Irena Kolesar (Slavonski Brod, 22. studenog 1925.Zagreb, 3. rujna 2002.) je bila hrvatska kazališna, televizijska i filmska glumica.

Irena Kolesar
Rođenje22. studenog 1925.
Slavonski Brod, Hrvatska
Smrt3. rujna 2002.
Zagreb, Hrvatska
Godine rada1942.1982.
SuprugŠime Šimatović
Važniji filmoviSlavica
WWW
Ostale nagrade
Velika zlatna Arena

portal o životopisima ‧ portal o filmu

Životopis

uredi

Irena Kolesar je kći obućara Mije-Miška Kolesara (Rusina), i domaćice Rozalije Strumberger, podrijetlom Njemice. 1935. godine obitelj Kolesar, preselila se iz Slavonskog Broda u Zagreb, gdje je njen otac otvorio obrt u Ilici, nedaleko tadašnjeg kina «Jadran». Irena je tada imala devet godina, s nepunih 17 godina otišla je u partizane (1943.) i postala borac Trinaeste proleterske brigade - Rade Končar. Glumac Joža Gregorin uključio ju je u kazališnu družinu te brigade, a nakon toga postala je članica Kazališta narodnog oslobođenja Hrvatske. U kazalištu se upoznala s glumcem Šimom Šimatovićem s kojim se vjenčala u lipnju 1944., za vrijeme «Kongresa kulturnih radnika u Topuskom».

Nakon oslobođenja vratila se u Zagreb 1945., gde je primljena u dramski ansambl Hrvatskog narodnog kazališta.

Vjekoslav Afrić povjerio joj je 1947. glavnu ulogu mlade neustrašive partizanke s mora u prvom poslijeratnom cjelovečernjem igranom filmu Slavica. Ta uloga, napravila je od Irene Kolesar pravu zvijezdu novorođene države. Slavicu je gledalo oko dva milijuna gledatelja u Jugoslaviji.[1]

Irena Kolesar je uz rad na prvim domaćim filmovima (ukupno 7), radila i u svojoj matičnoj kući gdje je ostvarila brojne zapažene uloge (Laura u Williamsovoj „Staklenoj menažeriji“, Hedviga u Ibsenovoj »Divljoj patci« u režiji Branka Gavelle). Irena se dopala Bojanu Stupici, tadašnjem velikom magu jugoslavenskog teatra koji ju je nagovorio da prijeđe u njegovo Jugoslovensko dramsko pozorište, Beograd 1953. Prva uloga koju joj je povjerio bila je Julija u Shakespeareovoj tragediji »Romeo i Julija«. U Jugoslovenskom dramskom pozorištu Irena je radila 20 godina sve do 1973. U tom razdoblju ostvarila je veliki broj zapaženih uloga, među kojima valja spomenuti; Ofeliju i Gertrudu u «Hamletu», Noru u Ibsenovoj »Lutkinoj kući«. U to je vrijeme 15 puta za redom igrala Ofeliju iz „Hamleta“, u režiji Marka Foteza na Dubrovačkim ljetnim igrama.

Od 1973. Irena je u mirovini, nakon toga se vratila u Zagreb, i radila još neko vrijeme honorarno nastupajući na televiziji i po zagrebačkim kazalištima (Žar ptica, Teatar u gostima).

Unatoč činjenice da je bila zvijezda socijalističke Jugoslavije, to se nije odrazilo na njeno materijalno stanje, - kraj života dočekala je u više nego skromnim uvjetima sa svega 1200 kuna mirovine i 300 kuna boračkog dodatka.[1] Umrla je nakon duge i teške bolesti (Alzheimerove bolesti) 3. rujna 2002. u staračkom domu „Ksaver“ u Zagrebu.[2]

Karijera

uredi
Godina Naslov filma Uloga
1981. Ujka Vanja Marina
1978. Otvoren prozor
1975. Djevojčica koja nije znala ni kravu pomusti
1972. Dragi Antoan
1972. Lica
1971. Kapetan iz Kepenika
1968. Stravinja
1968. Ne igraj se ljubavlju
1967. Nikad se ne zna
1966. Neobičan dan
1963. Inkognito
1963. Čovjek i zvijer Seljanka
1962. Trojanskog rata neće biti Andromaha
1961. Ne diraj u sreću Slavka
1961. Hedda Gabler
1960. Spletka i ljubav
1957. Vratit ću se Jana Dujšin
1956. Poslednji kolosek Jelena Mijatović
1953. Kameni horizonti Mala
1950. Plavi 9 Nena
1948. Besmrtna mladost Zorica
1947. Slavica Slavica

Televizijske serije

uredi
Godina Naslov djela Vrsta djela Uloga
1982. Nepokoreni grad TV serija Teta Lenka (2 epizode)
1972. Nikola Tesla TV serija Margaret
1972. Klupa na Jurjevskom TV serija Nuša (5 epizoda)
1967. Zamislite TV serija Irena Kolesar
1966. Galski pijetao TV serija

Izvori

uredi
  1. a b Nenad Polimac: Kako se Irena Kolesar proslavila Slavicom i upropastila filmsku karijeru, Objavljeno u Nacionalu br. 356, 2002-09-11. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. svibnja 2010. Pristupljeno 13. studenoga 2009. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  2. Umrla legendarna hrvatska glumica, Ples.hr, 3. rujna 2002.

Vanjske poveznice

uredi