Kazanjski Kanat
Kazanjski Kanat (tatarski: Казан ханлыгы, rus. Казанское ханство) bila je srednjovekovna država Tatara, jedna od nasljednica Zlatne Horde, na mjestu gdje je bila Povolška Bugarska.
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/d/db/KazanKhanate1500.png/300px-KazanKhanate1500.png)
Postojao je od 1438. do osvajanja Ivana Groznog 1552. Obuhvaćao je: Tatarstan, Marij El, Čuvašiju, Mordoviju i dijelove Udmurtije i Baškortostana. Prijestolnica je bio Kazanj.
Volga, Kama i Vjatka bile su glavne rijeke kanata, kao i glavne trgovačke rute. Većina stanovništva bili su Kazanjski Tatari (tj. Muslimanski Bolgari koji su prihvatili tatarski jezik). Njihov identitet nije bio ograničen samo na Tatare; mnogi su se identificirali kao muslimani ili kao "stanovnici Kazanja". Islam je bio državna religija.
Tijekom svoje povijesti, kanat je bio sklon građanskim previranjima i borbama za prijestolje. Kan se mijenjao 19 puta u 115 godina. Bilo je ukupno petnaest vladajućih kana, od kojih su neki više puta uzlazili na prijestolje.
U kolovozu 1552. godine, snage Ivana Groznoga, koje su djelovale iz ruskog dvorca Svijažska, opsjedale su Kazanj. Rusi su porazili tatarske unutrašnje trupe, spalili Arču i neke dvorce. Dana, 3. listopada, nakon dva mjeseca opsade i uništavanja zidina kaštela, Rusi su ušli u grad. Neki branitelji uspjeli su pobjeći, ali većina je stradala.
Nakon pada Kazanja, teritoriji poput Udmurtije i Baškorstana pristupili su Rusiji bez sukoba. Administracija kanata je izbrisana; proruski i neutralni plemići zadržali su svoje posjede, a ostali su pogubljeni. Tatari su potom preseljeni daleko od rijeka, cesta i Kazanja. Slobodne zemlje su naseljavali Rusi, a ponekad i proruski Tatari. Pravoslavni biskupi kao što je Germogen prisilno su krstili mnoge Tatare.