu kroz bolje postupke uparivanja i olakšavanje uvjeta rada za određene skupine, ovaj tip rada često se oslanja na radnu snagu nezavisnih izvođača radova čiji su uvjeti zaposlenja, zastupljenosti i društvene zaštite nejasni i često nepovoljni.[42]

U većini država Europske unije pravila koja reguliraju doprinose i prava na socijalnu zaštitu temelje se uglavnom na stalnim ugovorima o radu između radnika i jednog poslodavca. Kao rezultat, radnici s nekonvencionalnim ugovorima često nemaju istu zaštitu prihoda i socijalne sigurnosti kao radnici s ugovorima standardnih poslodavaca i radnika. Moderni sustavi socijalne zaštite trebaju biti prilagođeni kontekstu nepravilnih karijera i čestih prijelaza, a povezivanje prava s pojedincima umjesto s poslovima može doprinijeti tome i istovremeno potaknuti mobilnost i ublažiti socijalne troškove prilagođavanja tržištu rada.[42][43]

Ujedinjeno Kraljevstvo uredi

U nekim pravnim jurisdikcijama, sudski postupci su klasificirali punokrvne slobodne stručnjake koji rade za jednog glavnog poslodavca u gig-ekonomiji kao radnike i dodijelili im redovita radnička prava i zaštitu. Primjer je presuda iz listopada 2016. protiv Ubera u slučaju Uber BV protiv Aslama, koja je poduprla zahtjev dvojice Uberovih vozača da budu klasificirani kao radnici i da dobiju povezana radnička prava i beneficije.[44]

Godine 2019. Vrhovni sud Ujedinjenog Kraljevstva dao je smjernice o ispravnom načinu kategorizacije radnika u "ekonomiji koncerata". Londonska tvrtka Pimlico Plumbers izgubila je žalbu na argument da je jedan od njenih vodoinstalatera bio "radnik", tj. ne zaposlenik, već da uživa neka "radna" prava poput naknade za godišnji odmor i naknade za bolovanje.[45] Employment Appeals Tribunal presudio je da su Hermesovi kuriri "radnici" s određenim zakonskim beneficijama uključujući minimalnu plaću, odmore i plaću za godišnji odmor.[46] Godine 2018. Uber je izgubio sudski spor u kojem se tvrdilo da su vozači radnici i stoga imaju pravo na radnička prava, uključujući minimalnu plaću i plaćeni godišnji odmor.[47] Druga britanska tvrtka uključena u pravne slučajeve "radničkog statusa" je CitySprint.[48] 19. veljače 2021. Vrhovni sud presudio je u korist 25 Uberovih vozača koji imaju "status radnika"; publikacija Personnel Today sugerira da ovaj slučaj utvrđuje "jednom zauvijek da u Ujedinjenom Kraljevstvu model vozača koji se temelji na samozaposlenim aplikacijama više nije održiv".[49]

Mnogi "gig-radnici u ekonomiji" nisu mogli primiti sredstva potpore za pandemiju COVID-19.[50]

Latinska Amerika i Karibi uredi

Brazil uredi

Nesigurnost rada, s porastom digitalnih aplikacija za isporuku roba i usluga, fenomen popularno poznat kao uberizacija, unatoč tome što se javlja u nekoliko zemalja diljem svijeta, dobio je na snazi u Brazilu, zemlji pogođenoj deindustrijalizacijom i ovisnošću o uslužni sektor.[51]

Unatoč obećanjima brazilskih državnih vlasti da će donijeti nove zakone za reguliranje te aktivnosti, nepostojanje posebne uredbe koja pokriva ovaj novi oblik odnosa između brazilskih tvrtki i radnika na koncertima povećalo je pravnu nesigurnost i postalo izvor društvenih sukoba.[51]

Godine 2020. održan je nacionalni štrajk koji je okupio dostavljače koordinirane nizom društvenih pokreta, poput Entregadores Antifascistas, kolektivne organizacije radnika na koncertima, koji su mobilizirali niz akcija i skrenuli pozornost brazilskog društva na problem.[52][53]

Prema IPEA -i, vladinoj istraživačkoj agenciji, procijenjeno je da je u listopadu 2021. broj radnika na koncertima u Brazilu iznosio 1,4 milijuna ljudi.[54]

Sjedinjene Američke Države uredi

U 2015. godini gotovo jedan od deset Amerikanaca (8%) zaradio je novac koristeći digitalne platforme kako bi preuzeo posao ili zadatak. U međuvremenu, gotovo jedan od pet Amerikanaca (18%) zaradio je novac prodajom nečega online, dok je 1% iznajmio svoju nekretninu na stranici za dijeljenje domova. Zbrajajući sve koji su obavljali barem jednu od ove tri aktivnosti, oko 24% odraslih Amerikanaca zaradilo je novac u "platformskoj ekonomiji" u 2015.[55]

Godine 2022. Ministarstvo rada SAD-a objavilo je prijedlog za reviziju smjernica Ministarstva o tome kako odrediti tko je zaposlenik ili neovisni ugovaratelj prema Zakonu o poštenim radnim standardima (FLSA). Predloženo pravilo olakšalo bi zaposlenicima na koncertima/neovisnim ugovarateljima da steknu puni status zaposlenika.[56] Tvrtke bi bile obvezne osigurati prava i beneficije gig-radnicima, neovisnim izvođačima koji su jednaki standardnim zaposlenicima. Ove naknade uključuju minimalnu plaću, zdravstveno osiguranje, doprinose za socijalno osiguranje i osiguranje za slučaj nezaposlenosti. Pravilo bi zamijenilo prethodno doneseno pod Trumpovom administracijom koje je otežavalo klasificiranje zaposlenika/neovisnog ugovaratelja kao zaposlenika.[57]

Kalifornija uredi

U 2019. zakonodavno tijelo Kalifornije donijelo je zakon (AB 5) kojim se od svih tvrtki zahtijeva da svoje radnike na koncertima ponovno klasificiraju iz " neovisnih izvođača " u " zaposlenike ". (U SAD-u postoje dvije međusobno isključive klasifikacije zaposlenika; sljedeća inicijativa glasanja stvorila je treću u Kaliforniji. ) Kao odgovor na AB 5, tvrtke za dijeljenje i dostavu prijevoza temeljene na aplikacijama Uber, Lyft, DoorDash, Instacart i Postmates pokrenule su inicijativu za glasanje ( 2020. California Proposition 22 ), koja je pobijedila sa 60% glasova i oslobodila ih pružanja potpuni paket obveznih beneficija za zaposlenike (vrijeme i pol za prekovremeni rad, plaćeno bolovanje, zdravstvena skrb koju osigurava poslodavac, prava na pregovaranje i osiguranje za slučaj nezaposlenosti - između ostalog), dok umjesto toga vozačima daje novu zaštitu od:

  • 120 posto lokalne minimalne plaće za svaki sat koji vozač provede u vožnji (sa suvozačem ili na putu), ali ne vrijeme provedeno čekajući
  • 0,30 USD po milji za troškove za svaku milju prijeđenu s putnikom ili na ruti
  • naknada za zdravstveno osiguranje za vozače koji u prosjeku voze više od 15 sati tjedno
  • zahtijeva od tvrtki da plate troškove liječenja i nešto izgubljenog prihoda za vozače ozlijeđene tijekom vožnje ili čekanja
  • zabranjuje diskriminaciju na radnom mjestu i zahtijeva da tvrtke: razviju politiku seksualnog uznemiravanja, provode provjere kriminalne prošlosti i obavezne sigurnosne obuke za vozače[58][59][60][61]

Vidi također uredi

Izvori uredi

  1. ↑ Vallas, Steven; Schor, Juliet B. 2020. What Do Platforms Do? Understanding the Gig Economy. Annual Review of Sociology (engleski). 46 (1): annurev–soc–121919-054857. doi:10.1146/annurev-soc-121919-054857. ISSN 0360-0572
  2. ↑ Russel, Lia. 16. siječnja 2019. The Silicon Valley Economy Is Here. And It's a Nightmare. The New Republic
  3. ↑ Alvarez, Matt. 5 Things You Need to Know About the Gig Economy. gigworx.com (engleski)
  4. ↑ a b Donovan, Sarah; Bradley, David; Shimabukuru, Jon. What Does the Gig Economy Mean for Workers?. Cornell University ILR School
  5. ↑ a b Gig. Wiktionary. Pristupljeno 23. siječnja 2022.
  6. ↑ Geoffrey Nunberg. 11. siječnja 2016. Goodbye Jobs, Hello 'Gigs': How One Word Sums Up A New Economic Reality. Predložak:W. Predložak:W.
  7. ↑ a b Choi, Gisan. Siječanj 2019. Global Gig Economy Status and Implications. International Economy Focus (korejski)
  8. ↑ a b Dokko, Jane; Mumford, Megan. 9. prosinca 2015. Workers and the Online Gig Economy. The Hamilton Project
  9. ↑ Taking uberization to the Field - Disruption is coming for Field Marketing. 9. svibnja 2016.
  10. ↑ 'Uberisation' of economies pinching state tax revenues. Business Insider. 27. rujna 2015. Inačica izvorne stranice arhivirana 14. prosinca 2018. Pristupljeno 16. ožujka 2022.
  11. ↑ a b Pendell, Ryan; Mcfeely, Shane. 16. kolovoza 2018. What Workplace Leaders Can Learn From the Real Gig Economy. Gallup
  12. ↑ Independent work: Choice, necessity, and the gig economy. McKinsey & Company. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. travnja 2018. Pristupljeno 13. travnja 2023.
  13. ↑ Wilson, Bill. 10. veljače 2017. What is the 'gig' economy?. BBC News
  14. ↑ Graham, Mark; Anwar, Mohammad Amir. Travanj 2019. View of The global gig economy: Towards a planetary labour market?. First Monday. doi:10.5210/fm.v24i4.9913
  15. ↑ What is a gig worker?. gigeconomydata.org
  16. ↑ Hagan, Jean. Rujan 2016. IFTF: Voices of Workable Futures. Institute For The Future
  17. ↑ Distinguishing employment under zero-hour contracts and the gig economy. 17. svibnja 2017.
  18. ↑ Woodcock, Jamie. 2019. The gig economy : a critical introduction. Polity Press. London. ISBN 978-1-509-53636-8
  19. ↑ Wood, Alex; Graham, Mark. 8. kolovoza 2018. Good Gig, Bad Gig: Autonomy and Algorithmic Control in the Global Gig Economy. Work, Employment and Society. 33 (1): 56–75. doi:10.1177/0950017018785616. PMC 6380453. PMID 30886460
  20. ↑ a b Pega, Frank; Náfrádi, Bálint; i dr. 17. svibnja 2021. Global, regional, and national burdens of ischemic heart disease and stroke attributable to exposure to long working hours for 194 countries, 2000–2016: A systematic analysis from the WHO/ILO Joint Estimates of the Work-related Burden of Disease and Injury. Environment International. 154: 106595. doi:10.1016/j.envint.2021.106595. ISSN 0160-4120. PMC 8204267 Provjerite vrijednost parametra |pmc= (pomoć). PMID 34011457 Provjerite vrijednost parametra |pmid= (pomoć). The population prevalence of exposure to long working hours increased substantially between 2010 and 2016. If this trend continues, it is likely that the population exposed to this occupational risk factor will expand further. Potential reasons for this include expansion of the gig economy, the uncertainty introduced, and new working-time arrangements (e.g., on-call work, telework, and the platform economy).
  21. ↑ Gross, Sally-Anne; Musgrave, George; Janciute, Laima. 8. kolovoza 2018. Well-Being and Mental Health in the Gig Economy (engleski). University of Westminster Press. doi:10.16997/book32. ISBN 978-1-911534-91-4
  22. ↑ Opinion: Legislation should help rather than hinder the gig economy. The Globe and Mail. 13. veljače 2020.
  23. ↑ How the platform economy sets women up to fail. Rest of World (engleski). 21. rujna 2021. Pristupljeno 19. listopada 2022.
  24. ↑ Smith, Aaron. 2016. Gig Work, Online Selling and Home Sharing (PDF). Pew Research Centers
  25. ↑ Despite rise in gig economy, women's participation still less than 30%. India Today (engleski). Pristupljeno 19. listopada 2022.
  26. ↑ a b Pandey, Erica. 26. kolovoza 2021. The rise of women in the gig economy
  27. ↑ Female drivers feel abandoned by Uber and Lyft after reporting a sexual assault. The Guardian. 19. lipnja 2019.
  28. ↑ Liang, Chen; Hong, Yili; Gu, Bin; Peng, Jing. 1. listopada 2018. Gender Wage Gap in Online Gig Economy and Gender Differences in Job Preferences (engleski). Rochester, NY. SSRN 3266249 journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  29. ↑ a b Atske, Sara. 8. prosinca 2021. The State of Gig Work in 2021. Pew Research Center: Internet, Science & Tech (engleski). Pristupljeno 8. prosinca 2022.
  30. ↑ Freelance work, side hustles, and the gig economy | McKinsey. www.mckinsey.com. Pristupljeno 8. prosinca 2022.
  31. ↑ Konicki, John. 3. kolovoza 2021. The Age of Re-retirement: Retirees and the Gig Economy. American Enterprise Institute - AEI (engleski). Pristupljeno 8. prosinca 2022.
  32. ↑ a b Gelles-Watnick, Risa; Monica; erson. Racial and ethnic differences stand out in the U.S. gig workforce. Pew Research Center (engleski). Pristupljeno 8. prosinca 2022.
  33. ↑ van Doorn, Niels; Ferrari, Fabian; Graham, Mark. 5. srpnja 2022. Migration and Migrant Labour in the Gig Economy: An Intervention. Work, Employment and Society (engleski): 095001702210965. doi:10.1177/09500170221096581. ISSN 0950-0170
  34. ↑ Pitt, Sofia. Uber reports another big loss but beats on revenue, shares pop 19%. CNBC (engleski). Pristupljeno 8. prosinca 2022.
  35. ↑ a b Weil, David. Prosinac 2019. Understanding the Present and Future of Work in the Fissured Workplace Context. RSF: The Russell Sage Foundation Journal of the Social Sciences. 5 (5): 147–165. doi:10.7758/rsf.2019.5.5.08
  36. ↑ Woodcock, Jamie. 2020. The gig economy : a critical introduction. Mark Graham. Cambridge, UK. ISBN 978-1-5095-3635-1. OCLC 1125302774
  37. ↑ A new kind of company is revolutionising Africa's gig economy. World Economic Forum. Svibanj 2019
  38. ↑ '새벽배송' 그것이 뭐시 문젠디!?···새로운 근로 패러다임, '긱 워커'와 '플랫폼 워커'가 뜬다 [What's Dawn Delivery? A New Work Paradigm, Gig Worker and Platform Worker is a Rising Sun]. Pressman (korejski). 2. travnja 2019.
  39. ↑ Gig economy in SE Asia is keeping the lights on: who is helping them?. DigiconAsia. 16. srpnja 2021.
  40. ↑ Rachmawati, Riani; Safitri; Zakia, Luthfianti; Lupita, Ayu; De Ruyter, Alex. 2021. Urban gig workers in Indonesia during COVID-19: The experience of online 'ojek' drivers. Work Organisation, Labour & Globalisation. 15 (1): 31–45. doi:10.13169/workorgalaboglob.15.1.0031. ISSN 1745-641X. JSTOR 10.13169/workorgalaboglob.15.1.0031
  41. ↑ Gig Economy Fair Work Ombudsman
  42. ↑ a b c Pesole, A., Urzí Brancati, M.C, Fernández-Macías, E., Biagi, F., González Vázquez, I. Platform Workers in Europe (PDF). JRS Policy for Science ReportCS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  43. ↑ Heikkilä, Melissa. 22. listopada 2020. On the job but unprotected — why European welfare is failing gig workers. Politico
  44. ↑ Gingell, Matt. 1. kolovoza 2017. Gig economy: How workers' rights may be about to change. The Independent
  45. ↑ Evans, R. and Dennehy, A. 4. srpnja 2018. "False" Self-Employment and the Gig Economy - Where are We Now?CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  46. ↑ "False" Self-Employment and the Gig Economy – Where are We Now? | Jul - 2018 | A&L Goodbody
  47. ↑ Uber loses appeal over driver employment rights. The Guardian. 20. prosinca 2018.
  48. ↑ Moss, R. CitySprint loses third worker status case. 5 August 2020
  49. ↑ McCullooch, A. 23. veljače 2021. Uber ruling: what happens next?
  50. ↑ Coronavirus: Gig economy workers 'fall between cracks'. BBC News. 28. svibnja 2020.
  51. ↑ a b Governo negocia modelo para incluir trabalhadores de aplicativos na Previdência. CNN Brazil (portugalski). 27. travnja 2022.
  52. ↑ The hidden marketing machine behind Brazil's food delivery giant. Coda Media (engleski). 9. lipnja 2022.
  53. ↑ Greve dos entregadores: o que querem os profissionais que fazem paralisação inédita. BBC Brasil (portugalski). 22. lipnja 2020.
  54. ↑ Trabalhadores de aplicativos somam 1,4 milhão no Brasil, diz Ipea. G1 (portugalski). 7. listopada 2021.
  55. ↑ Aaron, Smith. 17. studenoga 2016. The Gig Economy: Work, Online Selling and Home Sharing. Pew Research Center: Internet, Science & Tech (engleski)
  56. ↑ Notice of Proposed Rule: Employee or Independent Contractor Classification under the Fair Labor Standards Act, RIN 1235-AA43 | U.S. Department of Labor. www.dol.gov. Pristupljeno 19. listopada 2022.
  57. ↑ U.S. Department of Labor Proposes Rule to Clarify Employee and Independent Contractor Status Under the Fair Labor Standards Act | U.S. Department of Labor. www.dol.gov. Pristupljeno 19. listopada 2022.
  58. ↑ EXEMPTS APP-BASED TRANSPORTATION AND DELIVERY COMPANIESFROM PROVIDING EMPLOYEE BENEFITS TO CERTAIN DRIVERS.INITIATIVE STATUTE - ANALYSIS OF MEASURE (PDF). California Legislative Analyst's Office. 15. srpnja 2020. Inačica izvorne stranice arhivirana (PDF) 29. kolovoza 2020. Pristupljeno 7. siječnja 2021.
  59. ↑ Siddiqui, Faiz. 26. listopada 2020. Uber and gig companies spend nearly $200 million to knock down an employment law they don't like — and it might work. The Washington Post. Uber says 91 percent of its drivers across the country work fewer than 40 hours per week. Uber CEO Dara Khosrowshahi said in a blog post this week that if the company were forced to make all drivers across the country employees, for example, it could only support 260,000 full-time roles. That compares to 1.2 million active drivers the company was hosting on its app before the coronavirus pandemic.
  60. ↑ Dickey, Megan Rose. 14. kolovoza 2020. Human Capital: A timeline of Uber and Lyft's fight against AB 5 and Pinterest's fall from grace. TechCrunch (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 17. kolovoza 2020. November 2020: Californians will vote on Prop 22, a ballot measure majorly funded by Uber, Lyft and DoorDash. Prop 22 aims to keep gig workers classified as independent contractors. The measure, if passed, would make drivers and delivery workers for said companies exempt from a new state law that classifies them as W-2 employees. The ballot measure looks to implement an earnings guarantee of at least 120% of minimum wage while on the job, 30 cents per mile for expenses, a healthcare stipend, occupational accident insurance for on-the-job injuries, protection against discrimination and sexual harassment and automobile accident and liability insurance.
  61. ↑ Hepler, Lauren. 21. kolovoza 2020. Uber, Lyft and why California's war over gig work is just beginning. CalMatters. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. kolovoza 2020. At the same time, Uber CEO Dara Khosrowshahi is pleading his case in Washington, calling in a New York Times op-ed this week for a "third way" for gig workers, between full-time employment benefits and contract work with "almost no safety net." ... This month, Khosrowshahi's op-ed called for ongoing "benefits funds which give workers cash that they can use for the benefits they want, like health insurance or paid time off," rather than employer-sponsored health care or state-mandated paid leave.
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Gig-radnici&oldid=6623275"