Hrvatska zajednica Soli

Hrvatska zajednica Soli (HZS) je bila teritorijalno-administrativna zajednica hrvatskog naroda u BiH. Osnovana je siječnja 1992. godine. Nastala je okupljanjem hrvatskih sela oko Tuzle čime se mogla formirati teritorijalno mala jedinica s hrvatskom većinom. Činili su je Hrvati širega tuzlanskog prostora. Predstavljala je političko i vojno samoorganiziranje Hrvata tuzlanskog kraja zbog inertnosti središnjih bosanskohercegovačke vlasti pred imanentnim srpskim osvajačkim pohodom. Jedan od osnivača je Ivo Andrić Lužanski.[2]

Hrvatske zajednice na etničkom zemljovidu BiH 1991.
Tanke crte - općinske granice; točke - naselja; bijelo, sivo, tamno - hrvatski, srpski, muslimanski etnički prostori; podebljane crte - teritorijalni okvir HZ HB-a i HZ BP-a; 1, 2, 3, 4, 5, 6 - HZ: HB, BP, Usora, Srednja Bosna, Soli, Vrhbosna. Etnički zemljovid izradio dr. sc Saša Mrduljaš prema podatcima: Gelo, J., Grizelj, M., Akrap, A. (priredili) (1995.), Stanovništvo BiH - narodnosni sastav po naseljima, Zagreb: RH - Državni zavod za statistiku.[1]

Poslije je proglašeno ujedinjenje HZ Soli i hrvatske zajednice s područja Sarajeva (Vrhbosna) s Herceg-Bosnom. One su tad velikom vjerojatnošću ostale samo mrtvo slovo na papiru. Ipak, vojni odjel Hrvatske zajednice Soli, 115. Zrinski HVO Tuzla, kao i vojni odjel HZ Vrhbosna, bio je povezan s Hrvatskim vijećem obrane Herceg-Bosne i podčinjen Glavnom stožeru HVO-a do kraja 1993., odnosno početka 1994. godine. 115. brigada HVO prva je ustrojena vojna postrojba na području Tuzle. Prva je izvodila vojne akcije radi obrane BiH. Ideolozi iz bošnjačkog vojnog vrha po svaku su cijenu htjeli ukinuti brigadu HVO brigadu, a pripadnike preraspodijeliti u ostale tuzlanske brigade Armije. Situacije je kulminirala 1993. u vrijeme žestokih sukoba u srednjoj Bosni i u Hercegovini. Zbog loših iskustava Hrvata u Varešu i Žepču, 10. siječnja 1994., zapovjedništvo 115. brigade odlučilo se ne podrediti nego rasformirati brigadu te su položili oružje. Nakon raspuštanja atmosfera je u početku bila idilična. Vojnici HVO bratimili su se s vojnicima Armije BiH i tog 10. siječnja 1994. potpisana je Povelja o bratimljenju 115. brigade i Prve tuzlanske.[3] Nažalost, dva mjeseca nakon bratimljenja situacija se promijenila na gore za bivše pripadnike HVO.

Soli, poput Usore, Bihaća i mnogih drugih prostora, gdje je na djelovima općina bila hrvatska većina nisu uspjeli pridružiti se Hrvatskoj zajednici Herceg-Bosni.[4] Specifične okolnosti i vrlo neskloni stavovi muslimanskog političkog rukovodstva pridonijeli su da HZ Soli kao ni HZ Vrhbosna nisu uspjele biti realizirane kao nove općine koje bi se protezale na području koje dominantno naseljavaju Hrvati. U Solima to je trebao biti prsten hrvatskih naselja oko Tuzle, a u Vrhbosni naselja u sarajevskoj općini Ilidža-Stup, Otes, Azići, Doglodi i Bare.[5] Hrvatska zajednica Soli je bila vid samoorganiziranja Hrvata u obrani Bosne i Hercegovine. Preodoblik je planirane hrvatske administrativne jedinice Soli. Do danas još uvijek nije prerasla u Općinu Soli.[6]

Izvori uredi

  1. Društvena istraživanja Saša Mrduljaš: Hrvatska politika unutar Bosne i Hercegovine u kontekstu deklarativnoga i realnoga prostornog opsega Hrvatske zajednice / Republike Herceg-Bosne (1991. – 1994.), vol.18 br.4-5 (102-103) listopad 2009., str.828 (pristupljeno 9. srpnja 2017.)
  2. Dnevnik.ba Tvrtko Milović: Intervju Ivo Andrić Lužanski: Hrvatska samouprava je svijetla točka hrvatske politike u BiH 24. ožujka 2017. (pristupljeno 21. studenoga 2017.)
  3. Tuzla Live (ri, tl, po) Podsjetnik: Bratimljenje 115. HVO brigade Zrinjske i Prve tuzlanske, 14. svibanj 2015.
  4. Tribina: Herceg Bosna, Hrvatsko kulturno vijeće, 12. listopada 2014. (pristupljeno 25. siječnja 2017.)
  5. Susreti, 9. godišnjak. Domagoj Tomas: Student na braniku Herceg-Bosne, Matica hrvatska, ogranak Matice hrvatske u Grudama, str. 196, ISSN 2303-5072, Grude, 2015.
  6. Dnevnik.ba Gloria Lujanović, Dnevnik.ba:Je li Tuzla uistinu multikulturalna i tolerantna ili je riječ o velikoj podvali?, Napisano 1. lipnja 2016. Objavljeno 15. veljače 2017. (pristupljeno 22. svibnja 2017.)

Vanjske poveznice uredi