Lezena je naziv za plitki vertikalni istak u obliku pilastra, koji istodobno ojačava i ukrašava te raščlanjuje zidnu plohu.[1]

Pročelje raščlanjeno lezenama, katedrala sv. Stošije, Zadar, 13. st.

Lezene su vrlo često povezane nizovima slijepih lukova (arkade), osobito u romanici.

U jednostavnoj formi javljaju se još u kasnoj antici (npr. Aja Sofija, oko 537. god),[2] na pročeljima, bočnim stranama i apsidama, a osobito su česte u romanici.

U gotici imaju sličnu funkciju kao i ranije, ali u njoj tada više dominira konstruktivni nego dekorativni element.[1]

Lezene su česte i u arhitekturi kasnijih stilskih epoha, osobito na pročeljima monumentalnih zdanja renesanse, baroka, klasicizma[1] i neostilova historicizma.

Izvori

uredi
  1. a b c Enciklopedija likovnih umjetnosti 1964; Damjanov/Radulić 1967
  2. Müller/Vogel 1999 - Werner Müller; Gunther Vogel: Atlas arhitekture 1, preveo Milan Pelc, Zagreb, 1999., str. 257

Literatura

uredi
  • ELU 1962 – Lezena, Enciklopedija likovnih umjetnosti, sv. 3, Zagreb, 1964., str. 311
  • Damjanov/Radulić 1967 - Damjanov, Jadranka; Radulić, Ksenija: Lezena, Umjetnost (Likovne umjetnosti), 3. izdanje, Zagreb, 1967., str. 151