Groblje sv. Ive u Livnu

Groblje sv. Ive nalazi se uz desnu obalu rijeke Bistrice, u centru Livna, Bosna i Hercegovina. Prema predaji, na ovoj lokaciji je nekada bio samostan sv. Ivana Krstitelja, spaljen u osmansko doba.

Povijesni podaci

uredi

Iz povijesnih izvora s kraja IX. stoljeća pa do 1326. godine, Livanjska župa je bila pod vlašću hrvatskih vladara, od kojih su posljednji do 1326. godine bili Šubići. U sastav Bosanske banovine livanjska župa je ušla za vladavine bana Stjepana II. Kotromanića 1326. godine. U crkvenom pogledu bila je u sastavu Splitske nadbiskupije do 1736. godine kad je livanjska župa privremeno do 1757. godine a potom i za stalno priključena apostolskom vikarijatu u Bosni.

Prvi izvor koji spominje samostan Bistricu jest oporuka Andrije Pervošija, Splićanina, od 7. siječnja 1367. godine, koji oporučno ostavlja novac među ostalim samostanima u Bosni i samostanima u Bistrici i Livnu. Prvi spomen naziva samostana "ordinis Minorum S. Johannis de Bistrica" je u regestima pape Nikole V iz 1448. godine. U defteru Kliškog sandžaka 1604. godine upisana je Crkva sv. Ive u Zastinju, danas sastavnom dijelu Livna.

Prema narodnoj predaji, koju su potvrdila arheološka istraživanja, samostan je spaljen, ali se predaja i arheološki materijal nađen na terenu se podudaraju. Narodna predaja govori da je samostan zapaljen prije 300 godina, tj. tijekom XVII. stoljeća. S druge strane, u preliminarnom izvještaju o arheološkom iskopavanju, pokretni materijal na lokalitetu datiran je u XIV. i XV. stoljeće, prema čemu je autor iskopavanja zaključio da je samostan spaljen najkasnije 80-ih godina XV. stoljeća, prilikom osmanskih osvajanja Livna.

Nakon toga, na ovoj parceli ustanovljeno je aktivno groblje. Na istočnom dijelu parcele, 1885. godine sazidana je kapelica, posvećena sv. Ivanu Krstitelju. U funkciji je bila još 1991. godine. Srušena je tokom arheoloških radova 1994 -1995. godine jer se nalazila usred lokaliteta i pokrivala je ostatke srednjovjekovnog samostana.

Nacionalni spomenik

uredi

Izuzetno brojan pokretni arheološki materijal potječe iz nekoliko razdoblja, od prapovijesnog do kasnog srednjeg vijeka. Od ostataka samostana istraživači su, prema objavljenim podacima, determinirali klaustar, blagovaonicu i zvonik.

Arheološko područje Groblje sv. Ive u Livnu, proglašeno je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine[1]

Literatura

uredi
  • Tihomir Glavaš, Otkrivanje sv. Ive (dosadašnji rezultati istraživanja prvog franjevačkog samostana u Livnu), u :Livanjski kraj u povijesti, Split - Livno 1994, 105-113

Izvori

uredi
  1. Groblje sv. Ive u Livnu. kons.gov.ba. Pristupljeno 13. srpnja 2016.

Vanjske poveznice

uredi