Otvori glavni izbornik

Joška Vlašić Manglin

(Preusmjereno s Josip Vlašić)

Joška Vlašić Manglin (mađ: Vlasics József) (Sumarton, Mađarska, 1927.) je hrvatski znanstvenik, književnik, kulturni i društveni radnik i prevoditelj iz Mađarske. Piše prozne uratke i pjesme na kajkavskom narječju mađarskih pomurskih Hrvata, kojima rodom i pripada. Napisao je i jedan roman i na hrvatskom i mađarskom, tako da Joška Vlašić Manglin spada i u mađarske književnike.

Rodio se 1927. u obitelji poljodjelaca u pomurskom selu Sumartonu u Mađarskoj.

Osnovno je školovanje imao u rodnom selu, a nakon toga je pohađao gazdinsku školu.

Drugi svjetski rat je bio traumatičan za njega, budući da je vrlo mlad unovačen i odvađan na prisilne radove (kopanje bunkera) diljem Horthyjeve Mađarske (Erdelj).

Školovanje je nastavio nakon rata. Završio je školu za domaće gospodarstvo, a u Budimpešti Visoku pedagošku školu "János Apáczai Csere" smjer "srpskohrvatski jezik i povijest".

Po završetku školovanja se vratio u rodno selo gdje je radio kao učitelj. Pored prosvjetnog rada, angažirao se na kulturnom polju: ravnao je mjesnim kulturnim domom, a njegova mladalačka strast za glazbom i harmonikaško znanje je sada moglo doći do izražaja, pa je tako organizirao plesni i harmonikaški sastav i kulturno društvo.

Nakon mađarske revolucije 1956. mijenja svoje boravište i odlazi iz Sumartona u selo Mlinarce. Ondje je nastavio sa kulturnom djelatnošću, pa je i ondje utemeljio plesni ansambl, ženski pjevački zbor i citeraški sastav, koji se poslije proslavio pobjedama na Helikonskim priredbama u Kestelju.

Spisateljski rad Vlašiću Manglinu nije bio primarnom namjerom, no nakon pisma učiteljima na oproštaju u jednim mađarskim novinama, njegov se kreativni rad proširio i na to područje. Pisao je u Narodnim novinama, Hrvatskom glasniku i Hrvatskom kalendaru i Zornici.

DjelaUredi

Djela mu odišu prisjećanjem na mjesta, ljude i događaje iz njegove mladosti.

Pjesme su mu objavljene u književnom časopisu Hrvatski sjever, u zbirkama pjesama Odbljesci kruga, Uz rub vremena (u izboru Stjepana Blažetina, Ivana Slišurića i Đure Vidmarovića) i Slovom i snom, urednika Ivana De Ville.

Vlašićevim radom se bavio Đuro Vidmarović[1]

Preveo je 2004. na mađarski djelo Sveci i klapci Martina Mihaldinca.

2000-ih je napisao roman o sumartonskim leventašima na dvama jezicima, povijesni ratni roman na hrvatskom i mađarskom koji je "prikaz povijesnih događanja gdje opisujem teške okolnosti vojnika od 1944. do kraja rata. Bombardiranja, prva linija fronte itd.", a najavio je i pisanje novih uradaka o svom kraju [2].

NagradeUredi

  • počasni stanovnik Mlinaraca 1996.
  • HDS-ovo odličje 2004. za osobit doprinos u kulturnom i društvenom životu Hrvata u Mađarskoj
  • priznanje „Za naš hrvatski” 2009., za veliko zalaganje za očuvanje hrvatskoga jezika (prvi je dobitnik tog priznanja)

Dobitnik je većeg broja odlikovanja za izvrstan društveni rad.

IzvoriUredi

  1. Pjesništvo Joške Vlašića Manglina na kajkavskom narječju pomurskih Hrvata u Mađarskoj, Hrvatski sjever, br.1-4/2005.
  2. Hrvatski glasnik br.1/2005. Joška Vlašić Manglin – dobitnik HDS-ova odličja, 6. siječnja 2005., str. 11.