Nilski konj
Nilski konj (lat. Hippopotamus amphibius), primjerenije vodenkonj ili vodeni konj, kljovaš je porijeklom iz Afrike. Filogenetska istraživanja upućuju na to da su vodenkonjima najbliži živući srodnici kitovi, a ne kopneni preživači i svinje.[1][2]
| Nilski konj | |
|---|---|
,_parque_nacional_de_Chobe,_Botsuana,_2018-07-28,_DD_82.jpg) | |
| Status zaštite | |
 Status zaštite: Osjetljivi | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Animalia |
| Koljeno: | Chordata |
| Razred: | Mammalia |
| Red: | Artiodactyla |
| Porodica: | Hippopotamidae |
| Rod: | Hippopotamus |
| Vrsta: | H. amphibius |
| Dvojno ime | |
| Hippopotamus amphibius Linnaeus, 1758. | |
| Rasprostranjenost | |
 Rasprostranjenost (zelena - današnja, crvena - nekadašnja) | |
| Baze podataka | |
Opis uredi
Tijelo mu je pokriveno tamnosmeđom, govmo golom kožom s rijetkim debelim dlakama. Hrani se uglavnom biljem i živi u čoporima. Danju pliva u vodi, a noću traga za hranom po kopnu. Rijedak je i ugrožen, te je poslije malaričnog komarca najubojitija afrička životinja jer podiže čamce pa se ljudi utope. Nilski konj jednim ugrizom može prepoloviti krokodila.
Prehrana uredi
Prehrambene navike nilskog konja nisu samo konzumacija biljaka, već i mesa.(National geo.) Znanstvenici NG-a kamerama su pratili čopor, te jedinke nilskog konja, i otkrili su da noću, pogotovo kada su sušna razdoblja, nilski konji jedu strvine drugih životinja, a zabilježeno je da umjesto "oplakivanja" člana čopora, istoga zapravo jedu.
Zanimljivosti uredi
Nilski konj je koristan jer čisti vodene prolaze začepljene papirusom i drugim raslinjem, ali zna činiti i veliku štetu usjevima. Njegov izmet pomaže razvoj planktona kojima se hrani riba. Pod vodom može izdržati oko četiri minute, a zna i prelaziti kraće udaljenosti hodajući po dnu rijeke potpuno uronjen. Domorodci cijene njegovu mast, koju rabe kao zamjenu za loj, mast i maslac.[3]
U Kolumbiji postoji invazivna populacija od oko 100 vodenkonja koji su se, bez prirodnih neprijatelja, razmnožili nakon bijega s imanja Pabla Escobara 1993. godine. Procjenjuje se da će ih do 2040. biti do 1500.[4]
Izvori uredi
- ↑ Boisserie, Jean-Renaud; Lihoreau, Fabrice; Brunet, Michel. 26. siječnja 2005. The position of Hippopotamidae within Cetartiodactyla. Proceedings of the National Academy of Sciences. 102 (5): 1537–1541. doi:10.1073/pnas.0409518102. ISSN 0027-8424. PMC 547867. PMID 15677331CS1 održavanje: format PMC-a (link)
- ↑ Scientists find missing link between whale and its closest relative, the hippo. Innovations Report (engleski). 25. siječnja 2005. Pristupljeno 30. ožujka 2023.
- ↑ John Gunther-Nepoznata Afrika, Zora, Zagreb 1966., str. 261.-275.
- ↑ Colombia's rapidly breeding 'cocaine hippos' must be stopped, scientists say. Yahoo News (engleski). Pristupljeno 30. ožujka 2023.
