Jovan Budisavljević

Jovan plemeniti Budisavljević, u narodu poznat i kao pop Jovo, u osobnoj iskaznici (legitimation karte): Johan von Budisavljević, (Pećane, 15. prosinca 1844.Vrhovine, 19. siječnja 1894.) je bio pravoslavni svećenik i narodni zastupnik. Iz ugledne je ličke obitelji Budisavljević.

Životopis uredi

Jovanov djed bio je bojnik Mijat Budisavljević, kome je austrijski car Franjo dodijelio plemićki naslov. Pop Jovin otac je Dane (Danilo), Mijatov najmlađi sin, a stric mu je bio Bude Budisavljević (general). Otac Dane, kao najmlađi sin bojnika Mijata, ostao je kod kuće i bavio se poljodjelstvom. Oženio se Milicom i s njom je imao jednog sina Jovu. Jovan je osnovnu školu pohađao u Korenici i u Gospiću, gdje je stanovao kod strica Budislava (Bude) Budisavljevića. Po završenoj osnovnoj školi dvije je godine radio kao "kompanijski pisar" u Ličkom Osiku. Potpomognut od strica, upisao se 1858. u Karlovačku gimnaziju. Pritisnut neimaštinom i teškom bolešću, napušta gimnaziju u četvrtoj godini školovanja i ne završivši je vratio se kući. Upisao je 1864. Sjemenište (Bogosloviju) u Plaškom. Po završetku školovanja 1868. ostao je godinu dana u Sjemeništu kao zamjenik nastavnika i pisar kod Konzistorije. Kapelan u Vrelu župe (parohije) Koreničke rukopoložen je 12. travnja 1869. za đakona. Stečajnom ispitu za prezbitera podvrgao se 30. srpnja 1869. pred komisijom koju je u plaškom vodio protosinđel G. Jovanović. Iste godine postaje svećenik. Kraće vrijeme radio je kao kapelan u Tiškovcu i Vrelu Korenice, da bi od 1875. do smrti bio župnik (paroh) u Donjim Vrhovinama, danas Vrhovine. Kao pristaša narodnjaka dva puta je bio biran u Hrvatsko-slavonski sabor (1884, 1887). Zastupao je udbinski izborni kotar 1887-92. Često je vodio zapisnike saborskih sjednica. Bio je član Vladičanske konzistorije i Vladičanske skupštine. Njegov dopis listu Hrvatska od 4. lipnja 1890. dobro pokazuje njegovu aktivnost u Hrvatsko-slavonskom saboru i reakcije koje je ta aktivnost izazivala. Zanimao se za narodno stvaralaštvo i objavio neke narodne pripovijetke (Srbsko-dalmatinski magazin, 1868, 1869). Posjedovao je i bogatu knjižnicu. Najstariji sin bio mu je novinar i saborski zastupnik Budislav, a srednji sin bio je pisac i prevodilac Milan.[1] Jedan Jovanov unuk poginuo je 1916. na Kajmakčalanu kao srpski dobrovoljac.[2][3]

Drugi svećenik istoga imena i prezimena, Jovo Budisavljević, koji je bio svećenik u selu Mekinjar, umro je i ostavio je udovicu s 5 male djece. Tada se pokrenulo pitanje materijalnog obezbjeđivanja svećeničkih udovica, jer se do tada to pitanje zanemarivalo.[4][5]

Izvori uredi

  1. Hrvatski biografski leksikon
  2. Veljkovski, Jovan. 1894. Šematizam srpske dijaceze Gornjokarlovačke, str.. 155. - 157. Pančevo
  3. Budisavljević, Borislav. 2018. Atlas 37 grana rodoslova Budisavljevića, str. 141., 142., 158. Prometej
  4. Вишњић, Чедомир. 2013. Србобран 1901.-1914. - Српско коло 1903. - 1914., pp. 54. СКД Просвјета, Службени Гласник. Загреб, Београд.
  5. Србобран, бр. 14, 18. (31.) јануара 1901.,. Загреб. 1901