Julije Klović
Juraj Julije Klović (tal. Giorgio Giulio Clovio – Croata; Grižane, 1498. – Rim, 3. siječnja 1578.) bio je hrvatski svećenik i sitnoslikar zvan i „Michelangelo minijature”.
| Juraj Julije Klović | |
| Visoka renesansa i Manirizam | |
|---|---|
 El Greco, Portret Julija Klovića, oko 1571. – 1572., 58 x 86 cm, Museo e Gallerie Nazionali di Capodimonte, Napulj. | |
| Rođenje | 1498., Grižane |
| Smrt | 3. siječnja 1578., Rim |
| Vrsta umjetnosti | slikarstvo |
| Praksa | Italija |
| Utjecao | El Greco, Pieter Brueghel stariji |
| Utjecali | Giulio Romano, Michelangelo, |
| Poznata djela | Časoslov Farnese Uskrsnuće Bogorodica s usnulim Isusom, Svetim Josipom i Ivanom Krstiteljem |
| Portal o životopisima | |
Životopis
uredi
Julije Klović rođen je u selu Grižane u Vinodolu. Podrijetlom je bio Hrvat te se za života najčešće potpisivao kao: „humile servitore don Julio Crovatino miniatore“ ili „de Crovatia“.[1]
Smatra se da je osnovno obrazovanje stekao u pavlinskom samostanu u Crikvenici.[1] U dobi od 18 godina odlazi u Italiju na dvor kardinala Domenica Grimanija.[2] Rafaelov učenik Giulio Romano bio mu je učitelj.[3] Nakon njegove smrti odlazi na dvor ugarsko-hrvatskoga kralja Ludovika II. Jagelovića u Budim. Na njegovom se dvoru bavio iluminacijom u sklopu kraljevskoga skriptorija. Nakon kraljeve smrti vraća se u Rim. Tada je vrlo kratko razdoblje bio u službi kardinala Lorenza Campeggia.[2]
Godine 1527. dogodila se velika pljačka Rima.[2] Kratko je vrijeme bio u zarobljeništvo te se zavjetovao kako će se zarediti ako preživi rimsku katastrofu.[3] Godine 1528. nalazi se među novacima Regularnih lateranskih kanonika Presvetog Spasitelja.[4] Položivši redovničke zavjete, uzeo je ime Julije, u čast učitelja Giulija Romana. Boravio je u raznim samostanima Renske kongregacije Presvetoga Otkupitelja.[3]
Kardinal Marino Grimani oslobađa Klovića od obveze rezidiranja u samostanu te ga dovodi na svoj dvor kako bi radio kao dvorski minijaturist. Nakon toga odlazi na dvor kardinala Aleksandra Farnesea.[4] Nakon što je 1550. za papu izabran Julije III., nesklon Farneseovima, Klović napušta s kardinalom Rim.[3]
U posljednjim godinama života počeo je oboljevati; prvo je dobio ječmenac na oku te je kasnije imao poteškoće vezane uz slab vid.
Klović je ujedno bio i kardinalov savjetnik za umjetnost. Između ostalih, preporučio je primanje u službu mladih umjetnika El Greca, Bartholomäusa Sprangera i Frederica Zuccarija.[5]
Umro je 3. siječnja 1578. godine u Rimu u Palači Cancelleria. Pokopan je, prema vlastitoj želji, u crkvi Regularnih kanonika Sveti Petar u okovima.[5] Godine 1632. mu je postavljena spomen-ploča s portretom.[3] Na nadgrobnoj ploči oko glave mu stoji natpis „Slikar bez premca” te ispod sljedeći tekst:[6]
Djela
urediNjegove minijature i iluminacije rukopisa čuvaju se diljem svijeta: „Časoslov Stuart de Rothesay” i „Komentar kardinala Marina Grimanija uz poslanice sv. Pavla apostola” (London), „Stanze de Eurialo d’Ascoli sopra l’impresa dell’Aquila” (Beč), „Evanđelistar Grimani” (Venecija), „Sv. Pavao oslijepljuje Elimu” i „Tri teološke vrline” (Pariz) i dr.[3]
Njegovo najpoznatije djelo i „remek djelo minijature svjetskih razmjera” je „Časoslov Farnese” koje se danas čuva u knjižnici Pierpont Morgan (New York). Na El Grecovom portretu Klović prstom pokazuje na ovo djelo. Časolov je džepnoga formata te sadrži 26 nasuprotno postavljenih cjelostranih minijatura s prizorima iz Starog i Novog zavjeta.[3]
Giorgio Vasari nazvao ga je „Michelangelom minijature” te „posljednjim velikim minijaturistom”.[3] Po predaji, bio je toliko sitnoslikar da je na noktu palca mogao naslikati cijelu Posljednju večeru.[7]
U Hrvatskoj
urediNjegov umjetnički opus nije identificiran kao izvorna baština na hrvatskom području. Njegov se umjetnički opus nastojao dijelom prenijeti u hrvatske muzeje i galerije otkupom. Među prvima je otkupljen 1937. crtež „Judita i Holofern” (Kabinet grafike HAZU-a, Zagreb). Hrvatska je vlada otkupila više Klovićevih umjetnina na umjetničkim dražbama.[2]
U Hrvatskoj se nalaz sljedeća njegova djela:[2]
- „Posljednji sud” (Hrvatski restauratorski zavod u Zagrebu),
- „Ganimed” (Strossmayerova galerija),
- „Klovićev autoportret” (Strossmayerova galerija),
- „Misal Jurja od Topuskog” (Riznica zagrebačke katedrale),
- „Gloria in excelsis Deo − ukrasni okvir za crtež Sveta obitelj pod hrastom” (Ured Predsjednika RH na pohrani pri Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici),
- „Bogorodica s usnulim Isusom, svetim Josipom i Ivanom Krstiteljem” (Nacionalna i sveučilišna knjižnica),
- „Uskrsnuće” (Nacionalna i sveučilišna knjižnica).
Počasti
urediSpomenici
uredi- Poprsja su mu izradili Ivan Rendić (Trg Nikole Šubića Zrinskoga), Juraj Plančić (Sjednička dvorana HAZU) te kip Frano Kršinić (Klovićevi dvori).[3]
- Spomenici su mu postavljeni u Driveniku (Zvonko Car) i Grižanama (Ivan Belobrajić).[3]
- Muzej i kuća Klović u Grižanama.[2]
- Galerija Klovićevi dvori[3]
Ostalo
uredi- Pjesme su mu posvetili Francesco Maria Molza, Annibale Caro i Benedetto Varchi.[3]
- Portretirali su ga Sofonisba Anguissola i El Greco. El Greco ga je prikazao i na slici „Krist tjera trgovce iz hrama” i to u društvu Michelangela, Tiziana i Raffaella.[5] Prikazan je i na Bukovčevoj slici Razvitak hrvatske kulture[3]
- Znanstveni skupovi o Kloviću u Zagrebu povodm 400. obljetnice smrti (1978.) i 500. obljetnice rođenja (1998.).[3]
- Posebna srebrna kovanica od 200 kuna Hrvatske narodne banke.[8]
- Bernardin Modrić je snimio film „Evanđelje po Kloviću” 2006. godine.[9]
Galerija djela
uredi-
Bogorodica s usnulim Isusom, Svetim Josipom i Ivanom Krstiteljem, Klovićev crtež iz 1540. godine po Michelangelu. -
Minijature iz Časoslova Farnese s prikazom Poklonstva mudraca i Salomon s kraljicom od Sabe iz 1546. godine. -
Minijature iz Časoslova Farnese -
Uskrsnuće, iz 1568. godine. -
Spomenik Juliju Kloviću u Driveniku -
Spomenik Juliju Kloviću u Zagrebu (park Zrinjevac) -
Spomenik Juliju Kloviću u Grižanama -
Nadgrobni spomenik Juliju Kloviću u crkvi Sveti Petar u okovima -
Nadgrobni spomenik Juliju Kloviću u crkvi Sveti Petar u okovima -
Klovićev kip ispred galerije Klovićevi dvori u Zagrebu
_-_Zrinjevac.jpg)
Izvori
urediLiteratura
urediKnjige
uredi- Mandurić, Slavo. 2022. Rim, Vatikan i hrvatski tragovi u Rimu. Kraljica mira d.o.o.. Zagreb.
Članci
uredi- Macan Lukavečki, Valerija. 2018. Julije Klović, umjetnik iz Vinodola u europskom humanizmu. Riječki teološki časopis. Riječki teološki časopis. Rijeka. 52 (2): 223–241
- Pelc, Milan; Flego, Višnja. 2009. Klović, Juraj Julije. Hrvatski biografski leksikon. Zagreb. journal zahtijeva
|journal=(pomoć)
Mrežna sjedišta
uredi- 500. obljetnica rođenja Jurja Julija Klovića. Hrvatski numizmatički portal. Pristupljeno 1. veljače 2025.
- Film "Evanđelje po Kloviću" na festivalu u Minsku. Informativna katolička agencija. Pristupljeno 1. veljače 2025.
Vanjske poveznice
uredi | Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Julije Klović |