Hierapolis (grčki: Ἱεράπολις, u značenju "Sveti grad") je starogrčki grad na vrhu jedinstvenih mineralnih izvora u jugozapadnoj Turskoj, u blizini grada Denizli. Hierapolis na toplicama Pamukkale (turski za "Pamučna palača") je osnovala pergamska kraljevska dinastija Atalida u 2. stoljeću pr. Kr. kao lječilište, a mnogi koji su se došli liječiti su se povlačili ovdje sve do svoje smrti. U Hierapolisu se nalaze ostaci kupatila, hramova i drugih starogrčkih i starorimskih spomenika, te originalne ranokršćanske građevine, zbog čega je 1988. godine, zajedno s toplicama Pamukkale, upisan kao UNESCO-ova svjetska baština.

Hierapolis-Pamukkale
Svjetska baštinaUNESCO
}}
Država Turska
Godina uvrštenja1988. (12. zasjedanje)
VrstaKulturno i prirodno dobro
Mjeriloiii, iv, vii
Ugroženost
PoveznicaUNESCO:485
Koordinate37°55′26.004″N 29°7′23.988″E / 37.92389000°N 29.12333000°E / 37.92389000; 29.12333000
Hierapolis na zemljovidu Turske
Hierapolis
Hierapolis
Lokacija Hierapolisa u Turskoj
Zemljovid antičkog Hierapolisa

Povijest

uredi
 
Rimsko kazalište s pogledom na Pamukkale
 
Martrij sv. Filipa

Pamukkale su jedinstven mineralne toplice koje su svojim prelijevanjem preko brda stvorile jedinstven krajolik plitkih terasastih bazena sniježno bijelih rubova od kalcita. Njeni topli izvori od 35 °C su smatrani terapeutskima jer se smatralo da mogu liječiti istom snagom kojom mijenjaju krajolik. Zbog toga su kraljevi Pergama tu u 2. stoljeću pr. Kr. osnovali grad-liječilište Hierapolis, nazvan prema već postojećem hramu iz 3. stoljeća pr. Kr. koji su Frigijci podigli u čast kralja Sirakuze Hijeronu I.

Rimljani ga osvajaju 129. pr. Kr. i nastavljaju razvijati u važno hodočasničko i medicinsko središte u kojemu su se miješali Anatolci, Grko-Makedonci, Rimljani i Židovi. Hidroterapija u raznim prigodnim objektima (bazeni, terme, i dr.) je praćena i vjerom, te su nastali lokalni kultovi. Tako je Apolonov hram podignut na mjestu gdje su iz pukotine izvirala omamljujuća isparavanja.

Prema predaji grad je na kršćanstvo pokrstio apostol Filip koji je ovdje i raspet za vrijeme cara Domicijana oko 87. godine. Hierapolis je ostao jednom od dvije metropolije Frigije Pacatiana, ali i biskupijom. Najznačajniji spomenik iz tog doba je Martrij (martyrium) sv. Filipa koji ima jedinstven osmerokutni tlocrt na vrhu monumentalnog stubišta.

Odlike

uredi

Velika nekropola Hierapolisa je prepuna sarkofaga od kojih je najslavniji sarkofag marka Aurelija Ammianosa na kojemu je prikazan najstariji stroj koji je koristio zupčanike i prijenos snage - pila na vodenički pogon.

Kompleks Velikih rimskih termi iz 2. stoljeća pr. Kr. je izgrađen od velikih kamenih blokova bez cementa, i imao je bačvaste svodove. Imao je mnogo otvorenih ili zatvorenih dijelova spojenih prolazima: bazene s topolom i hladnom vodom, parne kupelji, te duboke niše, knjižnicu, gimnazij i druge objekte. Danas je arheološki muzej Hierapolisa.

Rimsko kazalište podignuto je za vrijeme cara Septimija Severa i ukrašeno je frizom koji prikazuje obrednu procesiju i žrtvu Artemidi iz Efeza.[1]

Martrij sv. Filipa koji ima originalnu organizaciju prostora u osmerokutnom tlocrtu na vrhu monumentalnog stubišta.

Izvori

uredi
  1. Kazalište u Hierapolisu (engl.) Posjećeno 17. veljače 2011.

Vanjske poveznice

uredi
 
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Hierapolis