Julije Klović
Juraj Julije Klović, na talijanskom poznat kao Giorgio Giulio Clovio – Croata (Grižane, 1498. – Rim, 5. siječnja 1578.), bio je hrvatski slikar i minijaturist zvan i Michelangelo minijature.[1][2]
| Juraj Julije Klović | |
| Visoka renesansa i Manirizam | |
|---|---|
 El Greco, Portret Julija Klovića iz oko 1571. – 1572., 58 x 86 cm, Museo e Gallerie Nazionali di Capodimonte, Napulj. | |
| Rođenje | 1498., Grižane |
| Smrt | 5. siječnja 1578., Rim |
| Vrsta umjetnosti | slikarstvo |
| Praksa | Italija |
| Utjecao | El Greco, Pieter Brueghel stariji |
| Utjecali | Giulio Romano, Michelangelo, |
| Poznata djela | Časoslov Farnese Uskrsnuće Bogorodica s usnulim Isusom, Svetim Josipom i Ivanom Krstiteljem |
| Portal o životopisima | |
Životopis Uredi
Julije Klović rođen je u selu Grižane u Vinodolu. Nema podataka o njegovoj mladosti i ranu školovanju. Smatra se da je oko 1516. godine, u dobi od osamnaest godina, otišao u Veneciju u službu kardinala Domenica, a potom i Marina Grimanija. Rafaelov učenik Giulio Romano postaje njegovim učiteljem. Odlazi poslom u Mađarsku, 1523. godine, gdje radi za kralja Ludovika II. Vraća se u Italiju 1526. godine i u Rimu radi za kardinala Lorenza Compeggia, te tijekom Velike pljačke Rima 1527. godine biva nakratko uhićen. U Mantovi postaje svećenik, te mijenja ime iz Juraj u Julije u čast svojega učitelja i živi u samostanu Candiana kraj Padove.[3] Papinskom dozvolom napušta redovništvo i radi diljem Italije prateći svog mecenu, kardinala Alessandra Farnesea: Firenza (1551.), Parma (1556.), Piacenza (1557. – 1558.), Perugia. Naposljetku se 1561. godine vraća u Rim gdje je bio u dodiru s vodećim umjetnicima svog doba: Michelangelom, Vasarijem, Bruegelom, Colonnom kao i s El Grecom kojega je preporučio kardinalu Farneseu i koji je izradio dva Klovićeva portreta.
Pokopan je u rimskoj crkvi Sveti Petar u okovima koja je slavna po Michelangelovom Mojsiju.
Klović se znao potpisivati kao GEORGIVS JVLIVS CLOVIVS CROATA, te na njegovom grobu u Rimu stoji natpis "Pictor de Croatia".[4]
Hrvatska je proslavila 500. obljetnicu njegova rođenja 1998. godine, kada je Hrvatska narodna banka izdala posebnu srebrnu kovanicu od 200 kuna.[5] Vatikan je proslavio ovu obljetnicu izdavanjem prigodne poštanske marke. Bernardin Modrić je snimio film „Evanđelje po Kloviću” 2006. godine.
Djela Uredi
Njegove minijature i iluminacije rukopisa čuvaju se diljem svijeta: Beatissimae Mariae Virginis Officium (London), Stanze di Eurialo d'Ascoli (Beč), Kölnsko evanđelje (Manchester), i dr. Njegovo najpoznatije djelo i „remek djelo minijature svjetskih razmjera” je Časoslov Farnese ili Officium Virginis, danas u knjižnici Pierpont Morgan (New York). Na El Grecovom portretu Klović prstom pokazuje na ovo djelo. Ono sadrži 28 minijatura, uglavnom prizora iz Starog i Novog zavjeta, ali i slavnu dvolisnicu procesije na Tijelovo (Corpus Christi) u Rimu. Ima sjajne posrebrene korice za koje je Giorgio Vasari pogrešno tvrdio da su djelo Benvenuta Cellinija.
Klović je bio posljednji predstavnik minijaturne umjetnosti u doba kada ona doživljava svoj pad. Njegova se originalna umjetnička osobnost osobito ogleda u bogatstvu invencije, u dekoracijama i figuralnim prikazima, u majstorskom crtežu i kolorističkoj istančanosti,[3] a njegov doprinos minijaturnoj umjetnosti i općenito umjetnosti manirizma osigurava mu ugledno mjesto u povijesti renesanse. Suvremenici su vrlo cijenili i hvalili njegova umetnička ostvarenja, a s novim istraživanjima i interpretacijama potvrđen je osobit značaj njegova doprinosa hrvatskoj i europskoj likovnoj umjetnosti.[1]
Galerija djela Uredi
-
Bogorodica s usnulim Isusom, Svetim Josipom i Ivanom Krstiteljem, Klovićev crtež iz 1540. godine po Michelangelu.
-
Minijature iz Časoslova Farnese s prikazom Poklonstva mudraca i Salomon s kraljicom od Sabe iz 1546. godine.
-
Minijature iz Časoslova Farnese
-
Uskrsnuće, iz 1568. godine. -
Spomenik Juliju Kloviću u Driveniku
-
Spomenik Juliju Kloviću u Zagrebu (park Zrinjevac)
-
Spomenik Juliju Kloviću u Grižanama
-
Nadgrobni spomenik Juliju Kloviću u crkvi Sveti Petar u okovima
-
Nadgrobni spomenik Juliju Kloviću u crkvi Sveti Petar u okovima
-
Klovićev kip ispred galerije Klovićevi dvori u Zagrebu
_-_Zrinjevac.jpg)
Zanimljivosti Uredi
- Premda u svim enciklopedijama piše kako je Julije Klović rođen u Grižanama, narodna predaja govori kako je rođen u Driveniku (Vinodolska dolina). Ne postoji niti jedan pronađeni zapis koji bi dokazao da je Klović rođen u Driveniku.[6] Klović je, istina, živio u Grižanama. Ispred nekadašnje osnovne škole u Driveniku i dan danas stoji Klovićev kip u prirodnoj veličini.
- Uvijek je postojala jagma za Klovićem između Driveničana i Grižanaca. Svatko je želio da u njegovom kraju bude njegovo rodno mjesto.
- Također postoji stanovita legenda koja govori o njegovu talentu. Po predaji, toliko je bio dobar minijaturist da je na noktu palca mogao naslikati cijelu posljednju večeru.[7]
Izvori Uredi
- ↑ a b Klović, Julije, enciklopedija.hr, pristupljeno 31. ožujka 2018.
- ↑ Anka Bulat-Simić, Minijaturisti zagrebačkog kruga 1840/1850, str. 68., Radovi Instituta za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu (1972.), 1/2; str. 68–92., ipu.hr, pristupljeno 31. ožujka 2018.
- ↑ a b Hrvatska likovna enciklopedija 3. Goti-Koč, gl. ur. Željko Domljan, Vjesnik d.d., Zagreb, 2005., str. 114–116. ISBN 953-98026-5-2
- ↑ Darko Žubrinić, Julije Klovic, or Don Giulio Clovio de Croatia (1498-1578), croatianhistory.net, pristupljeno 31. ožujka 2018. (engl.)
- ↑ 500. obljetnica rođenja Jurja Julija Klovića, kunalipa.com, pristupljeno 31. ožujka 2018.
- ↑ Portal za kulturni turizam, pristupljeno 23. siječnja 2019.
- ↑ (M. T.). 26. veljače 2000. Michelangelo minijature. Vjesnik. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. studenoga 2007. Pristupljeno 31. ožujka 2018.
Vanjske poveznice Uredi
 | Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Julije Klović |
- Ivan Golub, Problem Klovićevog rodnog mjesta, vinodol.org, (u međumrežnoj pismohrani archive.org, 2. travnja 2008.)