Wikipedija

Japanski dvornik

Japanski dvornik (japanska rejnutrija; lat. Reynoutria japonica) je trajnica iz obitelji Dvornikovki (Polygonaceae), red klinčićolike (Caryophyllales, nekad u danas nepriznatom redu Polygonales). Porijeklom je iz istočne Azije i Japana. Kod nas se, kao i u brojnim drugim zemljama, smatra invazivnom vrstom. Ime dvornik ostalo je jer se nekada uključivala u rod dvornika, a danas rodu rejnutrija (Reynoutria)

Japanski dvornik
Japanski dvornik
Sistematika
Carstvo:Plantae
Divizija:Tracheophyta
Razred:Magnoliopsida
Red:Caryophyllales
Porodica:Polygonaceae
Rod:Reynoutria
Vrsta:R. japonica
Dvojno ime
Reynoutria japonica
Houtt.
Baze podataka

Znanstveni nazivi uredi

Poznata je pod brojnim sinonimnim imenima i pripisivana u nekoliko rodova: Fallopia, Pleuropterus, Polygonum, Tiniaria i Reynoutria.

  • Polygonum cuspidatum Willd. ex Spreng. još nije razriješen, možda je njezin sinonim ili posebna vrsta.
  • Polygonum cuspidatum Siebold & Zucc., sinonim je za Reynoutria japonica Houtt., vidi sinonimi.

Povijest uredi

U Europu ga je oko 1825. donio Philipp Franz von Siebold. Negdje u isto vrijeme unesen je i u SAD. U Hrvatskoj je prvi puta zabilježena 1970. u gradu Zagrebu, a danas je ima na više lokacija, posebno grad Karlovac pa je postala i čest ukras okućnica. Njezinim rezanjem i odbacivanjem biljka se širi jer je njezina glavna osobina visoka sposobnost regeneracije.

Opis uredi

Dvodomna biljka visoka do 4 metra, srcolikih listova zašiljenog vrha. Stabljike rastu iz podzemnih korijena i tvore gustu šikaru. Cvate u kasno ljeto i jesen. Cvjetovi su kremasto bijele boje u grozdastim cvatovima dužine 10 – 15 cm.[1]

Uklanjanje uredi

Ova biljka ima duboko i široko rasprostranjen korijenov sustav pa iskapanje korijenja nije lako i uspješno je samo ako se uklone i najmanji dijelovi istog (navodno korijen prodire i do 4 metra u tlo). Korištenje herbicida, iako brzo i učinkovito, kontraproduktivno je jer pomoću istih tretirano tlo godinama postaje neuporabivo za druge kulture te živi svijet. U Njemačkoj je iskušano korištenje slane vode i tretman vrućom parom.

Jestivost i ljekovitost uredi

Kako su proljetni izdanci japanskog dvornika jestivi neki ovaj način uklanjanja predlažu kao alternativu. Jestivi su i posve mladi listovi koje treba prokuhati

Kao ljekovita biljka koristi se u Kini i Japanu (korijen), kod gljivičnih bolesti i upale kože te bolesti srca i krvožilnog sustava. Između ostalih tvari sadrži antrakinon, emodin i lavonoid resveratrol, supstancu izrazitih antioksidativnih svojstava.[2]Po novijim istražvanjima mogla bi se koristiti i kod lajm borelioze.[3]

Sastav uredi

Japanski dvornik je poznat kao biljka vrlo bogata resveratrolom koji se može naći u crnom vinu i koji je potaknuo interes biologa i trgovaca za ovu biljku još 1990-ih godina. Rizomi akumuliraju 20 do 50 puta više resveratrola od ostalih dijelova. Po nekim izvorima rizomi sadrže približno 197 μg/g resveratrola, dok stabljike imaju samo 9, a u lišću ga nema. Tridesetak spojeva izolirano je iz rizoma. Spojevi su farmakološki zanimljivi i mogu se svrstati u sljedećih pet klasa: antrakinoni, stilbeni, flavonoidi, lignani i fenolni spojevi.[4]

Antrakinoni, u uobičajenim terapijskim dozama, djeluju laksativno. Emodol također ima svojstva estrogena. Flavonoidi sadrže neke snažne antioksidanse .

Stilbeni uključuju resveratrol i njegove derivate, s obećavajućim farmakološkim svojstvima. Resveratrol je prisutan u dovoljno velikim dozama da ga se isplati industrijski ekstrahirati. Količina sastojaka korijena Polygonum cuspidatum sakupljenih u raznim regijama Kine znatno varira ovisno o uvjetima uzgoja, procesu sušenja, uvjetima skladištenja itd. Kineski izvori daju sljedeći količinski raspon: od 6 do 29 μg/g DM resveratrola (kromatografijom reverzne faze RP-HPLC). Drugom metodom (HPTLC tankoslojna kromatografija), Zhao i suradnici (2005.) pronašli su 1810 μg/g MS.

Kineska industrija trenutno prerađuje 6 000 tona rizoma Reynoutrie japonice i na tržištu nudi 60 tona manje ili više čistog ekstrakta. Na tržištu su se pojavili mnogi dodaci prehrani bogati resveratrolom. Obično kombiniraju polifenole grožđa s ekstraktima japanskog dvornika koji sadrže velike količine jeftinog resveratrola.

  • resveratrol 0,15 – 1,77 mg/g suhe tvari
  • piceid (glukozid resveratrola) 9,91 – 16,4 mg/g suhe tvari
  • piceatanol (stilben) 0,025 – 0,067 mg/g te njegov glukozid astringin 0,98 – 1,22 mg/g
  • antrakinoni – emodin (35,3 mg na 6,7 g suhog ekstrakta), fiscin (8,2 mg na 6,7 g suhog ekstrakta)
  • antraglukozid B (17,6 mg na 4,6 g suhog ekstrakta)
  • antrakinon krizofanolne/krizofanialne kiseline
  • antrakinonski derivat citreorozein
  • triptofan
  • tahiozid
  • 2-metoksi-6 acetil-7 metilugnon 1mg/100 g kloroformnog ekstrakta
  • 2,6-dihidroksibenzojeva kiselina
  • Galijeva kiselina[5]

Sinonimi uredi

  • Fallopia compacta (Hook.f.) G.H.Loos & P.Keil
  • Fallopia japonica (Houtt.) Ronse Decr.
  • Fallopia japonica f. colorans (Makino) Yonek.
  • Fallopia japonica var. compacta (Hook.f.) J.P.Bailey
  • Fallopia japonica var. compacta J. Bailey
  • Fallopia japonica var. hachidyoensis (Makino) Yonek. & H.Ohashi
  • Fallopia japonica var. uzenensis (Honda) Yonek. & H.Ohashi
  • Pleuropterus cuspidatus (Siebold & Zucc.) H.Gross
  • Pleuropterus zuccarinii (Small) Small
  • Polygonum compactum Hook.f.
  • Polygonum cuspidatum Siebold & Zucc.
  • Polygonum cuspidatum var. spectabile Noter
  • Polygonum hachidyoense Makino
  • Polygonum reynoutria Makino
  • Polygonum reynoutria f. colorans Makino
  • Polygonum sieboldii de Vriese ex L.H.Bailey
  • Polygonum zuccarinii Small
  • Reynoutria compacta (Hook.f.) Nakai
  • Reynoutria hachidyoensis (Makino) Nakai
  • Reynoutria hachidyoensis var. terminalis Honda
  • Reynoutria hachijoensis Nakai ex Jotani
  • Reynoutria hastata Nakai ex Ui
  • Reynoutria henryi Nakai
  • Reynoutria japonica var. compacta (Hook.f.) Moldenke
  • Reynoutria japonica var. hastata (Nakai ex Ui) Honda
  • Reynoutria japonica var. spectabilis (Noter) Moldenke
  • Reynoutria japonica var. terminalis (Honda) Kitag.
  • Reynoutria japonica var. uzenensis Honda
  • Reynoutria uzenensis (Honda) Honda
  • Tiniaria japonica (Houtt.) Hedberg

Dodatna literatura uredi

  • Ursula Bollens: Bekämpfung des Japanischen Staudenknöterichs. Literaturreview und Empfehlungen für Bahnanlagen. Umwelt-Materialien UM-192-D. Departement für Umwelt, Verkehr, Energie und Kommunikation, 2005. ([2], link na Webdokument)

Vanjske poveznice uredi

 Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Reynoutria japonica
 Wikivrste imaju podatke o taksonu Reynoutria japonica

Izvori uredi

  1. ↑ Invazivne vrste u republici Hrvatskoj
  2. ↑ Fleischauer,S.G.,Guthmann,J.,Spiegelberger,R. Essbare Wildpflanzen,München 2007.,str.143
  3. ↑ https://www.lymedisease.org/seven-herbals-kill-lyme-disease/ Pristupljeno 28.05.2020.
  4. ↑ Wenting Zhang, Ying Jia, Qinwei Huang, Qing Li, Kaishun Bi, "Simultaneous Determination of Five Major Compounds in Polygonum cuspidatum by HPLC", Chromatographia, vol. 66, nos 9/10,‎ 2007
  5. ↑ [1], Pristupljeno 30. svibnja 2020.
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Japanski_dvornik&oldid=6655016"