Joga (Sanskrt: योग joga, IPA: [joːgə]; u značenju „sprega”, „stega”, prema yuj: „ujarmiti”, „spregnuti”) označava sustavan pristup duhovnim vježbama unutar Indijskih i religijskih tradicija u njenoj sferi utjecaja. Joga se sastoji od niza poza, meditacija, kontrole disanja, napjeva i drugih tehnika za pomoć pojedincima u izgrađivanju samoostvarenja, olakšavanja bilo kakve patnje i omogućavanju stanja oslobođenja. Zbog toga je tradicija joge upisana na UNESCO-v popis nematerijalne svjetske baštine u Aziji i Oceaniji 2016. godine[1].

Joga
UNESCO logo.svg UNESCO – Nematerijalna svjetska baština
Joga
Flag of India.svg Indija
Regija: Azija i Oceanija
Godina upisa: 2016.
ID: 01163
Ugroženost: -
Poveznica: UNESCO

Joga je vremenom mijenjala značenja na mnogo različitih načina s većim brojem interpretacija raznih autora koja možemo grupirati u tri veće skupine:

Buda sjedi u joga položaju
Kip Šive koji izvodi meditaciju joge

1. Tradicionalna jogaUredi

Joga je jedan od šest ortodoksnih brahmanističkih filozofsko-religijskih meditacijskih sustava koji sačinjavaju hinduističku religiju, darśana. U ovom najizvornijem obliku, sustav prakse je opisan u „Joga sutrama” (4. st.) gdje je njezina svrha oslobođenje iz kruga života i bola, postizanjem stanja čiste svijesti[2]. One su srodne nešto starijim budističkim tekstovima u praksi, a u teoriji su bliske samkji, još jednom od ortodoksnih sustava, od kojega se razlikuje priznanjem osobnoga Boga (īśvara)[2]. Iako i unutar hinduizma postoji pojam joge prije tog vremena tek sa Joga sutrama se ustanovljiva jasno koncipirani sustav koji u jasno definiranim praktičnim koracima razvoja kontemplativne prakse sistematično vodi jogija prema zacrtanom cilju duhovnog ostvarenja, te ih stoga do danas smatramo temeljnim i najvažnijim tekstom joge. Kako je budizam sramana praksa (samkja iako hinduizirana vjerojatno također potiče iz sramana izvora) svakako i za jogu možemo pretpostavljati da dolazi iz te sfere utjecaja na razmeđi susreta vedske, sramana kulture i religije.

Sustav se sastoji od osam sukcesivnih koraka moralnih pravila (jama i nijama): položaja sjedenja u kontemplaciji (asana) i položaj tijela, usredotočenje na blize predmete (npr. vrh nosa, pupak); kontrole disanja (pranajama), koje su potanko propisane (npr. samo kroz lijevu ili desnu nosnicu); povlačenja osjetila (pratjahara); koncentracije (darana); meditacije (djana) i naposlijetku transa (samadi), potpuno zadubljenje i sabranost u kojem nestaje svaki subjektivni osjećaj. Težište joge u sutrama je umirivanje mentalnih fluktuacija, tj. sustavnim vježbama tijela i svijesti postići potpunu vlast nad tijelom i isključiti štetan utjecaj vanjskoga svijeta na duh, koji, oslobođen, postiže izravnu spoznaju i uvid u skrovitu narav čovjeka i svijeta ili mistično sjedinjenje s transcedentalnim (mokša)[2].

Vježbe vodi iskusni učitelj, inače mogu biti opasne za zdravlje i psihološki integritet čovjeka. Nije poznata starost joge; spominje se tek u srednjim upanišadima; djelo uz koje se vezuje je Patañjalijeva Yogasūtra (vjerojatno 2. st. pr. Kr.). Jogu su prihvatili budisti i jainisti; oblik hatha-joga raširen je u zapadnome svijetu (Europa, Sjeverna Amerika), a cilj je jačanje tjelesne snage i zdravlja.

2. Hatha jogaUredi

Hatha joga u praksi

Hatha joga predstavlja srednjovjekovni sustav duhovne prakse koji uz sramana utjecaje pokazuje i snažne utjecaje tantre. U neku ruku možemo ju smatrati dijelom tantrickog kruga utjecaja kao što klasičnu jogu možemo promatrati unutar sramanskog. Tu se izmedu ostalog pocinju razvijati i fizički aspekti joge te je to sustav koji na zapadu kolokvijalno najčešće sa njome poistovjećujemo.

3. Joga u širem smisluUredi

Joga se nerijetko primjenjuje kao opći naziv za bilo kakvu duhovnu praksu. U tom vrlo općenitom smislu svaka se duhovna praksa bilo koje religije moze svrstati u jogu, a najčešće prakse i kategorije koje se danas pri tome koriste su:

  • rađa joga - označava ono sto je ovdje opisano pod tradicionalnom jogom.
  • gjana joga - duhovna praksa usmjerena ka mudrosti, znanju, nastojanju pronicanja duhovne stvarnosti putem intelektualnog, analitičkog propitkivanja. Povezuje se često sa filozofskim sustavom advaita vedante, ali je u upotrebi i kod mnogih drugih u različitim oblicima, značenjima i stupnjevima relevantnosti.
  • bhakti joga - duhovna praksa utemeljena na predanosti, devociji, uspostavljanja odnosa sa Bogom. Pristup koji nam je poznat iz abrahamskih religija uključujući kršćanstvo.
  • karma joga - joga djelovanja koje može značiti i nesebičan rad za tuđu dobrobit i djelovanje u svijetu (nasuprot asketskom odricanju) bez očekivanja i vezivanja za rezultate.

Uz ove četiri najčešće kategorije ponekad se znaju izdvajati dodatne poput mantra joge, kundalini joge i slično, no ta su razlikovanja dosta ovisna o specifičnim kriterijima i interesima pojedinog autora i duhovne skupine.

Od ove četiri pak glavne jedino je rađa joga jasno definirani sustav dok su ostalo općeniti opisi i termini koji mogu od autora do autora podosta varirati u značenjima.

Joga i kršćanstvoUredi

Suvremeni stavoviUredi

Neki kršćani jogu i druge aspekte istočne duhovnosti integriraju s molitvom i meditacijom. To se pripisuje želji da se Bog doživi na cjelovitiji način.[3] 2013. godine monsinjor Raffaello Martinelli, opslužujući Kongregaciju za nauk vjere, radeći više od 23 godine s kardinalom Josephom Ratzingerom (papa Benedikt XVI.),[4] rekao je da za svoju Meditaciju kršćanin može učiti iz drugih vjerskih tradicija (zen, joga, kontrolirano disanje, Mantra), citirajući Aspekte kršćanske meditacije: "Baš kao što" Katolička crkva ne odbacuje ništa od istinitog i svetog u tim religijama", ni ovi načini ne smiju biti odbačeni iz ruku jednostavno zato što nisu Kršćanski. Naprotiv, od njih se može uzeti ono što je korisno sve dok kršćanska koncepcija molitve, njezina logika i zahtjevi nikada ne budu zaklonjeni. U kontekstu svega ovoga, te komade i dijelove treba iznova uzeti i izraziti."[5] Prije su Rimokatolička crkva i neke druge kršćanske organizacije izrazile zabrinutost i neodobravanje u vezi s nekim istočnjačkim i new age praksama koje uključuju jogu i meditaciju.[6][7][8]

Drugi stav drži da kršćanska meditacija može dovesti do religijskog pluralizma. To održava međukonfesionalno udruženje kršćana koji to prakticiraju. "Ritual istodobno djeluje kao sidro koje održava, poboljšava i promovira denominacijske aktivnosti i jedro koje omogućuje prelazak institucionalnih granica."[9]

Povijesni stavoviUredi

Povijesno su stavovi bili konzervativniji. Tako je 1989. i 2003. godine Vatikan je objavio dva dokumenta: Aspekti kršćanske meditacije i "Kršćanska promišljanja o novom dobu", koji su uglavnom bili kritični prema istočnoj i novovjekovnoj praksi. Dokument iz 2003. objavljen je kao priručnik od 90 stranica koji detaljno opisuje položaj Vatikana.[10] Vatikan je upozorio da koncentracija na fizičke aspekte meditacije "može prerasti u kult tijela" i da izjednačavanje tjelesnih stanja s mistikom "također može dovesti do psihičkih poremećaja, a ponekad i do moralnih odstupanja". To se uspoređuje s prvim danima kršćanstva, kada se crkva usprotivila vjerovanju gnostika da spasenje nije došlo kroz vjeru već kroz mistično unutarnje znanje.[11] U pismu se također kaže, "može se vidjeti može li se i kako [molitva] obogatiti metodama meditacije razvijenim u drugim religijama i kulturama"[12] ali zadržava ideju da "između prirode [drugih pristupa] molitva i kršćanska vjerovanja o konačnoj stvarnosti ".[11]

Neke fundamentalističke kršćanske organizacije jogu smatraju nespojivom s vjerskim porijeklom, smatrajući je dijelom New Age pokreta koji nije u skladu s kršćanstvom.[13]

U Hrvatskoj katoličkoj crkviUredi

U Hrvatskoj katoličkoj crkvi stavovi su često konzervativni, tako Josip Blažević, franjevac koji je napisao knjigu „Joga i kršćanstvo” tvrdi: „Ako je netko uvjereni katolik i ako netko živi svoju vjeru, smatram da mu joga nije potrebna”[14].

IzvoriUredi

  1. Joga na službenim stranicama UNESCO-a (engl.) Pristupljeno 13. srpnja 2017.
  2. 2,0 2,1 2,2 Hrvatska enciklopedija LZMK Pristupljeno 13. srpnja 2017.
  3. Steinfels, Peter. "Trying to Reconcile the Ways of the Vatican and the East", The New York Times, objavljeno 7. siječnja 1990.
  4. Mons. Raffaello Martinelli Arhivirano s izvorne stranice 22. kolovoza 2011. Pristupljeno 9. lipnja 2014.
  5. Raffaello Martinelli (siječnja 2013). Argomenti di Attualità.
  6. "Vatican sounds New Age alert", BBC, objavljeno 4. veljače 2003. pristupljeno 27. kolovoza 2013.
  7. Teasdale. Catholicism in dialogue: conversations across traditions. Rowman & Littlefield ISBN 0-7425-3178-3
  8. Mohler. The Subtle Body – Should Christians Practice Yoga?. Pristupljeno 14. siječnja 2011.
  9. Mermis–Cava (2009). . Sociology of Religion 70 (4): 432–453
  10. Handbook of vocational psychology by W. Bruce Walsh, Mark Savickas 2005 ISBN 0-8058-4517-8 page 358
  11. 11,0 11,1 Steinfels, Peter. "Trying to Reconcile the Ways of the Vatican and the East", The New York Times, objavljeno 7. siječnja 1990.
  12. 1989 Letter from Vatican to Bishops on Some Aspects of Christian Meditation. Ewtn.com. Pristupljeno 28. studenoga 2012.
  13. Dr Ankerberg, John & Dr Weldon, John, Encyclopedia of New Age Beliefs, Harvest House Publishers, 1996
  14. Danka Derifaj, Je li joga grijeh ili sport? Crkva smatra: 'Ako je netko uvjereni katolik, joga mu nije potrebna', vijesti.rtl.hr 17. kolovoza 2016.

Vanjske povezniceUredi

Ostali projektiUredi
 U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Asana
 U Wikimedijinu spremniku nalazi se još materijala na temu: Joga