Konstantinova bazilika u Trieru
Konstantinova bazilika (njemački: Konstantinbasilika) ili Aula Palatina u Trieru, je bazilika rimske palače, koja je izgrađena za cara Konstantina (306. – 337.) na početku 4. stoljeća. Danas je UNESCO-ova svjetska baština i njena je najveća antička dvorana koja još stoji; ima dužinu od 67 metara, širinu 26,05 m i visinu od 33 m.
| Rimski spomenici, Katedrala sv. Petra i Gospina crkva u Trieru | |
|---|---|
 Svjetska baština – UNESCO | |
 | |
| Država |  Njemačka |
| Godina uvrštenja | 1986. (10. zasjedanje) |
| Vrsta | Kulturno dobro |
| Mjerilo | i, iii, iv, vi |
| Ugroženost | — |
| Poveznica | UNESCO:367 |
| Koordinate | 49°45′12″N 6°38′36″E / 49.7533°N 6.6433°E |
  Konstantinova bazilika u Trieru | |
Aula Palatina je izgrađena oko 310. god. u sklopu kompleksa palače. Izvorno nije bila samostojeća zgrada, već je imala mnoge manje pripojene zgrade poput trijema, predvorja, vestibula i nekih uslužnih prostorija, a imala je i podno i zidno grijanje (hipokaust). Tijekom srednjeg vijeka je korištena kao rezidencija trierskih biskupa. Za to je apsida preoblikovana u stambeni prostor, a na vrhu zidova apside dodani su šiljasti tornjići. U 17. stoljeću, nadbiskup Lothar von Metternich dao je napraviti svoju palaču odmah do bazilike, koju je uvelike obnovio i spojio s palačom. Kasnije, u 19. stoljeću, pruski kralj Fridrik Vilim IV. je naredio da se građevina vrati u svoj prvobitni rimski oblik, što je i učinjeno pod nadzorom vojnog arhitekta Carla Schnitzlera. God. 1856., Aula Palatina je postala protestantskom crkvom. God. 1944., izgorjela je u požaru izazvanom zračnim napadom savezničkih snaga u Drugom svjetskom ratu. Kada je sanirana, nakon rata, nisu obnovljene povijesne unutarnje dekoracije iz 19. stoljeća, tako da su iznutra dobro vidljivi izvorni zidovi od opeke.
