Kanadska guska

vrsta guske

Kanadska guska (latinski: Branta canadensis) vrsta je divlje guske. Autohtona je vrsta arktičkih i umjerenih krajeva Sjeverne Amerike te često migrira u sjevernim dijelovima Europe. Introducirana je u Ujedinjenom Kraljevstvu, Irskoj, Novom Zelandu, Argentini, Čileu i Falklandskim otocima.[1]

Kanadska guska
Kanadska guska
Status zaštite

Status zaštite: Najmanja zabrinutost (lc)
Sistematika
Carstvo:Animalia
Koljeno:Chordata
Razred:Aves
Red:Anseriformes
Porodica:Anatidae
Rod:Branta
Vrsta:B. canadensis
Dvojno ime
Branta canadensis
(Linnaeus, 1758.)
Rasprostranjenost

██ Raspon tijekom ljeta (autohtona)

██ Raspon tijekom cijele godine (autohtona)

██ Raspon tijekom zime (autohtona)

██ Raspon tijekom ljeta (introducirana)

██ Raspon tijekom cijele godine (introducirana)

██ Raspon tijekom zime (introducirana)

██ Raspon tijekom ljeta (Bafinska guska)

Podvrste
  • B. c. occidentalis
  • B. c. fulva
  • B. c. parvipes
  • B. c. moffitti
  • B. c. maxima
  • B. c. interior
  • B. c. canadensis
Sinonimi
Anas canadensis Linnaeus, 1758.
Baze podataka
Glasanje jata kanadskih gusaka prilikom hranenja

Taksonomija

uredi

Prije se smatralo da su kanadska guska i bafinska guska (latinski: Branta hutchinsii) jedna te ista vrsta ili da je bafinska guska podvrsta kanadske guske. Odbor za klasifikaciju i nomenklaturu Američkog ornitološkog društva (engleski: American Ornithologists' Union's Committee on Classification and Nomenclature) odredilo je u srpnju 2004. godine da je riječ o dvjema različitim vrstama. Isto je učinilo Britansko ornitološko društvo (engleski: British Ornithologists' Union) u lipnju 2005. godine.[2]

Američko ornitološko društvo odredilo je da kanadskoj guski pripadaju podvrste:

Glava i vrat su crne, obrazi i područje ispod kljuna bijele, a tijelo smeđe boje. Dugačke su od 76 do 110 cm, a raspon krila iznosi od 127 do 180 cm.[3] Mužjaci tipično teže između 2,6 i 6,5 kg te su veoma agresivni kada brane svoj teritorij. Ženke su izgledom identične iako su za 10 % manje od mužjaka te teže od 2,4 do 5,5 kg.[4] Ženke se glasaju drugačije od mužjaka.[5] Neobično velik mužjak podvrste B. c. maxima težio je 10,9 kilograma te je imao raspon krila od 2,24 metra.[6] Životni vijek kanadskih gusaka u divljini iznosi između 10 i 24 godine.[6] U Britaniji rekord drži jedinka koja je bila stara 31 godinu.[7][8]

Rasprostranjenost i stanište

uredi

Kanadske guske potječu iz Sjeverne Amerike. Razmnožavaju se na raznovrsnim staništima u Kanadi i sjevernom dijelu Sjedinjenih Američkih Država. Gnijezdo je najčešće smješteno na povišenom terenu blizu vode, ponekad na brlogu kanadskog dabra. Jaja su položena na plitkom ulegnuću u redu s biljnim materijalom i paperjem od kojih je gnijezdo sagrađeno. Velika jezera mjesto su okupljanja ogromnog broja jata kanadskih gusaka.

Do početka 20. stoljeća, prekomjerni lov i gubitak prirodnog staništa tijekom kasnih 1800-ih i ranih 1900-ih uzrokovalo je alarmantno opadanje broja jedinki ove vrste. Podvrsta B. c. maxima je tijekom 1950-ih smatrana izumrlom sve do 1962. godine kada je otkriveno malo jato koje je zimovalo blizu Rochestera, u američkoj saveznoj državi Minnesoti.[9]

Posljednjih godina, u nekim je područjima broj kanadskih gusaka čak i previše porastao, toliko da su smatrane štetočinama zbog bakterija u izmetu i buke koju proizvode.[10]

Galerija

uredi

Izvori

uredi
  1. Long, John L. 1981. Introduced Birds of the World. Agricultural Protection Board of Western Australia. str. 21–493
  2. Stackhouse, Mark. The New Goose
  3. Ogilvie, Malcolm; Young, Steve. 2004. Wildfowl of the World. New Holland Publishers. ISBN 978-1-84330-328-2
  4. Mowbray, Thomas B., Craig R. Ely, James S. Sedinger and Robert E. Trost. (2002). "Canada Goose (Branta canadensis)", The Birds of North America Online (A. Poole, ed.). Ithaca: Cornell Lab of Ornithology
  5. Canada Goose - Introduction - Birds of North America Online. birdsna.org (engleski). 2002. Pristupljeno 9. ožujka 2020.
  6. a b Dewey, T.; Lutz, H. 2002. Branta canadensis. Animal Diversity Web. Pristupljeno 18. studenoga 2007.
  7. Longevity records for Britain & Ireland in 2013. British Trust for Ornithology. Inačica izvorne stranice arhivirana 18. siječnja 2015. Pristupljeno 13. siječnja 2015.
  8. Summary of all Ringing Recoveries for Canada Goose. British Trust for Ornithology. Pristupljeno 13. siječnja 2015.
  9. Hanson, Harold C. 1997. The Giant Canada Goose 2nd izdanje. Southern Illinois University Press. ISBN 978-0-8093-1924-4
  10. Why Do Canada Geese Like Urban Areas?. The Humane Society of the United States. Inačica izvorne stranice arhivirana 31. srpnja 2018. Pristupljeno 20. veljače 2014.

Vanjske poveznice

uredi