Kromatiranje je tehnika zaštite metalnih površina od korozije putem stvaranja kemijske konverzijske prevlake na osnovi spojeva šesterovalentnog kroma.Najčešće je korišteno na aluminiju i njegovim slitinama,prije svega kao koroziona zaštita,te kao podloga za boje i lakove.Može se koristiti i na drugim metalima - čeliku,cinku,kadmiju,magneziju ,srebru i kositrenim slitinama.Kako su spojevi šesterovalentnog kroma toksični danas je kiselo kromatiranje s ovim spojevima u Europi u skladu s RoHS (Restriction of Hazardous Substances)direktivom zabranjeno,te je postupak zamijenjen s manje toksičnim spojevima trovalentnog kroma.No radi se i na procesima koji umjesto kroma koriste druge metalne spojeve,prije svega cirkona,vanadija,cera,titanija,molibdena te mangana.

Kromatirani mali čelični predmeti.

Povijest uredi

Prvi postupci razvijeni su oko 1915. godine,namijenjeni su bili zaštiti aluminija.No u biti se radilo o postupcima kemijske oksidacije aluminija.Kiselo kromatiranje razvijeno je 1933.(Cronak postupak,patentiran 1936.).U Europi je kromatiranje korišteno do 2007.,nakon toga se koriste samo postupci koji ne sadrže 6 valentni krom.U vojnoj i avio industriji se koristi i danas.

Vrste uredi

Razne se vrste kromatiranja najčešće razlikuju po boji:

Boja Opis
Transparentno slabo uočljivo,slaba koroziona zaštita.Bez 6 valentnog kroma.
Plavo Slabi plavkasti ton,metalni karakter površina očuvan.Sadrži 6 valentni krom,no postoje i od istog slobodne varijante.Slaba koroziona zaštita.
Žuto Prljavo zlatnog,mesingu nalik tona.Sadrži 6 valentni krom.Uporaba raširena.Najpoznatija varijanta za cink i kadmij - Cronak proces.
Maslinasto Vrlo izrazitog tona,liči na loše izveden lak,metalni karakter površine potpuno izgubljen.Sadrži 6 valentni krom,dobra koroziona zaštita.
Crno Tona je manje zasićenog nego kod lakiranja,te je metalni karakter površina zadržan barem djelomice.Ne treba ga brkati s crnim kromiranjem.Sadrži šesterovalentni krom,no radi se i na prevlakama koje ne sadrže isti.

Sastav otopina za kromatiranje uredi

Dvofazni postupak bezbojnog kromatiranja cinka i kadmija:

krom anhidrid 150-200 gr

natrij sulfat 30-45 gr

voda 1 lit

Otopina 2:

natrij bikromat 200-250 gr

sumporna kiselina 8-10 gr

dušična kiselina 80-100 gr

natrij sulfat 4-6 gr

voda 1 lit

predmete uroniti u svaku otopinu 5 - 40 sec,zatim isprati vodom pa otopinom 6-7% trinatrijfosfata 2-3 minute


Debela kromatna prevlaka zlatno žuto crvenkaste boje:

krom anhidrid 100 gr

natrij klorid 25 gr

1 lit vode

temp. 20 -30 C ,20-30 sec uroniti predmete u otopinu


Postupak s manjom koncentracijom kromata:

natrij bikromat 15-25 gr

dušična kiselina 14-28 gr

natrij sulfat 10-20 gr

voda 1 lit

20-30 C,15-60 sec


Kromatiranje kositra

3 gr natrij kromata

10 gr natrij hidroksida

2 mg neionskog detergenta

1000 mll vode

pH 11 - 12

90- 95 C temp. otopine,3- 5 sec. trajanje uronjavanja,potom dobro isprati hladnom pa vrućom vodom pa osušiti na nahviše 60 C


Alternativni postupak na bazi molibdena:

amonij molibdat 4-6 gr

amonij klorid 35-50 gr

borna kiselina 5-10 gr

voda 1 lit

60-70 sec

Dodatna literatura uredi

Edwards, Joseph (1997). Coating and Surface Treatment Systems for Metals. Finishing Publications Ltd. and ASM International. pp. 66–71. ISBN 0-904477-16-9.

Vanjske poveznice uredi