Izreke Pustinjskih Otaca
Izreke Pustinjskih Otaca (lat. Apophthegmata Patrum Aegyptiorum, grč. ἀποφθέγματα τῶν πατέρων, romanizirano: Apophthégmata tōn Patérōn, „Izreke Otaca”), poznate i skraćeno kao Izreke, po grecizmu Apophthégmata ili kao Verba Seniorum, zbirke su izreka, anegdota, navoda i sentencija koje se pripisuju Pustinjskim Ocima i Pustinjskim Majkama iz IV. i V. stoljeća, kršćanskim pustinjacima (eremitima) iz Egipatske, Arabijske, Palestinske i Perzijske pustinje. Najčešće su pisane u obliku dijaloga između mlađega monaha i njegova duhovnika ili kao savjeti. Premda su kao usmena tradicija prenošene na koptskome, Izreke su zapisane na grčkome jeziku i od tada uživaju popularnost među kršćanskim monasima i redovnicima, pojavljujući se u više različitih oblika i zbirki. Utjecale su na mnoge znamenite teologe, među njima i na Crkvene Oce sv. Jeronima i sv. Augustina.[1]
Thomas Merton svojemu je izboru Izreka dao naslov Mudrost pustinje (eng. The Wisdom of the Desert) kao „slobodno i poučno izdanje pripovijetki izabranih tu i tamo u različitim latinskim prijevodima, bez reda i bez bilo kakva prepoznavanja određenih ciljeva (...) namijenjeno dobrobiti i izgradnji čitatelja.”[2]
Literatura uredi
- Merton, Thomas. 2021. Mudrost pustinje: Izreke pustinjskih otaca četvrtog stoljeća. Prijevod: Sestre benediktinke, Trogir. Karitativni fond UPT. Đakovo. ISBN 978-953-208-370-5
Bilješke i izvori uredi
- ↑ Flood, Gavin D. 2004. The ascetic self: subjectivity, memory and tradition. Cambridge University Press. Cambridge. ISBN 0-521-60401-X
- ↑ Merton 2021, str. 5.
