Johnny Alberto Cecotto Persello (Caracas, Venezuela, 25. siječnja 1956.) je bivši venezuelanski vozač motociklističkih i automobilističkih utrka.

Johnny Cecotto

Johnny Cecotto 1978.
Državljanstvo venezuelansko
Karijera u Formuli 1
Aktivne godine 1983.1984.
Momčad(i) Theodore, Toleman
Utrke 23 (18 startova)
Prvenstva 0
Pobjede 0
Podiji 0
Prvo startno mjesto 0
Bodovi u karijeri 1
Najbrži krugovi 0
Prva utrka Velika nagrada Brazila 1983.
Prva pobjeda -
Posljednja pobjeda -
Posljednja utrka Velika nagrada Velike Britanije 1984.
Šport Motociklizam
Svjetsko prvenstvo - 500cc
Sezone natjecanja 1976. - 1980.
Proizvođač (konstruktor) Yamaha
Pobjeda 3
Postolja 8
1. startna pozicija 12
Najbrži krugovi 4
Svjetsko prvenstvo - 350cc
Sezone natjecanja 1975. - 1980.
Proizvođač (konstruktor) Yamaha, Bakker-Yamaha, Bimota-Yamaha
Osvojena prvenstva 1 (1975.)
Pobjeda 9
Postolja 14
Svjetsko prvenstvo - 250cc
Sezone natjecanja 1975.
Proizvođač (konstruktor) Yamaha
Pobjeda 2
Postolja 4
1. startna pozicija 1
Formula 750
Sezone natjecanja 1975 .- 1979.
Proizvođač (konstruktor) Yamaha
Osvojena prvenstva 1 (1979.)
Pobjeda 10
Postolja 19


Njegov otac bio je vlasnik trgovine motociklima i bivši motociklist, koji je osvojio venezuelansko državno prvenstvo u klasi 500cc. Prateći očev karijerni put i Johnny se počeo baviti motociklističkim utrkama u mladosti, osvojivši državno prvenstvo Venezuele u cestovnim utrkama 1973. sa 17 godina. Godine 1975. u klasi 350cc za momčad Venemotos-Yamaha, osvojio je naslov prvaka ispred Giacoma Agostinija, što ga s 19 godina čini najmlađim osvajačem u toj kategoriji. Unatoč dobrom početku karijere motociklista, pretrpio je ozljede 1977. i 1979. koje su omele njegov uspjeh u motociklističkim utrkama.[1]

Od 1980. do 1982. se natjecao u Europskoj Formuli 2, a 1982. je za momčad March Racing osvojio titulu viceprvaka, samo jedan bod iza momčadskog kolege i prvaka Corrada Fabija.[2] U Formuli 1 se natjecao 1983. i 1984. Najbolji rezultat ostvario je 1983. na Velikoj nagradi Sjedinjenih Američkih Država Zapad, gdje je u bolidu Theodore-Ford Cosworth osvojio šesto mjesto.[3] Bio je prvi momčadski kolega Ayrtona Senne u Formuli 1, kada je sljedeće 1984. prešao u Toleman. Iste godine u kvalifikacijama za Veliku nagradu Velike Britanije, na stazi Brands Hatch, doživio je incident u kojem je slomio obje noge i koji je označio kraj njegove karijere u Formuli 1.[4] Od 1985. do 1988. se natjecao u ETCC (European Touring Car Championship) prvenstvu, gdje je upisao ukupno četiri pobjede na Hockenheimringu, Zolderu, Estorilu i Österreichringu. Od 1988. do 1992. se natjecao u Deutsche Tourenwagen Masters prvenstvu, gdje je ostvario ukupno 14 pobjeda, a najbolji rezultat u konačnom poretku je postigao 1990., kada je u BMW-u osvojio titulu viceprvaka iza Hansa-Joachima Stucka.[5] Tri puta je nastupao na utrci 24 sata Le Mansa, 1981., 1996. i 1998., no bez većih uspjeha.

Njegov sin, Johnny Cecotto Jr., je također automobilist, koji se od 2009. do 2016. natjecao u GP2 Series prvenstvu, a 2017. u FIA Formula 2 prvenstvu.

Uspjesi u prvenstvima

uredi

Motociklizam

uredi
Svjetsko prvenstvo - 500cc
  • trećeplasirani: 1978.
Svjetsko prvenstvo - 350cc
  • prvak: 1975.
  • drugoplasirani: 1976.
Formula 750
  • prvak: 1978.
  • trećeplasirani: 1979.

Automobilizam

uredi
Europska Formula 2
  • drugoplasirani: 1982.
ADAC GT-Cup
  • prvak: 1993.
DTM
  • drugoplasirani: 1990.
Super Tourenwagen Cup
  • prvak: 1994., 1998.
  • trećeplasirani: 1997.
V8Star Series
  • prvak: 2001., 2002.
Campionato italiano Superturismo
  • prvak: 1989.

Osvojene utrke - motociklizam

uredi

Pregled karijere

uredi

Po sezonama - cestovni motociklizam

uredi

Po sezonama - automobilizam

uredi

Povezani članci

uredi

Vanjske poveznice

uredi

Izvori

uredi

  1. Johnny Cecotto The "forgotten" drivers of F1 Pristupljeno 16. rujna 2021.
  2. Formula 2 Europe 1982 standings Driver Database Pristupljeno 16. rujna 2021.
  3. 1983 United States Grand Prix F1 race results Driver Database Pristupljeno 16. rujna 2021.
  4. Johnny Cecotto 's Crash ends F1 dream YouTube Objavljeno 14. kolovoza 2020. Pristupljeno 16. rujna 2021.
  5. DTM 1990 standings Driver Database Pristupljeno 16. rujna 2021.