Jamski otoci
Jamski otoci (rus. Ямские острова), je mala otočna skupina smještena blizu obale u sjevernom Ohotskom moru. Ovo otočje administrativno pripadaju Magadanskoj oblasti Ruske Federacije.
Jamski otoci
rus. Ямские острова | |
---|---|
Otočje | |
Otok Hatemalju | |
Položaj | |
Koordinate | 59°16′28″N 155°27′37″E / 59.274446°N 155.460269°E |
Smještaj | Magadanska oblast |
Država | |
Zaljev | Zaljev Šelikova |
More | Ohotsko more |
Ocean | Tihi ocean |
Fizikalne osobine | |
Otoci | Vidi u tekstu |
Najviši vrh | 700 m |
Magadanska oblast na zemljovidu Rusije |
Geografija
urediOtočje se nalazi oko 250 km istočno od Magadana, samo 10 km od obala poluotoka Pjagina.[1]
Otoci
urediGlavni otok je otok Matikil (rus. Матыкиль). Dugačak je 6 km, a širok 2,2 km. Svi ostali otoci su mnogo manji. Najviša točka u Matikilu je na 700 m/nm.[2][3]
Ostali otoci grupe su: Atikan (rus. Атыкан), Baran (rus. Баран), Hatemalju (rus. Хатемалью) i Kokonce (rus. Коконце).
Povijest
urediIzmeđu 1852. i 1874. američki kitolovci krstarili su oko otoka u potrazi za grenlandskim kitovima.[4]
Fauna
urediNa otocima se pojavljuju stellerovi morski lavovi (Eumetopias jubatus),[5] dok se u proljeće i ljeto milijuni morskih ptica gnijezde na otocima, uključujući otprilike šest milijuna patuljastih njorki (Aethia pusilla, vjerojatno najveća kolonija na svijetu), preko 900 000 burnjaka i desetke tisuća od Aethia psittacula ; na otocima se gnijezde i Aethia cristatella .[6]
Ovi su otoci dio Magandskog zaštićenog područja ili zaštićene bioregije područja Magadan.
Izvori
uredi- ↑ Location. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. siječnja 2008. Pristupljeno 8. ožujka 2024.
- ↑ Islands in the Sea of Okhotsk
- ↑ Geographical Data
- ↑ Corinthian, of New Bedford, July 7–8, 1852, Old Dartmouth Historical Society (ODHS); Josephine, of New Bedford, June 8, 1865, Kendall Whaling Museum; Sea Breeze, of New Bedford, Aug. 23, 1866, May 19, 1868, ODHS; Arnolda, of New Bedford, June 29, 1874, ODHS.
- ↑ Baker, Alyson Renee. 2003. Variation of mitochondrial control region sequences of Steller sea lions: The three-stock hypothesis (MS thesis). Texas A&M University
- ↑ Kondratyev, A. Y., Litvinenko, N. M., Shibaev, Y. V., Vyatkin, P. S., & Kondratyeva, L. F. (2000). The breeding seabirds of the Russian Far East. Seabirds of the Russian Far East, 37-81.
Vanjske poveznice
urediZajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Jamski otoci |