Ivica Strikan Budulica

Ivica Budulica Strikan (Potočani kod Tešnja, BiH, 22. veljače 1957.), hrvatski književnik iz BiH.

Ivica Budulica Strikan
Puno ime Ivica Budulica
Pseudonim Strikan
Rođenje 22. veljače 1957.
Potočani kod Tešnja, BiH
Zanimanje pjesnik
Književne vrste poezija, roman, pripovijetka
Važnija djela
  • :::Šuma bez drveta (poezija, 1996.)
    Kolebanje magle (poezija, 1997.)
    Božja janjad (pripovijetke, 1999.)
    Ubijanje vremena (roman, 2000.)
    Šuma Strikanova (poezija, 2002.)
    Domovini samo hrana (poezija, 2004.)
    Dah poezije (poezija - s Daliborkom Brković i Franjom Bratićem, 2006.)
Portal o životopisima

Ivica Budulica Strikan je objavio knjige pjesama Šuma bez drveta (1996.) i Kolebanje magle (1997.), knjigu pripovijedaka Božja janjad (1999.) i roman Ubijanje vremena (2000.). Knjiga izabranih pjesama Šuma Strikanova objavljena je 2002. godine, a u 2004. izlazi zbirka pjesama pod naslovom Domovini samo hrana. Zajedno s Daliborkom Brković i Franjom Bratićem objavljuje 2006. godine zbirku pjesama pod naslovom "Dah poezije", a 2008. objavljuje roman "U stupici", koji je u nastavcima objavljen u Hrvatskoj književnoj reviji "Marulić".

Trenutno obnaša dužnost direktora JP Radio Usora.

Citat iz predgovora knjige Šuma Strikanova, kojeg je napisao Željko Grahovac:

»... Strikan se afirmirao kao pjesnik jesenjinovskog kova - kao lirik bosansko-usorske pitomine, pitka i britka jezika, sočna i sročna stiha, uzavrela a nježna bohemskoga-ruralnog temperamenta i senzibiliteta. Neoromantičarski pat-haos na osoben je način spregnut i nadgrađen ludičkim zanosom - boje emocionalnog spektra naglašene su i ustalasane u neobuzdanoj igri jezičnoj, koja zna biti i sama sebi svrhom; zapravo se prvim uvjetom estetske ostvarenosti njegovih tekstova nadaju, s jedne strane, prečišćenosti osjećanja, a s druge strane, pak, suspregnutost-samokontrola pri uporabi sredstava jezičnog izraza. Upravo prema onoj starozavjetnoj: "Što snagu daje - to i ubija", kod ovog se pjesnika "nesporazumi s tekstom" zbivaju samo tamo i samo zato gdje se i jer se osjeća najjačim: u izljevu emocija ili, pak u vještini sroka, u igri riječima...«