Julijan Pejačević

Julijan Pejačević (Našice, 25. travnja 1833.Beč, 2. ožujka 1906.), hrvatski velikaš, virovitički grof i pisac iz hrvatske velikaške obitelji Pejačević.

Julijan Pejačević
virovitički grof
Obiteljski grb Pejačevića.
Rođenje25. travnja 1833.
Našice
Smrt2. ožujka 1906.
Beč
Plemićka kuća/obitelj Pejačević
OtacFerdinand Karlo Pejačević
MajkaMarija Dory Jobaház
Vjerarimokatolik

Rodio se u obitelji oca, grofa Ferdinanda Karla Pejačevića († 1878.) i majke Marije Doryje Jobaház. Imao je četvoricu braće, hrvatskog bana Ladislava (1824. – 1901.), Karla IV. (1825. – 1880.), Ferdinanda (1826. – 1886.) i Gabora (1839. – 1907.) te dvije sestre, Mariju i Agnes.

Obnašao je službu carskog i kraljevskog komornika. Pisao je povijesne i glazbene studije, a u svojem najznačajnijem djelu Istraživanje obitelji baruna i grofova Pejačevića i rodoslovlja baruna Parčevića itd. (Forschungen über die Familie der Freiherren u. Grafen Pejacsevich und die stamverwandten Freiherrn von Parchevich etc. etc.) pokušao je dokazati da Pejačevići potječu od bosanske dinastije Kotromanića.[1]

Izvori

uredi
  1. Pejačević, Julijan. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje (enciklopedija.hr). Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 16. veljače 2017.