Ivo Banac

Hrvatski povjesničar, pisac i političar

Ivo Banac (Dubrovnik, 1. ožujka 1947.Zagreb, 30. lipnja 2020.), bio je hrvatski povjesničar, pisac, političar i polemičar[1]

Ivo Banac
Ivo Banac.jpg
Rođenje 1. ožujka 1947.
Dubrovnik
Smrt 30. lipnja 2020.
Zagreb
Polje povijest
Alma mater Sveučilište Fordham
Sveučilište Stanford

ŽivotopisUredi

Ivo Banac rodio se u Dubrovniku 1947. godine. Ime je dobio po djedu,[nedostaje izvor] koji je u Janjini bio općinski liječnik i koji je na Pelješcu, vjeruje se, utjecao na srpskokatoličko raspoloženje.[2] Godine 1959., s majkom emigrira u SAD, kako bi se obitelj opet ujedinila (otac je otišao u SAD 1947. godine).[3] U New Yorku pohađa gimnaziju Loyola, a potom studira i diplomira (1969.) na Sveučilištu Fordham. Magistrirao je (1971.) i doktorirao (1975.) na poslijediplomskom studiju iz povijesti na Sveučilištu Stanford, Kalifornija.[4] Od 1977. do 2009. godine predavao je povijest Istočne i Jugoistočne Europe na Sveučilištu Yale, New Haven, Connecticut, gdje je umirovljen kao profesor emeritus na katedri vezanoj uz posebnu zakladu koja nosi ime Bradford Durfee.[3][5] Od 1994. do 1999. godine također je djelovao kao redoviti profesor povijesti na katedri vezanoj uz posebnu zakladu na Srednjoeuropskom sveučilištu u Budimpešti (University Professor), [4] gdje je upravljao i Institutom za Jugoistočnu Europu. Od 2008. godine redoviti je profesor na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a od 1990. godine dopisni član HAZU.

Preminuo je 30. lipnja 2020. godine, nakon teške bolesti.[6] Ispraćen je na groblju sv. Mihajla u Dubrovniku, 6. srpnja 2020. godine.[7]

Politička karijeraUredi

U siječnju 2003. godine, na 3. redovitom izbornom saboru Liberalne stranke (LS), izabran je za predsjednika stranke, pobijedivši u drugom krugu dotadašnjeg predsjednika Zlatka Kramarića.[8] Banac se zalagao za ujedinjenje stranke sa HNS-om i Liberalnim demokratima[9]. Bio je predsjednik Liberalne stranke do 2005. godine, kada vodstvo stranke preuzima Zlatko Kramarić, nakon čega Banac napušta stranku[10].

DjelaUredi

  • The National Question in Yugoslavia: Origins, History, Politics, Cornell University Press, Ithaca, 1984. (Hrvatsko izd. Nacionalno pitanje u Jugoslaviji: porijeklo, povijest, politika, Globus, Zagreb, 1988., Durieux, Zagreb, 1995.)
  • With Stalin Against Tito: Cominformist Splits in Yugoslav Communism, Cornell University Press, Ithaca, 1984. (Hrvatsko izd. Sa Staljinom protiv Tita: informbiroovski rascjepi u jugoslavenskom komunističkom pokretu, Globus, Zagreb, 1990.)
  • Grbovi: biljezi identiteta, Grafički zavod Hrvatske, Zagreb, 1991.
  • Hrvatsko jezično pitanje, Društvo hrvatskih književnika, Zagreb, 1991.
  • Dubrovački eseji, Matica hrvatska, Dubrovnik, 1992.
  • Protiv straha: članci, izjave i javni nastupi, 1987.-1992., Slon d.o.o., Zagreb, 1992.
  • Cijena Bosne: članci, izjave i javni nastupi, 1992.-1993., Europa danas, Zagreb, 1994. (2. prošireno izdanje, Vijeće kongresa bošnjačkih intelektualaca i Bosanski kulturni centar, Sarajevo, 1996.)
  • Srbi u Hrvatskoj jučer, danas, sutra, (urednik), Hrvatski helsinški odbor za ljudska prava, Zagreb, 1998.
  • Raspad Jugoslavije: eseji o nacionalizmu i nacionalnim sukobima, Durieux, Zagreb, 2001.
  • Protiv Močvare, Buybook, Sarajevo, 2003.
  • Acta turcarum: zapisi s putovanja po Turskoj, Durieux, Zagreb, 2006.
  • Hrvati i crkva: kratka povijest hrvatskog katoličanstva u modernosti, Profil knjiga/Svjetlo Riječi, Zagreb/Sarajevo, 2013.

Nagrade i priznanjaUredi

NagradeUredi

  • 1984.: Nagrada Wayne S. Vucinich (za najbolju sjevernoameričku knjigu iz područja rusko i istočnoeuropskih studija objavljenu 1984. godine: The National Question in Yugoslavia: Origins, History, Politics)[11]
  • 1990.: Nagrada Josip Juraj Strossmayer (za najbolju knjigu iz društvenih znanosti objavljenu u Hrvatskoj 1990. godine: Sa Staljinom protiv Tita: Informbirovski rascjepi u jugoslavenskom komunističkom pokretu)[11]

PriznanjaUredi

OcjeneUredi

Hrvatska i Banac razumijevali su se mnogo lošije nego Banac i Amerika. Dok je Amerika otvorila vrata jugoslavenskom emigrantu i klasnom neprijatelju, omogućivši mu da postane relevantni tumač suvremene jugoslavenske i hrvatske povijesti, nove-stare hrvatske elite u posljednjih su tridesetak godina nastojale zatvoriti baš sva vrata renomiranom profesoru s Yalea, koji je svojim znanjem i iskustvom ustrajno i do samoga kraja nastojao promijeniti hrvatski politički, društveni i nadasve znanstveni život.

Višnja Starešina[14]

IzvoriUredi

  1. Jurasić, Marinko: Oštar polemičar, često neočekivanog stava Večernji list, 3. srpnja 2020.
  2. Tolja, Nikola (2011.). Dubrovački Srbi katolici - istine i zablude, str. 376.
  3. 3,0 3,1 Nacional: Ivo Banac - Američki profesor protiv balkanskih političara Preuzeto 11. svibnja 2011.
  4. 4,0 4,1 Odsjek za povijest - Filozofski fakultet u Zagrebu: dr. sc. Banac, Ivo, redoviti profesor Preuzeto 11. svibnja 2011.
  5. (engl.) Ivo Banac, Bradford Durfee Professor of History Emeritus (Arhivirano 21. kolovoza 2010.) Preuzeto 11. svibnja 2011.
  6. Nakon teške bolesti u Zagrebu je preminuo povjesničar Ivo Banac, dnevnik.hr, pristupljeno 30. lipnja 2020.
  7. Pandža, Zvonimir Uz ‘Amazing Grace’ na posljednji je počinak ispraćen dr. sc. Ivo Banac Dulist, 6. srpnja 2020.
  8. Ivo Banac novi predsjednik Liberalne stranke (index.hr)
  9. Slobodna Dalmacija Zvonimir Krstulović: Za predsjednika LS-a izabran Zlatko Benašić, 24. listopada 2004. (pristupljeno 30. travnja 2016.)
  10. Ivo Banac napustio LS (index.hr)
  11. 11,0 11,1 11,2 Ivo Banac - Nagrade i priznanja Preuzeto 11. svibnja 2011.
  12. (boš.) Oslobođenje, br. 20. 739, str. 3, 27/10/2004, Odlukom Gradskog vijeća Ivo Banac počasni građanin Sarajeva Preuzeto 11. svibnja 2011.
  13. (boš.) Oslobođenje: Ivo Banac odgovara Ivi Josipoviću: Čita li predsjednik svoje izjave Preuzeto 11. svibnja 2011.
  14. Starešina, Višnja: Profesor kojem nisu dali podučiti Hrvatsku slobodi: Ivu Banca politička i akademska elita ovih dana je ispratila šutljivom suzdržanošću Slobodna Dalmacija, 5. srpnja 2020.

Vanjske povezniceUredi