Isusovačke misije La Santísima Trinidad de Paraná i Jesús de Tavarangue
Isusovačke misije La Santísima Trinidad de Paraná i Jesús de Tavarangue (španjolski za „Svetog Trostva od Parana“ i „Isusa od Tavarangue“) se nalaze u paragvajskoj pokrajini Itapúa i predstavljaju redukcije (reducción), vjerske misije za pokrštavanje i zaštitu indijanaca, koje su osnovali isusovački misionari tijekom kolonizacije Južne Amerike u 17. stoljeću. Ove dvije misije su osnovane 1609. godine i razvijane su sljedećih 150 godina, te se smatraju za najdominantnija djela isusovaca i svjedočanstvo povijesnog bogatstva Paragvaja. Zbog toga su upisane na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Americi 1993. godine.[1]
| Isusovačke misije La Santísima Trinidad de Paraná i Jesús de Tavarangue | |
|---|---|
 Svjetska baština – UNESCO | |
.JPG) | |
| Država |  Paragvaj |
| Godina uvrštenja | 1993. (17. zasjedanje) |
| Vrsta | Kulturno dobro |
| Mjerilo | iv |
| Ugroženost | — |
| Poveznica | UNESCO:648 |
| Koordinate | 27°07′53.807″S 55°42′9.619″W / 27.13161306°S 55.70267194°W |
  Isusovačke misije Lokacija isusovačkih misija La Santísima Trinidad de Paraná i Jesús de Tavarangue u Paragvaju | |
Ruševine isusovačke misije La Santísima Trinidad de Paraná se nalaze 700 m od izlaza ceste br. 6., na 31 km od grada Encarnacióna, dok se ruševine misije Jesús de Tavarangue nalaze oko 12 km od ovog mjesta.
Povijest
uredi
Alejo García je otkrio Paragvaj 1524. godine i od tada su spori razvoj ovog područja, koliko politički, toliko i društveni i gospodarski, potresali česti sukobi španjolskih osvajača i domorodačkog stanovništva koji su pokušavali sačuvati svoj teritorij. Do 1590-ih u Južnoj Americi su Španjolci zasnovali 10 gradova i 40 kolonija u kojima su domorodci bili prisiljeni biti služinčad (tzv. sustav encomienda). Iako je španjolski kralj donio niz uredbi kako bi zaštitio domorodačko stanovništvo, nije došlo do potpune njihove provedbe i indijanci su se često bunili protiv svojih kolonizatora. Tek osnutkom misija su se životni uvjeti indijanaca popravili. Prva misija je osnovana u Tucumánu 1586. godine a već 1587. godine, na zahtjev biskupa Asuncióna, Alonsa Guerra, stigli su i u Paragvaj. Isusovci su započeli pokrštavanje izgradnjom samodostatnih naselja ili misija u tadašnjoj pokrajini Guayrá, današnje pokrajine Misiones (Argentina) i Itapúa (Paragvaj), koje su bile gusto naseljene domorodačkim stanovništvom. Isusovci su čak proučavali i jezik Guaraní indijanaca ne bi li stvorili upotrebljivo pismo i rječnik jednog živog indijanskog jezika. Misionari nisu ograničili znanje koje su pružili indijancima samo na vjersko obrazovanje, nego su pružili okvire društvenih pravila javnog života, kulture, obrazovanja i općenito su jako utjecali na razvitak Paragvaja. Domorodci, koji su do tada živjeli nomadskim životom, našli su se u strogo organiziranim društvenim zajednicama od 2000-3000 stanovnika, izgrađenima uz isusovačke misije duboko u džungli. Ovi misionari su osnovali oko trideset misija na području današnjeg Paragvaja, Brazila i Argentine. Usprkos progonu isusovaca i propasti misija, mnoge građevine su preživjele a one koje su bile oštećene su obnovljene. Od njih su misije u Paragvaju (kao što su Jesús i Trinidad, te Santos Cosme y Damián) najbolje sačuvane.
Odlike
urediSantísima Trinidad del Paraná
urediMisija La Santísima Trinidad del Paraná je bila najveća od svih koje su osnovali isusovci u Južnoj Americi i bila je prijestolnica pokrajine Guayrá. Osnovana je 1706., a domorodačko stanovništvo se 1712. godine doselilo iz misije sv. Karla (San Carlos) koja se danas nalazi u Argentini.
Ova redukcija ima ponajbolje sačuvan oblik središnjeg trga (Plaza Mayor) oko kojega su razmještene glavna crkva s kriptom, manja crkva, škola i klaustar, groblja, kuhinjski vrt, zvonik, te radionice i kuće domorodaca.
Njezina najveća isusovačka crkva, djelo znamenitog isusovačkog arhitekta, Juana Bautiste Primolija, je sagrađena od fino klesanog kamena, te je imala skladnu kupolu i raskošne ukrase. Također, njezin kružni oltar isklesan je iz jednog jedinog komada kamena. Na njemu je prikazan i aktualna tema tog vremena, progon indijanaca. Ruševine ove misije svjedoče o njenoj obrazovnoj ulozi pri čemu je dolazilo i do originalnih rješenja u kojima su se spajali umjetnički elementi europljana i indijanaca.
Ispred crkve je središnji kvadratični trg, središte grada, muzej u staroj sakristiji i skulpture, te model u razmjeru koji prikazuje cijelu misiju iz vrmena svog vrhunca.
Ove ruševine se konstantno obnavljaju i održavaju.
Reducción de Jesús de Tavarangue
urediMisija Jesús de Tavarangue je osnovana 1685., ali je nekoliko godina kasnije premještena na sadašnju lokaciju.
Crkva ove misije je bila u izgradnji kada su isusovci protjerani iz pokrajine Río de la Plata. Da je dovršena bila bi jedna od najvećih crkava svog vremena s glavnim brodom duljine oko 70 i širine od oko 24 metra. Planirana je po modelu prve isusovačke crkve Il Gesu u Rimu. Trostruki portal na pročelju je djelomice sačuvan i jako je dojmljiv, kao i kamena propovjedaonica, friz anđela, i kamenje isklesano u obliku ruža na vratima i zvoniku.
Reducción de Santos Cosme y Damián
urediRedukcija Santos Cosme y Damián ("Svetih Kuzme i Damjana") je osnovana 1632. na teriroriju Brazila ali premještena na današnju lokaciju 1740. godine. Crkva joj nikada nije dovršena, a pored nje se nalazi jedno krilo kolegija, groblje i indijanske kuće. Njezina važnost je u tome što je ostala središte vjerskog obožavanja ne samo za selo, nego i za cijelu pokrajinu, dugo nakon progona isusovaca.
Današnja crkva ove misije, koja je još uvijek u uporabi, ima mnogo modernih dodataka, ali je nedavno obnovljena u izvornom obliku i starim materijalima.
Izvori
uredi- ↑ Jesuit Missions of La Santísima Trinidad de Paraná and Jesús de Tavarangue 1987. (engl.) Preuzeto 30. srpnja 2012.
- La Magia de nuestra tierra, Fundación en Alianza, Asunción, 2007.
Poveznice
uredi
Vanjske poveznice
uredi- Testimonio Arqueologicos (šp.)
- Galerija fotografija na SG-SAG
- FACULTAS PHILOSOPHICA (PDF)
- Corazonez.org (šp.)
- Ricon del Vago Arhivirana inačica izvorne stranice od 5. ožujka 2016. (Wayback Machine) (šp.)