Ivan Manzoni

Don Ivan Manzoni (9. studenog 1899., Dobrinj, otok Krk – 26. srpanja 1944., Luka, Dugi otok) bio je hrvatski katolički svećenik i mučenik.

Životopis

Don Ivan Manzoni rođen je 9. studenoga 1899. g. u Dobrinju na Krku, od oca Ante i majke Jelene rođ. Variola. Prije stupanja u bogosloviju, više godina bio je državni carinski službenik. Nakon završetka studija, zaređen je za svećenika Šibenske biskupije 11. srpnja 1937. godine u šibenskoj katedrali. Kao 38-godišnji mladomisnik, don Ivan je rado prihvatio imenovanje za upravitelja otočne župe Rava u Zadarskoj nadbiskupiji. Prema sjećanjima starijih Ravljana, don Ivan je bio srdačno primljen na tom otoku težaka, pomoraca i ribara gdje je požrtvovno služio. Don Ivan je na Ravi sa župljanima teško proživljavao talijansku fašističku okupaciju, pokušavajući preživjeti u neizvjesnim društveno-političkim i gospodarskim prilikama, uslijed sraza totalitarnih režima i ostatka svijeta. Fašizmu i nacizmu suprotstavile su se različite anti/demokratske snage, a sve su se okupile pod nazivom antifašizma.

Dana 26. srpnja 1942. godine, Maloižani, inače stanovnici susjednog otoka, dignuli su protiv talijanskih fašista pobunu. Fašističke vlasti organizirale su brutalnu odmazdu, pa su brojni Ižani bili primorani pobjeći s otoka, krenuvši na Dugi otok i na Ravu.

U tom nemirnom i zbunjujućem ozračju dogodio se i nemili događaj koji je don Ivana stajao života. Na putu između Vele i Male Rave, pripadnici komunističkog pokreta zarobili su župnika Manzonija i odveli ga na Dugi otok, u logor između naselja Luka i Savar. Nakon mučenja, zbog na lažima utemeljene optužbe da je surađivao s okupatorima, don Ivan je ubijen.

Beatifikacija

Za don Ivana Manzonia (1899. – 1942.) i još 15 stradalih iz mržnje prema vjeri (lat. In odium fidei), Zadarska nadbiskupija pokrenula je postupak pred Dikasterijem za kauze svetaca. Među njima, uz don Ivana, još su devetorica svećenika i jedna redovnica:

1. Janez (Ivan) Kranjc (1914. – 1941.)
2. Ante Čotić (1894. – 1945.)
3. Mirko Didović (1886. – 1945.)
4. Ante Letinić (1899. – 1945.)
5. Srećko Lovretić (1911. – 1942.)
6. Ljubomir Magaš (1915. – 1943.)
7. Ante Adžija (1880. – 1944.)
8. Eugen Šutrin (1914. – 1945.)
9. Ivan Tičić (1908. – 1943.)
10. s. Agneza Petroša (1901. – 1943.)