Gimnastika na Olimpijskim igrama

Gimnastika na Olimpijskim igrama održava se od rođenja modernog olimpijskog pokreta na Ljetnim olimpijskim igrama u Ateni 1896. sve do danas.

Heikki Savolainen na OI 1932.

Gimnastika je jedan je od četiri olimpijska sporta koja su bila zastupljena na svim Olimpijskim igrama. Samo su se muškarci smjeli natjecati u gimnastici sve do Ljetnih olimpijskih igara 1928. u Amsterdamu, kada je i ženama bilo dopušteno natjecati se. Sport se sastoji od tri discipline gimnastike: sportske gimnastike (gimnastika na spravama), ritmičke gimnastike i gimnastike na trampolinu. Natjecanja ritmičke gimnastike uvedena su na Ljetnim olimpijskim igrama 1984. u Los Angelesu, a natjecanja na trampolinu dodana su na Ljetnim olimpijskim igrama 2000. u Sydneyu. Ritmička gimnastika je jedna od tri discipline na Igrama u kojima se natječu samo žene.

Ovim sportom od 1952. dominirali su gimnastičari iz bivšeg Sovjetskog Saveza, sve do 2008. u Pekingu, od kada se kineski gimnastičari najviše puta penjaju na postolje.

Na prvom gimnastičkom natjecanju na Olimpijskim igrama u Ateni 1896. godine sudjelovalo je 18 gimnastičara iz 5 zemalja. Na svakom sljedećem natjecanju na Olimpijskim igrama postupno su se mijenjale: broj sprava, broj gimnastičara u ekipi, kao i kvaliteta vježbi. Program moderne gimnastike uspostavljen je na Olimpijskim igrama u Helsinkiju 1952.

U sportskoj gimnastici muškarci i žene natječu se odvojeno. Muškarci se natječu na 6 sprava: parter, konj s hvataljkama, karike, preskok, preča i ruče. Žene se natječu na 4 sprave: preskok, dvovisinski razboj, greda i parter. Muškarci i žene natječu se za pojedinačne i ekipne naslove.

Galerija

• 
  Gimnastika na OI 1908.
• 
  Miroslav Cerar na OI 1964.
• 
  Arthur Zanetti na OI 2016.
• 
  Illia Kovtun na OI 2020.

Vidite i:

• Gimnastika na OI 2012.
• Gimnastika na OI 2016.