Hapkido

Question copyright.svg
Postoji mogućnost da je tekst ili veliki dio teksta prepisan s [{{{1}}} ove stranice]. Ako postoji dopusnica za uporabu teksta, to bi trebalo biti istaknuto na stranici za razgovor. Ako dopusnica ne postoji, tekst je potrebno obrisati!

Rok za isticanje potrebnih dopusnica je 16. svibnja 2020., nakon čega će tekst biti obrisan. Vidi upute za dobivanje dopusnice.


ŠTO JE HAPKIDO

Hapkido je tradicionalna korejska borilačka vještina i “Nacionalna borilačka umjetnost Južne Koreje”, koju je utemeljio “DoJuNim” (Časni osnivač vještine) Ji, Han Jae. Hapkido doslovno preveden sa korejskog znači: “Hap” znači koordiniran ili skladan, “Ki” znači unutarnja snaga ili energija, a “Do” znači put ili način. Ukratko, Hapkido znači “Put koordinirane snage”. Hapkido koristi i kombinira poluge na zglobovima, pritiske na akupresurne točke, zahvate, gušenja, izmicanja, bacanja, bezbroj udaraca nogom i rukom kao tehnike za samoobranu. Hapkido vježbači često koriste protivnikovu silu napada i moć protiv njega. Hapkido koristi izravne i kružne pokrete. Kružni gibanje, ne-otporni pokreti, kontrola protivnika i bolni zahvati često su prepoznatljive vještine Hapkido vježbača. Iako Hapkido sadrži i tehnike napada i borbe, cilj u većini slučajeva je da se uđe u bliski kontakt, polugu ili bacanje kako tehniku onesposobljavnja protivnika.

Bit Hapkidoa je dobiti prednost kroz tehniku, izbjegavajući korištenje snage protiv snage i / ili veličine prema veličini, to jest korištenje istočnjačkog shvaćanja filozofije Yina i Yanga (korejski: Um – Yong). To čini ovaj stil osim za muškarce, prikladnim i za žene i za djecu, jer nije nužno potrebno za susret s napadačem korisititi se jednakom i podudarnom fizičkom snagom, već naučenom primjenjivom tehnikom. U tradicionalnom Hapkido dijelovi kao što su vježbe udaraca izvode se u obliku vježbi bez partnera. Međutim, većina se izvodi s partnerom koji drži fokusere („jastuke“ za udaranje). Prilikom korištenja teških napada na ciljeve, student prakticira udarce rukom i nogom koristeći preciznu i ciljanu punu snagu udarca u fokusere. Sparing je također sastavni dio podučavanja Hapkido tehnike, ali mora se pažljivo kontrolirati, jer su tehnike u Hapkidou stvorene za realnu samooobranu te mogu biti opasne. Mnoge su tehnike Hapkido neprikladne za upotrebu u sparingu, jer bi zasigurno rezultirale ozljedama, čak i kada se koristi zaštitna oprema. Za učenike početnike općenito se ističu povijest, filozofija, teorija, samoobrana, temeljni razvoj vještina, udaranje, fizičko kondicioniranje, istezanje i vježbanje, uključujući “Ki” meditaciju i vježbe disanja. Izgradnja snažnog temelja bitna je za svakog Hapkido vježbača. Pravilni rad nogu i kretanje, pozicioniranje, stavovi, disanje, bacanje i padanje / “Nak-Bup” (“Načela padanja”) te tehnike samoobrane samo su neki od tih temeljnih područja vježbanja. S repertoarom koji uključuje dvadeset i pet (25) “Osnovnih udaraca nogom”, vježbači Hapkidoa će naučiti preko stotinu i osamdeset (180) udarnih varijacija nogom … najviše pronađenih u bilo kojoj borbenoj umjetnosti! Obuka za oružje je također tradicionalni dio prakse Hapkido vještine i nastavnog plana i programa za višu razinu zvanja “Gup” (učeničkih pojaseva) i “Dan” (crnih pojaseva). Ovo oružje uključuje: Štap za hodanje; Pojas; Šal; Dan-Bong (kratki štap – 30 cm); Jang-Bong (dugi štap); Nož (Kal); Drveni mač (Mok-Gum); Mač od bambusa (Jook-Do); Mač (gum); Palice spojene lancem (Nunchaku); koplje; i palicu sa drškom (tonfa). Iako nije tradicionalna praksa u Hapkidou, neke škole nude forme sa oružjem koje se posebno provode kroz dječji trening. Iako postoji vrlo malo Hapkido natjecanja širom svijeta, ipak postoje. To uključuje: Svjetske Hapkido Igre (Južna Koreja); Svjetsko prvenstvo u svim korejskim borilačkim vještinama (Seoul, Južna Koreja); Sve europsko Hapkido prvenstvo (Europska Hapkido Unija) I južnoameričko Hapkido prvenstvo (Brazil, Kolumbija, Argentina). Natjecanja su izvrsna za predstavljanje Hapkido umjetnosti, izazivajući vježbače da dosegnu za nove vještine i rezultate, a mogu se koristiti kao ‘mjerni štapić’ za majstore i instruktore kako bi procijenili razinu znanja svojih učenika. Pod vodstvom svog osnivača (DoJuNim Ji, Han Jae), majstora i mnogih posvećenih studenata širom svijeta, Hapkido se i dalje nastavlja razvijati.

Iako jedinstven Hapkido se, zbog političkih i drugih vanjskih i unutarnjih utjecaja, organizacijski podjelio u više međunarodnih organizacija i tako izgubio jedinstvo i snagu vještine iako je tehnika ista kod svih hapkido vježbača. U Europi postoji Europska Hapkido Unija koja okuplja vježbače svih stilova Hapkidoa bez obzira na pripadnost ovoj ili onoj Hapkido federaciji ili organizaciji s ciljem ujedinjenja pravih Hapkido majstora i njihovih učenika u jednu organizaciju kako bi se izbjeglo da lažni „majstori“ profitiraju iz tako nastale situacije korejskih podjela u samom vrhu Hapkidoa.

Hapkido ima tri osnovna načela kojima se povodi u svojem radu:

Hapkido načelo: Centralna linija – sve tehnike izvode se isključivo ispred tijela, na projekciji centralne linije.

Hapkido načelo: Krug – sprječavanje i preusmjeravanje protivnikove sile te kontranapadi kružnim pokretima i kretnjama.

Hapkido načelo: Voda – izbjegavanje protivnikovih napada tekućim pokretima tijela poput gibanja vode.


RANA POVIJEST U KOREJI

Povijest borilačkih vještina u Koreji je vrlo duga. Najstariji dokazi su kipovi i slike pronađeni u grobnici dinastije Muyong Chong (oko 3. stoljeća pr. Kr.) koje prikazuju ratnike u borbenim pozama. U to doba, Koreja je bila podijeljena na tri kraljevstva: Silla, Koguryo i Paekje. Sva tri kraljevstva su imala jake vojske (u Koguryo zvanih “SonBae”, u Silla “Hwarang”) koje su izučavale vještinu nenaoružane borbe. U to vrijeme, vještina se zvala HwaRang-Sul ili SuBak / SooBakh-Do /.

Subak se razvio u vještinu taekkyon ( izgovor: tekjon ), koja se često koristila na vojnim demonstracijama, i na turnirima na kojima su se ratnici mogli dokazati u međusobnom nadmetanju. To posebno dolazi do izražaja za vrijeme dinastije Koryo (918. – 1392. n.e.), koja ujedinjuje tri kraljevstva, i kada se natjecanja u taekkyonu koriste u svrhu pronalaženja talentiranih novih vojnika ili čak promaknuća vojnika u časnike. Kroz stoljeća, taekkyon razvija mnogo specifičnih nožnih tehnika. Za vrijeme dinastije Joseon, konfucijanizam zamjenjuje budizam kao službena religija, i društvo postaje manje fokusirano na ratovanje i viši društveni slojevi počinju se više baviti poezijom i glazbom. Shodno tome, taekkyon postaje zanimacija nižih društvenih slojeva i preživljava kao narodna igra sve do početka 20. stoljeća.

Za vrijeme japanske okupacije Koreje (1901. – 1945.) sve korejske borilačke vještine su strogo zabranjene i taekkyon praktički izumire. Mnogo Korejaca putuje u Japan na studij i tamo se upoznaje s vještinama ju-do, karate-do, aikido. Po završetku drugog svjetskog rata i japanske okupacije, vraćaju se u Koreju i otvaraju škole borilačkih vještina, korejski “Moo-Sool” izgovor MuSul = ratnička umjetnost podijeljene na pretežito udaračke Tang-Soo-Do; Soo-Bakh-Do ili više hvatačke YU-DO korejski ĐUDO ili JUDO, odnosno miješane hvatačko-udaračke HAP-KI-DO pod utjecajem AIKIDO-a iz Japana. Ideogram izvorno kineski isti je Wu-Shu ( vu-šu), Moo-Sul ( mu-sul) i Bu-Jutsu ( bu-đucu) za izraz “ratnička umjetnost-umijeće”, ili uz dodatak DO ratnički put: BU-DO japanski, MOO-DO korejski i WU-DAO kineski.

Hapkido se razvio sažimanjem stilova, uključujući Kung Fu (Wu shu) iz Kine, Aikido i Judo iz Japana, Taekwondo i S’sirum iz Koreje. Postoje nekoliko varijacija Hapkidoa, ali u osnovi su sve nastale miješanjem rečenih stilova. Odlika Hapkidoa je da se vježbači postignu maksimalnu fleksibilnost za obranu i to pomoću mekih tehnika kao što su poluge na zglobove i bacanja te tvrdih tehnike kao udarci rukama, nogama te tehnika oružjem.

Mnoge od ovih tehnika razvijane su od strane ratničke kaste koja je bila kičma vojski iz vremena tri kraljevstva rane Koreje. Obzirom da su neprestano bili u sukobu, svako kraljevstvo je napravilo škole borilačkog umijeća koje su postale osnove onoga što se danas podučava. Godine 688. Silla kraljevstvo je pokorilo ostala dva kraljevstva i ujedinila ih u Koguryo kraljevstvo. Ratnička kasta tada nazvana Hwarang, razvila je i usavršila tehnike nazvane Tae kyon. One postaju osnova za udarce nogama za Hapkido, Taekwondo i ostale Korejske borilačke vještine. Tokom slijedećih stoljeća borilačke vještine evoluiraju u Koreji. U njima se nalaze elementi koji su pridodani u Hapkido.

Kako su u staroj Koreji bili u prošlosti razvijeni sustavi borenja pretežno udarcima nogama, osobito iz skoka i u letu, osnivači svih korejskih udaračkih stilova-škola ( kwan ) preferirali su noge, za razliku od japanskog karate-do sustava ( ryu=stil, škola ) koji je u to vrijeme preferirao pravocrtne udarce rukama; Čak su održani susreti korejskih i japanskih praktikanata u Koreji i Japanu, više u propagandne svrhe, pa i “susret timova” Koreje i Japana u sistemu “karate-do”. Korejci su utjecali na japanski karate-do, osobito škola Kyoku-Shin-Kai-Kan-Do koju je osnovao Koreanac Choi-Yeung-Eui i japanizirao ime u Mashutatsu Oyama, a inače je izvorno trenirao Moo-Duk-Kwan Soo-Bakh-Do ( osnivač velemajstor Hwang-Kee ). Najbrojnija nacionalna manjina u Japanu su potomci doseljenika i radnika iz Koreje, MuSul i TaeKwonDo i HapKiDo masovniji su nego Karate-Do, jer japanski nacionalni sustav borenja je ipak Ju-Do, koji je obvezan u svim školama kao sustav tjelovježbe i samokontrole.

MODERNI HAPKIDO

Otac preteče Hapkidoa je Choi Yong Sool (1904-1986). Kao dijete bez roditelja je odveden u Japan. Zaposlio se kao sluga kod majstora Sokaku Takede iz Daito ryu aiki ju jutsua (korejski – Dai Dong Ryu Hapki Yu Sool). Također je trenirao kod njega i poslije smrti majstora (1945) vratio se u Koreju grad Taegu. Jednog dana bogataš po imenu Suh Bok Sub (koji je bio nositelj crnog pojasa iz Juda), vidio je kako se Choi uspješno obranio od grupe napadača. Bio je toliko impresioniran da je pozvao Choia da mu pokaže još neke tehnike. Suh je tada zamolio Choia da ga podučava. On je pristao. Suh je ustanovio školu, a Choi je svoju vještinu nazvao Yu Sool (Ju Jutsu na japanski). Kasnije je promijenio naziv u Yu Kwon Sool. Choi je podučavao Yu Kwon Sool tokom mnogo godina.

Ji Han Jae je rođen 1936. Godine 1949. počeo je trenirati kod majstora Choia njegovu vještinu Yu Kwon Sool. Ji je trenirao vrlo intenzivno i otvorio je svoju školu 1957. U suradnji s Kim Moo Woongom razvio je nožne udarce, dodao meditacije te spajanjem svog iskustva s naučenim razvio novu vještinu. Odabrao je ime Hapkido. Ponudio je taj naziv Choiu, kao izraz poštovanja prema svom učitelju. Koincidencija je da postoji Japanska vještina koja se piše istim znakovima (Aikido) pa je Ji promjenio ime u Kido da bi se izbjegle zbrke. Ipak, rastuća popularnost njegove verzije Hapkidoa uvjerila ga je da se treba vratiti originalnom imenu. Korea Athletic Association (Korejsko udruženje za tjelovježbe-atletiku; državno tijelo) kao službenu organizaciju 1955 registriralo je Korea Hapkido Association. Korea Athletic Association i korejsko ministarstvo obrazovanja proglasili su tek 1965. HAPKIDO korejskom nacionalnom ratničkom vještinom, još bez naznaka sportskih karakteristika ili sportskih pravila.

HAPKI-DO ili HAPKIDO, umjetnost kooordinirane KI-energije i vrtložnih kretnji, derivat japanskog sustava AIKIDO; sa istim povjesnim izvorom u Daito ryu aikijujutsu. Razvilo se mnogo hapkido škola. Stil za vojno-policijske potrebe nazvan je “Teuk-Gong MuSul”.

U današnje vrijeme Do Joo Nim (osnivač) Hapkida Ji Han Jae iako u osamdesetim godinama svog života i dalje podučava, vodeći brojne seminare širom svijeta.

POVIJEST HAPKIDOA U HRVATSKOJ

Danas u Hrvatskoj djeluje Hrvatski hapkido savez osnovan 2006. godine koji okuplja pet Hapkido klubova iz Zagreba, Slavonskog Broda, Karlovca, Dubrovnika te hapkido sekcije iz još par gradova Hrvatske. U Hrvatskoj je organizirano i Europsko hapkido prvenstvo 2013. godine, u Zagrebu te međunarodni tehnički i licencni seminari za trenere, ispitivače za zvanja i suce, okrugli stolovi, konferencije, nacionalna i interacionalna natjecanja te drugi događaji vezani za hrvatski, ali i za europski Hapkido.

Mladen Kužnik odlazi na jedan seminar taekwondoa u Austriju i tamo se po prvi puta susreće sa hapkidom kao samostalnom vještinom. Cijelo se vrijeme neke od samoobrana iz hapkida provlače u srodnom taekwondou, ali ovo je bio njegov prvi susret s pravim hapkidom. Prepoznavši te samoobrane kao one koje pokazuje velemajstor Lee Kwang Bae na njegovim taekwondo seminarima u Hrvatskoj. Kako je prije taekwondoa trenirao japanski ju jutsu jako se zainteresirao za taekwondou srodni hapkido. Kako je njegov put u osnovi ipak u taekwondou i spoznaja o hapkidu je došla kroz seminare te ideja treniranja ostaje na odlascima na seminare po Europi. Za vrijeme boravka u SAD njegov put se puno više križa sa hapkidom i tu se u potpunosti zaljubljuje u tu prekrasnu korejsku VJEŠTINU. Majstor Hwa Chok Park prepoznaje znanje majstora Kužnika iz ju jutsue, te njegovu želju za treniranjem hapkida i eventualnim širenjem na novim prostorima, te mu preporučuje potvrđivanje njegovog sad već pozamašnog znanja hapkida kroz polaganje za visoki stupanj crnog pojasa 5. Dan u Pro hapkido federation gdje je majstor Hwa Chok Park veliki majstor i predsjednik Federacije. Majstor Kužnik je pri tome postao prvi službeni crni pojas u korejskoj vještini Hapkido na ovim prostorima. Po povratku u Hrvatsku i dalje trenira za sebe te kroz treninge taekwondoa provlači novu vještinu i pokazuje je svojim učenicima u taekwondo klubu Dan-Gun. Iako ne želeći isticati hapkido posebno od taekwondoa, javljaju se neki od učenika koji prepoznaju razliku i uz želju za treningom samo hapkida potiću majstora Kužnika na daljnji rad. Posječujući mnoge seminare pokazuje on osobno pokazuje još volje za učenjem i savladavanjem novih tehnika hapkida. U tim svojim “lutanjima” po hapkidou otkriva kako to nije jedinstvena vještina kao taekwondo i kako postoji puno međunarodnih i internacionalnih federacija, saveza, asocijacija zbog nejedinstva korejskih majstora i njihovog ega i želje da svaki od njih bude glavni. U osnovi svi ti savezi i stilovi bave sa jednom te istom stvari HAPKIDOM s vrlo malim izmjenama koje ćine razliku od majstora do majstora. Upoznajući majstora taekwondoa ali i hapkida Shin Ik Jina iz Austrije 1998. godine polaže za 5. Dan, prve hapkido organizacije u svijetu KOREA HAPKIDO FEDERATION. Napokon se počinje razvijati oblik hapkida kroz organizirani trening u taekwondo klubu Dan-Gun. Kako je godinu dana prije upoznao i hankido na jednom seminaru održanom u Sloveniji pod vodstvom taekwondo i hapkido-hankido majstora Seo Myung So 9. Dan, sad već ima spoznaju o većini stilova hapkida i odlučuje se zadržati na onom originalnom od Korea Hapkido Federation. U travnju 2000. godine sudjeluje na jednom od seminara osnivača modernog hapkida velikog majstora Ji Han Jaea 10. Dan, koji je svoj završni oblik hapkida nazvao Sin Moo Hapkido, te njegovog učenika Kennetha P. MacKennzie 10. Dan. U slijedećem razdoblju veže se uz majstora Kenna i Ji Han Jaea i ostaje veliki poklonik velemajstora koji živi i radi u New Jerseyu u SAD nakon bjega iz Koreje 1984. Odlaskom u Koreju 2007. godine majstor Kužnik polaže za 6. Dan Korea Hapkido Federation kao jedne od, u to doba, tri priznate međunarodne hapkido federacije od strane korejske vlade. Isto tako dobiva od KHF instruktorski certifikat, te zastupstvo za KHF na područjima Slovenije, Hrvatske, BiH, Srbije, Crne Gore, Mađarske i Makedonije. 2009. Godine ponovo se zbližava s majstorom Kennom MacKenzie koji ovaj puta dolazi u Hrvatsku na osobni poziv majstora Kužnika i drži seminar za članove Hrvatskog Hapkido saveza, a kao gosti dolaze i članovi slovenskog kluba KBK. Isto tako Hrvatski Hapkido Savez se učlanjuje u World Sin Moo Hapkido Federation pod vodstvom majstora Kennetha P. MacKenziea, te pod patronstvom velikog majstora Ji Han Jaea. Prije samog odlaska u Koreju majstor Kužnik bavi se organiziranjem klubova u Hrvatskoj, Sloveniji i BiH. Tako je prvi hapkido klub u Hrvatskoj otvoren u Šibeniku, Hapkido klub Atomic, pa u Dubrovniku hapkido klub Konavle, pa u Zagrebu, Agram, Orkan, Urbana, pa čakovečka Drava i tako redom. 2007. godine organizira Hrvatski hapkido savez s sjedištem u Zagrebu. U veljači 2005. godine na poziv slovenskog trenera taekwondoa Kristijana Kovačiča drži seminar u Mariboru, u taekwondo klubu KBK. Na tom seminaru sudjeluju vježbaći iz Slovenije, Hrvatske, BiH i Srbije. Uz to to je prvi seminar sa kojeg se izvješće pojavljuje na nacionalnoj TV (TV SLO 1). Tu se začela i ideja majstora Kužnika o širenju hapkida van granica Hrvatske, te o osnivanju slovenskog i BiH hapkido saveza. Na tom seminaru pred majsrorom Kužnikom polažu za pojaseve Michel Sabol, Kristijan Kovačič, Belmir Berberović te Boris Kovačič. Michel Sabol i Boris Kovačič iz kluba KBK te Marko Tavčar iz kluba Jung Do kasnije po želji i ideji te uz pomoć majstora Kužnika osnivaju Hapkido zvezu Slovenije, a Belmir Berberović i Hamza Malbašić iz hapkido kluba Bugojno pokušavaju sa osnivanjem Hapkido saveza Bosne i Hercegovine. Nakon toga kreće serija seminara pod vodstvom Mladena Kužnika kroz koju se školuju i polažu svi crni pojasevi u Hrvatskoj, Sloveniji, BiH, neki crni pojasevi u Srbiji, te u Mađarskoj i na Kosovu. U proljeće 2009. godine odlazi hrvatska i slovenska hapkido reprezentcija na 2. Europsko hapkido prvenstvo u Belgiju, te osvajaju pregršt medalja iako po prvi puta nastupaju na natjecanju te vrste. Slovenija ima prvaka Europe, a Hrvatska prvakinju Europe u hapkidu. U istoj godini održava se po prvi puta otvoreno prvenstvo Hrvatske, te državno prvenstvo Slovenije. U kolovozu 2009. godine održava se i prvi hapkido seminar u trajanju od tjedan dana gdje je obrađeno 50 % tehnika cijelog hapkida u trajanju od 21 treninga. U travnju 2010. godine u Zagrebu održan je zadnji europski seminar osnivača Hapkidoa, Dojunim Ji Han Jaea i Kennetha MacKenziea 10. Dan. 2013. godine u veljači, u organizaciji Europske Hapkido Unije, a pod domaćinstvom Hrvatskog Hapkido Saveza održano je 1. Sveeuropsko Hapkido prvenstvo (EHU). Od tada neki klubovi su prestali raditi, a neki su se otvarali. Do 2018. organizirano je četiri državna prvenstva, četiri otvorena prvenstva Hrvatske – Hapkido Croatia Open i otvorena međunarodna prvenstva pod nazivom Paneuropean Open. Organizirano je preko 20 međunarodnih hapkido seminara, okruglih stolova, predavanja u vezi sporta i borilačkih vještina, trenerske, ispitivačke i sudačke seminara, predavanja o štetnosti ovisnosti. Hrvatski Hapkido Savez bavi se prevencijom ovisnosti, prevencijom međuvršnjačkog nasilja, prevencijom mobinga i bullinga, obukom trenera za rad sa ljudima sa posebnim potrebama.

HAPKIDO U HRVATSKOJ DANAS

Danas postoje mnoge Hapkido organizacija u svijetu. Većinu njih vode učenici Ji Han Jaea. Neke od tih organizacija su World Sin Moo Hapkido Federation, World Hapkido Federation, International Hapkido Federation, International Hankido Federation, World Kido Federation, World Kuk Sool Association i druge, ali je samo nekoliko priznato od korejske vlade za izdavanje certifikata za crni pojas. Osim organizacija koje su po imenu vezane za hapkido, postoje i svjetske organizacije koje uključuju različite korejske borilačke vještine (pa i hapkido).

U Hrvatskoj se Hapkido pojavljuje prvi puta 1997. godine kada ga majstor Mladen Kužnik donosi sa svojih putovanja po Sjedinjenim američkim državama. Učeći kod više majstora hapkidoa Mladen Kužnik ima sreće te tijekom boravka u Americi upoznaje i samog osnivača vještine Velikog majstora Ji Han Jae-a. Te daleke 1996. godine počinje vještinu učiti i sa samog izvora, od osnivača osobno. Tijekom kasnijih godina rada Mladen Kužnik u Hrvatskoj i okolnim zemljama podučava Hapkido, otvara hapkido klubove i saveze te organizira seminare i prva Hapkido natjecanja. U travnju 2010. godine u organizaciji Hapkido kluba Agram organiziran je i zadnji europski seminar Velikog majstora Ji Han Jaea u Zagrebu na kojem je prisustvovalo više od 100 praktikanata iz 8 zemalja regije; Austrije, Mađarske, Makedonije, Srbije, Slovenije, Italije, Bosne i Hercegovine i Hrvatske.

EUROPSKA HAPKIDO UNIJA

Sam seminar Ji Han Jae je bio i početak organiziranja Europske Hapkido Unije sa sjedištem u Zagrebu. Europska Hapkido Unija je danas respektabilna i vodeća Hapkido organizacija na tlu Europe sa 23 države članice čiji predstavnici ćine Skupštinu Europske Hapkido Unije.


Europska Hapkido Unija ima organizacijske odbore i pododbore:

1. Black Belt Society - registar svih hapkido crnih pojaseva u Europi

2. Odjel za sport - donosi pravila natjecanja, organizira natjecanja te se brine o upisu hapkida u nomnklaturu sportova na tlu Europe

3. Sudačka komisija - brine se o provođenju sudačkih seminara, o tumačenju pravila natjecanja te sudjelovanju sudaca na natjecanjima

4. Liječnička komisija - brine o zdravlju praktikanata, antidopingu te sportu osoba sa zdravstvenim poteškoćama i posebnim potrebama

5. Jurpin Hapkido Hall of Fame - odbor za dodjelu nagrada zaslužnim hapkido djelatnicima, sportašima i trenerima

Europska Hapkido Unija vodi registar svih hapkido događaja kroz tekuću godinu na području Europe. Organizira hapkido natjecanja u 14 natjecateljskih disciplina, surađuje sa korejskim hapkido federacijama i savezima te sa kontinentalnim savezima. Cilj EHU-a je promicanje međunarodne suradnje između pojedinih europskih zemalja, poduzimanje zajedničkih projekata, organiziranje turnira i podučavanje i širenje orginalnog Hapkida

EHU je organizacija koja ne zastupa i ne nameće pojedine stilove organizacije ili federacije Hapkidoa ni u jednoj zemlji, školi ili majstoru Hapkidoa ili nameće polaganje ispita pojedinog stila/ Federacije. Riječ je o međunarodnoj suradnji i razmjeni znanja i iskustava. Nadalje, kao član EHU moguće je, u ime EHU-a, držati međunarodno priznate ispite za učeničke pojaseve te nudi mogućnost polaganja majstorskih zvanja po programu polaganja Europske Hapkido Unije.

Kroz međunarodnu suradnju, svatko od nas ima koristi. Razmijenom znanja, trenira se u različitim zemljama, grade prijateljstva i pomažemo jedni drugima na različitim područjima kao što su zajedničko oglašavanje za nadolazeće događaje, osnivanje škola borilačkih vještina itd. No, naravno, to također povećava međunarodnu konkurentnost. Turniri imaju više sudionika i učenici imaju priliku natjecati se na međunarodnoj razini.

Sjedište EHU-a je u Hrvatskoj te je predsjednik Hrvatskog Hapkido Saveza, Grand Master Mladen Kužnik, ujedno i predsjednik Europske Hapkido Unije.

HRVATSKI HAPKIDO SAVEZ

Hrvatski Hapkido Savez osnovan je 2006. godine na inicijativu današnjeg predsjednika HHS-a, gospodina Mladena Kužnika sa željom i ciljem promidžbe i širenja ove prekrasne korejske borilačke vještine još u to doba nepoznate u Hrvatskoj. Savez broji 5 klubova članica iz Zagreba, Slavonskog Broda i Dubrovnika te još sedam sekcija hapkidoa bez glasačkih i drugih prava u Savezu. Članice mogu biti samo Hapkido klubovi koji su prošli prijemni period u Savez u trajanju od dvije godine. Savez je član Europske Hapkido Unije i Korejske hapkido federacije. Natječemo se po natjecateljskim pravilima Europske Hapkido Unije, u 13 disciplina, dok program polaganja provodimo isto prema programu polaganja Europske Hapkido Unije. Do sada smo organizirali 19 međunarodnih seminara, 3 međunarodna prvenstva Croatia Open, 4. državna prvenstva te bili organizatori i domaćini 1.Sve europskog prvenstva 2013. Za naš rad pohvalio nas je osobno Predsjednik Republike Hrvatske dr. Ivo Josipović, počasni crni pojas Hapkidoa te gradonačelnik grada Zagreba gospodin Milan Bandić.

HRVATSKI HAPKIDO SAVEZ U SVOJEM SASTAVU IMA:

UPRAVNI ODOBOR

NADZORNI ODBOR

TRENERSKU KOMISIJU

SUDAČKU KOMISIJU

NACIONALNU NATJECATELJSKU REPREZENTACIJU

NACIONALNI DEMONSTRACIJSKI TIM

Hrvatski Hapkido Savez izdaje diplomu svakoj hapkido školi koja pripada Savezu te se na taj način i ovjerava rad hapkido instruktora unutar Hrvatske dok svaki od njih ima svoju diplomu Europske Hapkido Unije za položeno zvanje u rangu crnog pojasa. Certifikat o članstvu HHS-a koji se dodjeljuje školama unutar Hrvatskog Hapkido Saveza je formata A3 te mora biti istaknut na vidljivom mjestu kako bi posjetitelji odmah znali da se radi o certificiranoj Hapkido školi – članici Hrvatskog Hapkido Saveza kojim se ujedno označava i garantira kvaliteta rada. Kod dolaska u hapkido školu/klub uzmite si vremena za odabir instruktora i postavljajte pitanja. Ako je instruktor spreman odgovoriti na sve vaše upite i pokazati vam njegove kvalifikacije, velika je vjerojatnost je da je on taj pravi. Svi instruktori Saveza naaze se u registru crnih pojaseva Europske Hapkido Unije te na taj način ostvaruju legitimitet za rad u hapkidou.