LaserDisc

LaserDisc ili (LD) je format za kućna videa i prvi komercijalni optički disk početno licensiran, prodavan i reklamiran kao MCA DiscoVision (također poznat kao "DiscoVision") 1978 godine u Sjevernoj Americi.

LaserDisc
LaserDisc
Vrsta medija Optički disk
Kodiranje NTSC, PAL
Kapacitet 60 minuta po strani na CLV diskovima;
30 minuta po strani na CAV diskovima
Čitač Laserski poluvodič valne duljine 780 nm
Razvio/li Philips, MCA Inc., Pioneer Corporation
Upotreba Kućni video, pohrana podataka

Iako je format bio u stanju pružati video i zvuk više kvalitete nego njegovi suparnici, VHS i Betamax video kazete, LaserDisc nikad nije uspio steći rasprostranjenu upotrebu u Sjevernoj Americi, ponajviše zbog visokih cijena uređaja za reproduciranje i video naslova samih.[1] Također je ostao u velikoj mjeri neprimjetan format u Europi i Australiji. Međutim, bio je mnogo popularniji u Japanu i mnogo bogatijim regijama jugoistočne Azije, poput Hong Konga, Malezije i Singapura. Tijekom 1990-ih u Hong Kongu je bio prevladavajući medij za iznajmljivanje videa.[2]

Tehnologije i koncepti iza LaserDisca su temelji kasnijih optičkih diskova, uključujući Compact Disc, DVD i Blu-ray Disc.

IzvoriUredi

  1. LaserDisc Players: wave of the future?. YouTube. Pristupljeno 24. listopada 2011.
  2. Followers of LaserDisc Interest. itimes. Pristupljeno 28. srpnja 2014.