Otvori glavni izbornik
Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Goce Delčev. Za druga značenja, pogledajte Goce Delčev (razdvojba).
Goce Delčev

Goce Delčev (Kukuš, Egejska Makedonija, 29. siječnja 1872. – Banica kod Seresa, 4. svibnja 1903.), makedonsko-bugarski[1][2][3]. revolucionar, ideolog i organizator Makedonskog i Trakiskog (Odrinskog) revolucionarnog pokreta. Borio se za političku samostalnost Makedonije i protiv njezinog priključenja Bugarskoj.[4] Uz Dame Grueva, jedan je od osnivača Vnatrešne makedonske revolucionerne organizacije (VMRO).

Pohađao je sofijsku vojnu školu iz koje je isključen zbog širenja socijalističkih ideja. Bio je član CK VMRO-a i sudjelovao u izradi statuta, pravilnika i instrukcija VMRO-a. Suprotstavljajući se turskom despotizmu, borio se za političku samostalnost (autonomija) Makedonije i Istočne Trakije. Početkom siječnja 1898. godine ustanovljen je četnički institut, a Goce Delčev je postao načelnik svih četa u Makedoniji i Trakiji.

Zastupao je ideju da se oslobođenje Makedonije i Tračke treba provesti podizanjem unutarnjeg ustanka. Smatrao je da je plan o podizanju Ilindenskog ustanka 1903. preuranjen zbog nepripremljenosti naroda. Poginuo je boreći se protiv turske potjere nekoliko mjeseci prije izbijanja ustanka.

Makedonci i Bugari ga smatraju svojim narodnim junakom, a u Bugarskoj (u Pirinskoj Makedoniji) je jedan grad (pre)imenovan njemu u čast, Goce Delčev (prije toga znan kao Neurokop a za Rimskog Carstva Nikopolis Ad Nestrum). Također je i u Makedoniji jedan grad nazvan po njemu Delcevo (prijašnje - Carevo Selo).

IzvoriUredi

  1. Pismo Goce Delčeva Nikoli Maleshevskom iz 1899. godine, u kojem on se izjašnjava kao Makedonac: "Zaista je teshko, ali što možemo učiniti kad smo Makedonci i svi patimo od jedno zaedničko prokletstvo"
  2. Goce je bio Makedonac po narodnosti; studirao je u bugarskim školama: Kukush, Solun, Sofija. Iako je u posljednje dvije škole bio obrazovan u duhu uskogrudnog nacionalizma, Goce je smatrao sve Makedonce kao svoju braću. On se borio za oslobođenje ne samo makedonca, već svih narodnosti. On se nije borio u Makedoniji da ima dominantna nacija, već kako bi ih i ostale narodnoste u Makedoniji bili slobodni. "
  3. В. И. Зуев, Гоце Делчев, Выдающийся деятель македонского освободительного движения, Институт Славяноведениян АН ССР. Краткие сообщения 12, Москва, 1954, 33-39 ↑ Историско-политичка информација по македонското прашање, Разгледи, февруари, 1969, 200-201
  4. HE

Vanjske povezeniceUredi

  • Dimitar Vlahov, Kroz historiju makedonskog naroda, Zagreb, 1949
  • Dimitar Vlahov, Makedonija, Ljubljana, 1950
  • Павел Делирадев, Яне Сандански, Софија, 1946
  • V. Časule, Goce Delcev, Ideolog i organizator makedonskog nacionalno-oslobodilackog pokreta, Skopje, 1968
  • Goce Delčev - knjiga Peja Javorova