Irena Kolesar
Irena Kolesar (Slavonski Brod, 22. studenog 1925. – Zagreb, 3. rujna 2002.) je bila hrvatska kazališna, televizijska i filmska glumica.
Irena Kolesar | |
---|---|
Rođenje | 22. studenog 1925. Slavonski Brod, Hrvatska |
Smrt | 3. rujna 2002. Zagreb, Hrvatska |
Godine rada | 1942. – 1982. |
Suprug | Šime Šimatović |
Važniji filmovi | Slavica |
WWW | |
Ostale nagrade | |
Velika zlatna Arena | |
portal o životopisima ‧ portal o filmu |
Životopis
urediIrena Kolesar je kći obućara Mije-Miška Kolesara (Rusina), i domaćice Rozalije Strumberger, podrijetlom Njemice. 1935. godine obitelj Kolesar, preselila se iz Slavonskog Broda u Zagreb, gdje je njen otac otvorio obrt u Ilici, nedaleko tadašnjeg kina «Jadran». Irena je tada imala devet godina, s nepunih 17 godina otišla je u partizane (1943.) i postala borac Trinaeste proleterske brigade - Rade Končar. Glumac Joža Gregorin uključio ju je u kazališnu družinu te brigade, a nakon toga postala je članica Kazališta narodnog oslobođenja Hrvatske. U kazalištu se upoznala s glumcem Šimom Šimatovićem s kojim se vjenčala u lipnju 1944., za vrijeme «Kongresa kulturnih radnika u Topuskom».
Nakon oslobođenja vratila se u Zagreb 1945., gde je primljena u dramski ansambl Hrvatskog narodnog kazališta.
Vjekoslav Afrić povjerio joj je 1947. glavnu ulogu mlade neustrašive partizanke s mora u prvom poslijeratnom cjelovečernjem igranom filmu Slavica. Ta uloga, napravila je od Irene Kolesar pravu zvijezdu novorođene države. Slavicu je gledalo oko dva milijuna gledatelja u Jugoslaviji.[1]
Irena Kolesar je uz rad na prvim domaćim filmovima (ukupno 7), radila i u svojoj matičnoj kući gdje je ostvarila brojne zapažene uloge (Laura u Williamsovoj „Staklenoj menažeriji“, Hedviga u Ibsenovoj »Divljoj patci« u režiji Branka Gavelle). Irena se dopala Bojanu Stupici, tadašnjem velikom magu jugoslavenskog teatra koji ju je nagovorio da prijeđe u njegovo Jugoslovensko dramsko pozorište, Beograd 1953. Prva uloga koju joj je povjerio bila je Julija u Shakespeareovoj tragediji »Romeo i Julija«. U Jugoslovenskom dramskom pozorištu Irena je radila 20 godina sve do 1973. U tom razdoblju ostvarila je veliki broj zapaženih uloga, među kojima valja spomenuti; Ofeliju i Gertrudu u «Hamletu», Noru u Ibsenovoj »Lutkinoj kući«. U to je vrijeme 15 puta za redom igrala Ofeliju iz „Hamleta“, u režiji Marka Foteza na Dubrovačkim ljetnim igrama.
Od 1973. Irena je u mirovini, nakon toga se vratila u Zagreb, i radila još neko vrijeme honorarno nastupajući na televiziji i po zagrebačkim kazalištima (Žar ptica, Teatar u gostima).
- 1981. godine na Filmskom festivalu u Puli nagrađena je Zlatnom arenom za cjelokupni doprinos filmskom stvaralaštvu.
Unatoč činjenice da je bila zvijezda socijalističke Jugoslavije, to se nije odrazilo na njeno materijalno stanje, - kraj života dočekala je u više nego skromnim uvjetima sa svega 1200 kuna mirovine i 300 kuna boračkog dodatka.[1] Umrla je nakon duge i teške bolesti (Alzheimerove bolesti) 3. rujna 2002. u staračkom domu „Ksaver“ u Zagrebu.[2]
Karijera
urediFilm
urediGodina | Naslov filma | Uloga |
---|---|---|
1981. | Ujka Vanja | Marina |
1978. | Otvoren prozor | |
1975. | Djevojčica koja nije znala ni kravu pomusti | |
1972. | Dragi Antoan | |
1972. | Lica | |
1971. | Kapetan iz Kepenika | |
1968. | Stravinja | |
1968. | Ne igraj se ljubavlju | |
1967. | Nikad se ne zna | |
1966. | Neobičan dan | |
1963. | Inkognito | |
1963. | Čovjek i zvijer | Seljanka |
1962. | Trojanskog rata neće biti | Andromaha |
1961. | Ne diraj u sreću | Slavka |
1961. | Hedda Gabler | |
1960. | Spletka i ljubav | |
1957. | Vratit ću se | Jana Dujšin |
1956. | Poslednji kolosek | Jelena Mijatović |
1953. | Kameni horizonti | Mala |
1950. | Plavi 9 | Nena |
1948. | Besmrtna mladost | Zorica |
1947. | Slavica | Slavica |
Televizijske serije
urediGodina | Naslov djela | Vrsta djela | Uloga |
---|---|---|---|
1982. | Nepokoreni grad | TV serija | Teta Lenka (2 epizode) |
1972. | Nikola Tesla | TV serija | Margaret |
1972. | Klupa na Jurjevskom | TV serija | Nuša (5 epizoda) |
1967. | Zamislite | TV serija | Irena Kolesar |
1966. | Galski pijetao | TV serija |
Izvori
uredi- ↑ a b Nenad Polimac: Kako se Irena Kolesar proslavila Slavicom i upropastila filmsku karijeru, Objavljeno u Nacionalu br. 356, 2002-09-11. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. svibnja 2010. Pristupljeno 13. studenoga 2009. journal zahtijeva
|journal=
(pomoć) - ↑ Umrla legendarna hrvatska glumica, Ples.hr, 3. rujna 2002.