Gušenje je poremećaj disanja, zbog neprotočnosti dišnih puteva, zbog zaostalog stranog tijela u dišnim putevima ili uslijed nesreće. U teškim slučajevima, može doći do smrti.

Klasifikacija i vanjske poveznice
MeSH D059746 (engl.)
Heimlichov hvat

Pri lakšim slučajevima problema s disanjem, može pomoći lupkanje bolesnika po leđima između lopatica. [1] Ako to ne pomogne primjenjuje se Heimlichov hvat.

Heimlichov hvatUredi

Indikacija za izvođenje zahvata (nazvanog po američkom liječniku Henryju J. Heimlichu) potpuna je opstrukcija dišnog puta: bolesnik ne može govoriti, kašljati ni disati te da pokazuje tipični znak gušenja - obuhvaća vlastiti vrat između palca i kažiprsta jedne ruke.

Bolesniku pri svjesti priđe se s leđa, stisnutu šaku jedne ruke stavimo na trbuh žrtve, u sredini udaljenosti između pupka i vrha prsne kosti. Drugom rukom prihvatimo stisnutu šaku i učinimo snažan i brz pritisak na trbuh, prema sebi i gore u smjeru ošita. Pritiske ponavljamo dok se ne izbaci strano tijelo ili dok osoba ne izgubi svijest.[2]

Gušenje i gubitak svijestiUredi

Ako bolesnik nije pri svijesti, treba ga položiti na leđa. Glava mu se lagano zabaci unatrag podizanjem brade i spuštanjem čela. Kod 20% bolesnika, potrebno je i izvesti trostruki hvat, tako da se zabaci glava i potisne donja čeljust prema naprijed oslobađajući dišni put te se otvore usta bolesnika, da lakše izdiše. Ponekad su dišni putevi neprohodni, zbog zaostalog stranog tijela, pa treba pregledati usnu šupljinu bolesnika i ukloniti rukom zaostalu hranu, ispovraćani sadržaj, komade zubne proteze i sl. Ako bolesnik ne diše, treba mu dati umjetno disanje.

Samopomoć kod gušenjaUredi

Kada je unesrećeni sam, a guši se može si sam pomoći brzim pritiskom šake u sredinu trbuha ili pritiskom na trbuh pomoću predmeta, tako da stisnutu šaku stavi na trbuh iznad pupka, a ispod rebara i presavine se preko naslona stola, pulta ili nekog čvrstog predmeta. [3]

Pomoć malom djetetu kod gušenjaUredi

Ako se dijete do jedne godine guši, pomaže mu se tako, da ga se uzme u jednu ruku potrbuške s licem prema dolje. Glava mu se pridžava rukom. Lupka ga se po leđima između lopatica dlanom druge druke. Ako to ne uspije, okrene se dijete na leđa s glavom niže od ostalog dijela tijela. Stavi mu se dva prsta na prsnu kost iznad bradavica i pritišće se. Ako ne uspije iz prvog pokušaja, ponavlja se postupak. Ako dijete izgubi svijest, pristupa se tehnici umjetnog disanja.

Povezani članciUredi

IzvoriUredi

  1. Dr. Mladen Kratohvil: Prva pomoć u prirodi, Euroteam, Zagreb 1995.
  2. http://neuron.mefst.hr/docs/katedre/obiteljska_m///OSKI%2520pitanja.pdf
  3. Veliki obiteljski savjetnik o zdravlju, Konvencionalno i alternativno liječenje, Mozaik knjiga, Zagreb 2002.