Incipit

Incipit (lat. [ovdje] počinje, od glagola incipere = počinjati) je početni dio teksta srednjovjekovnih rukopisa i inkunabula koji ima svrhu identifikacije teksta i ulogu naslova. Istu svrhu incipit ima i u glazbenom izdavaštvu, gdje se navodi nekoliko početnih riječi napjeva ili taktova skladbe. Popis incipita naziva se incipitarij. Pandan incipitu je explicit koji se nalazi na kraju teksta.

95 teza Martina Luthera predstavljene kao incipiti na plakatu iz 1517. iz Nürnberga.

Uporaba u tekstovimaUredi

Navođenje prvih nekoliko uvodnih riječi nekog teksta naziva se "incipit" i predstavlja pogodan i relativno pouzdan način nedvojbene identifikacije raznih djela, kao što su djela nepoznatih autora, djela koja imaju više naslova (često neautentičnih) ili uopće nemaju naslov (na primjer kratke pjesme). Takav incipit, koji se obično sastoji od dviju do dvanaest prvih riječi, omogućava brzu identifikaciju teksta i katalogizaciju u popisima.

Uporaba u glazbiUredi

Köchelov katalog ima dvije vrste incipita, kraći (desno) u tematskom popisu i prošireni (dolje, uvertira) u kronološkom popisu
3.         50.  
Bastien et
Bastienne.
 
 

Incipiti su naročito korisni kod glazbenih djela. Glazbeni incipiti, ovisno o vrsti glazbenog djela djela i vrsti izdanja, mogu biti tekstualni, notni ili kombinirani.

PovijestUredi

Praksa navođenja prvih nekoliko riječi potječe još od 3. st. pr. Kr. i bila je dosta raširena sve do sredine novog vijeka, odnosno do razvoja naslovnih strana i naslova, kad uporaba incipita jenjava, ali se zadržava, pa se incipiti i danas koriste. Nekoliko primjera:


     Ovaj dio članka je nedovršen ili treba nadopune. Pomozite Wikipediji i dopunite ga.

IzvoriUredi

Vanjske povezniceUredi

 U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: incipit