Wikipedija

Itzhak Perlman

Itzhak Perlman (hebrejski: יצחק פרלמן; rođen 31. kolovoza 1945.) izraelsko-američki je violinist, dirigent i glazbeni pedagog. Tijekom svoje karijere nastupao je diljem svijeta i Sjedinjenih Američkih Država, te u posebnim prilikama poput državne večere u Bijeloj kući u čast kraljice Elizabete II. 2007. i predsjedničke inauguracije Baracka Obame 2009. godine.[1] Dirigirao je Detroitskim simfonijskim orkestrom, Philadelphijskim orkestrom i Westchesterskom filharmonijom. U 2015. godini nagrađen je Predsjedničkom medaljom za slobodu. Dobitnik je 16 nagrada Grammy za pojedinačne izvedbe i nagrade Grammy za životno djelo, te četiri nagrade Emmy.[1]

Mladost uredi

Perlman je rođen 1945. godine u Tel Avivu. Njegovi roditelji Chaim i Shoshana Perlman bili su poljski Židovi koji su se, neovisno jedno o drugome, doselili u Britanski mandat Palestine (današnji Izrael) sredinom 1930-ih prije nego što su se upoznali i kasnije vjenčali. Perlmanu je dijagnosticiran polio u dobi od četiri godine i od tada je hodao pomoću nosača i štaka,[2] te zbog čega svira violinu isključivo u sjedećoj poziciji. Od 2018. godine koristi se štakama ili električnim Amigo skuterom za mobilnost.[3] Perlman se za violinu prvi put počeo zanimati nakon što je na radiju čuo izvedbu klasične glazbe. U dobi od tri godine nije pušten u Shulamit Konzervatoriju jer je bio premalen za držanje violine.[4] Umjesto toga, učio je kako svirati instrument koristeći se igračkom violinom dok nije bio dovoljno star da bi mogao studirati s Rivkom Goldgart na Shulamit Konzervatoriju i na Muzičkoj akademiji u Tel Avivu (sada Muzička škola Buchmann-Mehta), gdje je s 10 godina izveo svoj prvi recital.[5] U Sjedinjene Države preselio se s 13 godina kako bi studirao u Juilliard School-u,[1] kod pedagoga za violinu Ivana Galamiana njegove asistentice Dorothy DeLay.[6]

Karijera uredi

Izvedbe uredi

Perlman je dva puta 1958. gostovao u emisiji The Ed Sullivan Show, te ponovo 1964. u istoj emisiji s Rolling Stonesima.[7]Debitirao je u Carnegie Hallu 1963. godine, a pobijedio na natjecanju u Leventrittu 1964.[1] Ubrzo nakon toga, krenuo je u mnoge turneje. Osim opsežne karijere snimanja i nastupa, nastavio je gostovati u američkim televizijskim emisijama poput The Tonight Showa i Sesame Streeta. Iako ga nikada nisu plaćali ili prodavali kao pjevača, pjevao je ulogu "Un carceriere" ("zatvorenik") na snimci Puccinijeve " Tosce " iz EMI 1981. u kojoj su sudjelovali Renata Scotto, Plácido Domingo i Renato Bruson, a koju je dirigirao James Levine. Ranije je otpjevao ulogu u ulomku iz opere na televizijskom programu za mirovinske beneficije iz mirovinskog fonda iz 1980., u sklopu serije Live from Lincoln Center s Lucianom Pavarottijem u ulozi Cavaradossija i Zubin Mehtom koji su vodili njujoršku filharmoniju. Dana 5. srpnja 1986. nastupio je u New Yorkškoj Filharmoniji povodom 100. godišnjice nastanka Kipa Slobode, koja je uživo emitirana na ABC Televiziji u Sjedinjenim Državama. Orkestar, kojim je dirigirao Zubin Mehta, nastupio je u Central Parku.[8]

1987. godine pridružio se Izraelskoj filharmoniji (IPO) na njihovim koncertima u Varšavi i Budimpešti, kao i drugim gradovima zemalja istočnog bloka. S IPO-om je u proljeće 1990. prvi puta gostovao i u Sovjetskom Savezu, s koncertima u Moskvi i Lenjingradu. S IPO-om je ponovo gostovao 1994. godine u Kini i Indiji. Godine 2015. u programu klasične glazbe pod nazivom The Chamber Music Society iz Lincoln Centra u produkciji WQXR u New Yorku, otkriveno je da je Perlman izveo nekreditirani solo violine u pjesmi Billyja Joela iz 1989. "The Downeaster Alexa". Iako je prije svega solo umjetnik, Perlman je nastupio s nizom drugih glazbenika, među kojima su Yo-Yo Ma, Pinchas Zukerman, Jessye Norman, Isaac Stern i Jurij Temirkanov na proslavi 150. obljetnice rođenja Petra Iljiča Čajkovskog u Lenjingradu u prosincu 1990. Također je svirao i snimao sa svojim prijateljem i kolegom izraelskim violinistom odnosno violistom Pinchasom Zukermanom u više navrata tijekom godina. Osim što svira i snima klasičnu glazbu po kojoj je najpoznatiji, Perlman je svirao i jazz, uključujući album snimljen s jazz pijanistom Oscarom Petersonom, te osim toga i klezmer. Perlman je bio solist u nizu snimki filmske glazbe, poput teme filma Schindlerova lista (1993.), autora Johna Williamsa, koji je nakon toga osvojio Oscara za najbolju originalnu glazbu. U novije je vrijeme bio solist za glazbu u filmu Memoirs of Geisha iz 2005. godine, zajedno s violončelistom Yo-Yo Maom. Perlman je također svirao selekcije iz glazbenih partitura filmova nominiranih za "Najbolju originalnu skladbu" na 73. dodjeli akademskih nagrada s Yo-Yo Maom i na 78. dodjeli akademskih nagrada.

Antologijske izvedbe uredi

Perlman je svirao na državnoj večeri kojoj je 7. svibnja 2007. prisustvovala kraljica Elizabeta II., u Istočnoj Sobi (East Room) u Bijeloj kući.[9] Izveo je "Air and simple gifts" Johna Williamsa na otvorenju svečanosti 2009. godine za Baracka Obamu uz Yo-Yo Maa (violončelo), Gabrielu Montero (klavir) i Anthonyja McGilla (klarinet). Dok je kvartet svirao uživo, glazba je istovremeno puštana preko zvučnika, a na televiziji je snimka rađena dva dana ranije zbog zabrinutosti da bi hladno vrijeme moglo oštetiti instrumente.[10] Nastupio je u Disneyevoj Fantaziji 2000., gdje je predstavio segment Pines of Rome, zajedno sa Steveom Martinom. 2. studenog 2018. Perlman je obilježio 60.-u obljetnicu svog prvog nastupa u emisiji The Ed Sullivan Show kao gost emisije The Late Show with Stephen Colbert.[11]

Podučavanje uredi

Perlman je 1975. prihvatio fakultetsko mjesto na Konzervatoriju za glazbu na Brooklyn Collegeu. 2003. godine imenovan je nositeljem Dorothy Richard Starling fondacije za studije violine u Juilliard Schoolu, naslijedivši svoju vlastitu učiteljicu, Dorothy DeLay. Trenutno također predaje studentima jedan na jedan na Perlmanovom glazbenom programu (Perlman Music Program) na Long Islandu u državi New York, rijetko održavajući masterclass.

Perlmanov glazbeni program uredi

Perlmanov glazbeni program, osnovan 1994. godine od Perlmanove supruge, Toby Perlman i Suki Sandler, započeo je kao ljetni kamp za talentirane svirače gudačkih instrumenata u dobi između 12 i 18 godina,[12] koji se tijekom vremena proširio na jednogodišnji program. Studenti tako imaju priliku da ih podučava sam Itzhak Perlman prije nego što nastupaju na mjestima poput sinagoge Sutton Place i javnih škola.[13] Upoznavanjem studenata i poticanjem istih da zajedno vježbaju, program nastoji omogućiti glazbenicima koji bi inače vježbali sami da razvijaju mrežu prijatelja i kolega, te da umjesto da ostanu izolirani pronađu područje kojem pripadaju.[14]

Dirigiranje uredi

Početkom novog tisućljeća Perlman je počeo dirigirati.[15] U Simfonijskom orkestru u Detroitu preuzeo je mjesto glavnog gostujućeg dirigenta. Radio je kao glazbeni savjetnik Simfonijskog orkestra u Saint Louisu od 2002. do 2004. godine. U studenome 2007., Westchesterska filharmonija najavila je imenovanje Perlmana umjetničkim voditeljem i glavnim dirigentom. Njegov prvi koncert u tim ulogama bio je 11. listopada 2008. godine, u all-Beethoven programu s pijanistom Leonom Fleisherom kada je izveo Beethovenov "Carski Koncert".

Instrumenti uredi

Perlman svira Soil Stradivarius violinu iz 1714. godine, nekada u vlasništvu Yehudija Menuhina, koja je smatrana jednom od najboljih violina napravljenih tijekom Stradivari-jevog "zlatnog razdoblja". Perlman također svira i 1743. „Sauret“ Guarnerija del Gesùa[15] i 1740. „ex-Kreisler“ Carla Bergonzija.

Osobni život uredi

Perlman živi u New Yorku sa suprugom Toby, također akademskom violinisticom. Imaju petero djece, uključujući Navaha Perlmana, koncertnog pijanista i komornog glazbenika. Perlman je daleki rođak kanadske komičarke i televizijske ličnosti Howie Mandel.[16] Perlman ima sinesteziju pa ga je Maureen Seaberg propitivala o Okusu svemira i o senzaciji posjedovanja toga fenomena.[17]

Priznanja i nagrade uredi

  • 1964.: natjecanje u Leventrittu - pobjednik
  • 1977.: Nagrada Grammy za najbolju izvedbu instrumentalnih solista (s orkestrom): Antonio Vivaldi: Četiri godišnja doba
  • 1978.: Nagrada Grammy za najbolju izvedbu komorne glazbe: Beethoven: Sonate za violinu i klavir (s Vladimirom Ashkenazyjem)
  • 1978.: Grammy nagradu za najbolji klasični album: Brahms: Koncert za violinu u D
  • 1980.: Nagrada Grammy: Najbolja instrumentalna solistička izvedba (bez orkestra): Španjolski album
  • 1980.: Nagrada Grammy: Najbolja izvedba komorne glazbe: Glazba za dvije violine (s Pinchasom Zukermanom )
  • 1980.: Nagrada Grammy za najbolju izvedbu instrumentalnih solista (s orkestrom): Koncert za violinu i violončelo Brahms u maloljetnici (s Mstislavom Rostropovičem) (TIE)
  • 1980.: Nagrada Grammy za najbolju izvedbu instrumentalnih solista (s orkestrom): Berg: Koncert za violinu / Stravinski: Koncert za violinu u D (TIE)
  • 1981.: Nagrada Grammy za najbolju izvedbu instrumentalnih solista (s orkestrom): Isaac Stern 60. obljetnica (s Isaacom Sternom i Pinchasom Zukermanom )
  • 1981..: Nagrada Grammy za najbolju izvedbu komorne glazbe: Čajkovski: Klavirski trio u molu (s Lynn Harrell i Vladimirom Ashkenazyjem )
  • 1982.: Nagrada Grammy za najbolju izvedbu instrumentalnih solista (s orkestrom): Elgar: Koncert za violinu u molu
  • 1987.: Nagrada Grammy za najbolju izvedbu komorne glazbe: Beethoven: Kompletni klavirski trio (s Lynn Harrell i Vladimirom Ashkenazyjem )
  • 1987.: Nagrada Grammy za najbolju izvedbu instrumentalnih solista (s orkestrom): Mozart: Koncert za violinu br. 2 i 4
  • 1990.: Nagrada Grammy za najbolju izvedbu komorne glazbe: Brahms: Tri violinske sonate (s Danielom Barenboimom )
  • 1990.: Nagrada Grammy za najbolju izvedbu instrumentalnih solista (s orkestrom): Šoštakovič Koncert za violinu br. 1 u A molu / Glazunov
  • 1995.: Nagrada Grammy za najbolju izvedbu instrumentalnih solista (s orkestrom): Američki album - djela Bernsteina, Barbera, Fossa
  • 2003.: Nagrada Kennedy Center Honors
  • Travanj 1980.: časopis Newsweek predstavio je gosp. Perlmana na naslovnici.[18]
  • 1986.: Predsjednik Reagan odlikovao ga je medaljom za slobodu (Presidental medal for freedom).[19]
  • 1992.: Nagrada Emmy: Izvanredan klasični program u izvedbenim umjetnostima: Perlman u Rusiji
  • 1994.: Nagrada Emmy: Izuzetno postignuće pojedinca: Kulturno programiranje
  • 1996.: Nagrada Emmy: Izvanredan kulturni glazbeno-plesni program: Itzhak Perlman: U Fiddlerovoj kući
  • 1999.: Nagrada Emmy: Izvanredan klasični glazbeno-plesni program: Itzhak Perlman: Fiddling for the Future
  • 2000.: Predsjednik Clinton dodijelio mu je nacionalnu medalju za umjetnost[19]
  • 2005.: Nagrada Golden Plate Award Američke Akademije[20]
  • 2008.: Nagrada za životno djelo Grammy
  • 2015.: Predsjednik Obama odlikovao ga je medaljom za slobodu (Presidental medal for freedom)[21][22]
  • 2016.: Nagrada Genesis od premijera Izraela.[23]
  • 2017.: Tema je dokumentarnog filma Itzhak u režiji Alison Chernick.[24]

Izvori uredi

  1. ↑ a b c d Itzhak – Itzhak Perlman Biography. American Masters. PBS. 4. listopada 2018. Pristupljeno 18. rujna 2019.
  2. ↑ 'I Woke Up and I Couldn't Walk': This is the Polio That should become Just a Memory. The Jerusalem Post. Pristupljeno 18. svibnja 2018.
  3. ↑ Lee, Ji Hyun. 26. prosinca 2014. How They Roll. The New York Times. Pristupljeno 26. prosinca 2014.
  4. ↑ Israeli Violin Prodigy Admits He Likes Jazz. ProQuest
  5. ↑ Perlman, Itzhak. Oxford Music Online. Pristupljeno 1. listopada 2011.
  6. ↑ Perlman, Itzhak Biography: Contemporary Musicians. Enotes.com. Pristupljeno 1. srpnja 2011.
  7. ↑ Duration: 60 min. Watch The Ed Sullivan Show Season 12 Episode 8 Itzhak Perlman / Carol Lawrence & Larry Kert / Film: Ed Sullivan Visits Jerusalem. Ovguide.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. ožujka 2012. Pristupljeno 1. srpnja 2011.
  8. ↑ Liberty Receives Classical Salute, Sun Sentinel, July 5, 1986. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. veljače 2015.
  9. ↑ News releases for May 2007 (priopćenje). The White House. 7. svibnja 2007. Pristupljeno 4. rujna 2007.
  10. ↑ Quartet pre-recorded Obama music. BBC News (23 January 2009).
  11. ↑ Norman Lebrecht. 3. studenoga 2018. 60 Years On, Itzhak Perlman Reprises His Ed Sullivan Appearance. slippeddisc.com
  12. ↑ The Perlman Music Program: Toby's Project Grows and Grows. Strings. Pristupljeno 1. listopada 2011.
  13. ↑ Perlmans' Proteges: The Perlman Music Program. Strings. Pristupljeno 1. listopada 2011.
  14. ↑ Perlman Student Stirling Trent. Strings. Pristupljeno 1. listopada 2011.
  15. ↑ Archived copy. Inačica izvorne stranice arhivirana 25. kolovoza 2012. Pristupljeno 16. listopada 2012.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  16. ↑ Brownfield, Paul. 21. lipnja 1998. New Afternoon Arrival. Los Angeles Times. Pristupljeno 24. srpnja 2014.
  17. ↑ Seaberg, Maureen. 2011. Tasting the Universe: People Who See Colors in Words and Rainbows in Symphonies. ISBN 978-1601636676
  18. ↑ Newsweek cover story 1980. Inačica izvorne stranice arhivirana 14. rujna 2002. Pristupljeno 25. ožujka 2008.
  19. ↑ a b Perlman awards. Inačica izvorne stranice arhivirana 14. rujna 2002. Pristupljeno 25. ožujka 2008.
  20. ↑ Golden Plate Awardees of the American Academy of Achievement. www.achievement.org. American Academy of Achievement
  21. ↑ President Obama Names Recipients of the Presidential Medal of Freedom. The White House. 16. studenoga 2015. Pristupljeno 16. studenoga 2015.
  22. ↑ Phil Helsel – "Obama honoring Spielberg, Streisand and more with medal of freedom," NBC News, 24 November 2015. Retrieved 25 November 2015.
  23. ↑ Genesis Prize. Pristupljeno 7. svibnja 2015.
  24. ↑ Verongos, Helen T. 8. ožujka 2018. Review: 'Itzhak,' the Man and the Musician. The New York Times. Pristupljeno 15. ožujka 2018.

Vanjske poveznice uredi

http://www.itzhakperlman.com/  Arhivirana inačica izvorne stranice od 13. srpnja 2011. (Wayback Machine)

Vidi još uredi

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Itzhak_Perlman&oldid=6841198"