Kraljevstvo Luang Prabang

Kraljevstvo Luang Prabang (lao. ພຣະຣາຊອານາຈັກຫລວງພະບາງ) bilo je kraljevstvo u južnoistočnoj Aziji na području današnjeg Laosa.

Luang Prabang nastaje 1701. godine raspadom kraljevstva Lan Xang, a obuhvaćalo je glavni grad Luang Prabang kao i provincije na sjeveru Laosa. Unutarnje borbe oslabile su kraljevstvo tako da je ono praktično bilo ovisno o jakom susjednom kraljevstvu Siam (obuhvaćalo današnji Tajland, Vijetnam i Burmu) kojem je plaćalo porez.

1779. Luang Prabang postaje vazalska kneževina u sastavu Siama, ali ipak zadržava svoga vlastitog kralja. Tijekom rata s kineskim Ho hordama, kraljevstvo Luang Prabang se stavlja pod zaštitu Francuske. 1893. Siam predaje glavni grad Luang Prabang kao i provincije istočno od rijeke Mekong Francuskoj. Provincije zapadno od rijeke Mekong (današnja provincija Xaignabouli) Siam je zadržao.

Kralj Sakalin poziva Francusku u pomoć da i ove provincije uzme od Siama, što se i događa, kada se Siam povlači s ovih prostora 1904. godine. Također i unutar Francuske Indokine Luang Phrabang je bilo kraljevstvo ali pod francuskim protektoratom.[1]

Vladari Luang PrabangaUredi

  • 1707. – 1713. Kitsarath
  • 1713. – 1723. Ong Kham
  • 1723. – 1749. Inta Som
  • 1749. Inta Pom
  • 1750. – 1768. Sotika Kuman
  • 1768. – 1791. Suriyavong II.
  • 1791. – 1795. Međukraljevina
  • 1795. – 1816. Anurut
  • 1817. – 1836. Manthatulat
  • 1836. – 1851. Sukaseum
  • 1851. – 1872. Tiantha
  • 1872. – 1887. Oun Kham
  • Međukraljevina
  • 1894–.1904. Sakalin
  • 1904. – 1959. Sisavang Vong
  • 1959. – 1975. Savang Vatthana

IzvoriUredi

  1. Volker Grabowsky: Einleitung zu Maha Sila Viravong: Prinz Phetsarat. Ein Leben für Laos. Lit Verlag, Münster 2003, S. 4.