Kardinalska imenovanja pape Martina V.

Papa Martin V. za vrijeme svoga pontifikata (1417. – 1431.) održao je 4 konzistorija na kojima je imenovao ukupno 17 kardinala.^[1]

Konzistorij 23. lipnja 1419. (I.)

Baldassare Cossa, bivši protupapa Ivan XXIII.

Konzistorij 23. srpnja 1423. (II.)

Domingo Ram i Lanaja, reg. kanonik sv. Augustina, leridski biskup, Španjolska
Domenico Capranica, fermski biskup

Prema djelu Essai de liste générale des cardinaux. VII. Les cardinaux de la fin du XVe siecle, Annuaire Pontifical Catholique 1932., 1932., s. 131, papa Martin V. bio je prvi papa koji je imenovao kardinale ne objavljujući ih istovremeno. Ta tajna imenovanja nisu ista kao i kardinali koji su imenovani i pridržani in pectore, koji su poznati samo papi, dočim su ovi prvi poznati i ostalim kardinalima. Papa Pavao III. prvi je imenovao kardinale in pectore.

Konzistorij 24. svibnja 1426. (III.)

Jean de la Rochetaillée, ruanski nadbiskup, Francuska
Louis Aleman, C.R.S.J., nadbiskup Arlesa, Francuska^[a]
Henry Beaufort, vinčesterski biskup, Engleska
Johann von Bucka, O. Praem., olomučki biskup, praški administrator
Antonio Casini, sienski biskup
Niccolo Albergati, O.Carth., bolonjski biskup^[b]
Raimond Mairose, biskup Castresa, Francuska
Juan de Cervantes, seviljski arhiđakon i prokurator kastiljskoga kralja u Rimskoj kuriji
Ardicino della Porta, stariji, konzistorijalni odvjetnik
Hugues de Lusignan, nikozijski nadbiskup i jeruzalemski naslovni patrijarh
Prospero Colonna, nećak Njegove Svetosti, apostolski bilježnik^[c]
Giuliano Cesarini, stariji, saslušatelj Svet Rimske rote^[c]

Konzistorij 8. studenoga 1430. (IV.)

Juan Casanova, O.P., biskup Elnea, Francuska^[d]
Guillaume Ragenel de Montfort, biskup Saint Maloa, Francuska^[e]

Bilješke

↑ Papa Eugen IV. ga je 11. prosinca 1440. lišio kardinalata i svih beneficija, zbog njegova aktivna sudjelovanja u Saboru u Baselu, koji je odredio da Sabor ima supremaciju nad papom, svrgnuo papu Eugena IV., izabrao protupapu Feliksa V., kojega je Aleman posvetio i okrunio. Ponovno ga vratio papa Nikola V., 19. prosinca 1449. U papinskom pismu, Klement VII. dopustio je njegovo čašćenje kao blaženika, 9. travnja 1527.
↑ U papinskom pismu, Benedikt XIV. dopustio je njegovo čašćenje kao blaženika, 6. listopada 1741.
↑ ^a ^b Imenovan potajno i objavljen u konzistoriju 8. studenoga 1430.
↑ Imenovan potajno i objavljen u konzistoriju pape Eugena IV., 4. srpnja 1431.
↑ Imenovan potajno i objavljen u konzistoriju pape Eugena IV., 11. ožujka 1432.

Vidi još

Izvori

↑ Miranda, Salvador. Consistories for the creation of Cardinals 15th Century (1394-1503). Inačica izvorne stranice arhivirana 1. studenoga 2018. Pristupljeno 10. studenoga 2018.

[2] Papa Eugen IV. ga je 11. prosinca 1440. lišio kardinalata i svih beneficija, zbog njegova aktivna sudjelovanja u Saboru u Baselu, koji je odredio da Sabor ima supremaciju nad papom, svrgnuo papu Eugena IV., izabrao protupapu Feliksa V., kojega je Aleman posvetio i okrunio. Ponovno ga vratio papa Nikola V., 19. prosinca 1449. U papinskom pismu, Klement VII. dopustio je njegovo čašćenje kao blaženika, 9. travnja 1527.

[3] U papinskom pismu, Benedikt XIV. dopustio je njegovo čašćenje kao blaženika, 6. listopada 1741.

[a1426-4] Imenovan potajno i objavljen u konzistoriju 8. studenoga 1430.

[5] Imenovan potajno i objavljen u konzistoriju pape Eugena IV., 4. srpnja 1431.

[6] Imenovan potajno i objavljen u konzistoriju pape Eugena IV., 11. ožujka 1432.

[1] Miranda, Salvador. Consistories for the creation of Cardinals 15th Century (1394-1503). Inačica izvorne stranice arhivirana 1. studenoga 2018. Pristupljeno 10. studenoga 2018.

[1]

[a]

[b]

[c]

[d]

[e]