Haida su indijanski narod ili grupa plemena američkih Indijanaca porodice Skittagetan, nastanjenih na Otočju Kraljice Šarlote (Queen Charlotte Islands) u kanadskoj provinciji Britanska Kolumbija, i susjednom dijelu Aljaske, gdje su poznati kao Kaigani, a nastanili su se invazijom, vjerojatno u ranom 18 stoljeću. Jezici Haida čine posebnu grupu jezika koja je dio phyluma Na-Déné, čime ih se dovodi u vezu s govornicima Athapaskans, Koluschan i Eyak. –Rana Haida-populacija iznosila je 9.800 (1700. godine), dok ih danas ima 1.300 u Britanskoj Kolumbiji (NAHDB) i 300 u Aljaski. Današnja su im tri naselja Skidegate, Masset i Hydaburg.

Haida Indijanka s nosnim ukrasom
Haidsko selo Masset od velikih drvenih kuća s totemima i kanuima izvučenim na obalu.

Ime uredi

Ime Haida dolazi iz domorodačke riječi Hādē ili Hā'dē u značenju 'ljudi' .

Sela uredi

SGang Gwaay
  Svjetska baštinaUNESCO
 
Država  Kanada
Godina uvrštenja1981. (5. zasjedanje)
VrstaKulturno dobro
Mjeriloiii
Ugroženost
PoveznicaUNESCO:157
Koordinate66°44′58″N 122°37′29″W / 66.74944°N 122.62472°W / 66.74944; -122.62472
 
 
SGang Gwaay
Lokacija sela SGang Gwaay u Kanadi

Plemena i lokalne skupine uredi

Lokalne grupe Haida, prema Swantonu, bile su:

Kultura uredi

 
Diane Douglas-Willard plete košaru, Aljaska.

Haide su eksperti u ribarstvu i priobalnom pomorstvu koji žive pretežno od mora i morskih plodova, ovdje treba dodati i kitolov i druge morske sisare, sakupljanje školjkaša i raznih mekušaca, a osobit značaj ima riba velika ploča, poznata kao halibut i crni bakalar (Epinephelus daemelii), koji priada porodici Serranidae. Od značaja su i slatkovodne ribe, uključujućži ovdje posebno lososa. Bogatstvo u crvenom cedru omogućilo im je da razviju umjetnost izrade dugout-kanua, više-obiteljskih drvenih kuća, totemsku umjetnost (totemski stupovi), portalne stupove, rezbarene kutije i drugo. Kultura Haida poznaje davanje potlača (potlatch), koje poglavice daje gostima suprotnih polutki, a poznati su i veliki među-plemenski potlači. Zbog osvete, pljački i robova često se išlo u ratove protiv neprijateljskih plemena.

Prema mitu, u početku je Orao bio gospodar nad svom vodom na svijetu, i čuvao je u hermetički zatvorenoj košari. Gavran je onaj koji je ukrao košaru s vodom, i koja mu se rasula dok je nadlijetao otoke. Od vode koja se prosula iz košare, nastala su sva jezera i rijeke. Njih su kasnije naselili lososi, koji ljudima čine glavnu hranu.

Organizacija -Klan i polovica

Cijela haidska porodica podijeljena je na dvije egzogamne polovice, to su Hoya (Gavran; Raven) u 22 lineage i Got (Orao; Eagle), u 23 i svaka lineage je unutar sebe razdijeljena na klanove, koji teoretski vuku porijeklo od nekog ženskog pretka. Swanton piše "in olden times each town was inhabited by one family only,..." 'u starija vremena grad je naseljavala jedna obitelj,...' ali u povijesna vremena sva sela su bila zastupljena od pripadnika više 'lineaga' (kaže Dr. George F. MacDonald) i većina njih su pripadnici obje polovice 'moieties'. Ženidba se odvijala između pripadnika polovica Hoya i Got, odnosno Gavrana i Orla, a djeca su pripala majčinoj polovici.

Povijest uredi

Haide svoju zemlju Queen Charlotte Islands nazivaju Haida Gwaii, a nalazi se pred sjevernom obalom Britanske Kolumbije, blizu njezine granice s Aljaskom. Južni otoci su planinski a dominira Moresby. Najveći sjeverni otok je Graham Island, gdje oni danas pretežito i žive. Arheološki ostaci u raznim dijelovima zemlje Haida Gwaii pokazuju njihovu prisutnost unatrag 5,000 godina. Lov, ribolov i osobito bogatstvo školjkaša činili su osnovu prehrane ovih ljudi. Prirodna bogatstva omogućavala su da izgrade stalna naselja i posvete se mnogim seoskim aktivnostima, pa i umjetnosti kao što je (drvorezbarstvo) i raznim ceremonijama. Prvi bijelac koji susreće Haide bio je 1774. Španjolac Ensign Juan Perez na svojoj korveti Santiago. Već 1775. posjećuju ih Bodega i Maurelle, a nakon njih i La Perouse, tek 1786. pojavom Dixon 1787 započinje trgovima krznom. Sve češći kontakti koje su imali s brojnim trgovcima i istraživačima čija imena nisu ostala sačuvana dovelo je i do pojave boginja 1824. i 1862. godine.

Vanjske poveznice uredi