Libanonski cedar
Libanonski cedar (lat. Cedrus libani) vrsta je cedra autohtona u planinama Mediterana. Postoje dva zasebna tipa koja se smatraju različitim podvrstama ili varijetetima. Libanonski cedar ili cedar Libanona (Cedrus libani subsp. libani ili var. libani) raste u Libanonu, Palestini, Izraelu, sjeverozapadnom Jordanu, zapadnoj Siriji i na jugu centralne Turske, dok turski cedar ili tauruski cedar (Cedrus libani subsp. stenocoma ili var. stenocoma) raste u jugozapadnoj Turskoj.
| Libanonski cedar | |
|---|---|
.jpg) Libanonski cedar ilustracija | |
| Status zaštite | |
 Status zaštite: Osjetljivi | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Pinophyta |
| Razred: | Pinopsida |
| Red: | Pinales |
| Porodica: | Pinaceae |
| Rod: | Cedrus |
| Vrsta: | C. libani |
| Dvojno ime | |
| Cedrus libani A.Rich. | |
| Baze podataka | |
Izgled
urediLibanonski cedar je vazdazeleno stablo četinjače koje raste do 40 m u visinu, s promjerom debla do 2,5 m. Izbojci su dimorfni, dugi i kratki. Listovi su igličasti, raspoređeni na dugim izbojima i u klasterima od 15 - 45 na kratkim izbojcima; dugi su 5–30 mm, četvrtasti u presjeku, variraju od zelene do plavo zelene s grupama puči na sve četiri strane. Češeri sa sjemenom često se javljaju svake druge godine, a sazriju u 12 mjeseci od oprašivanja; zreli češeri u kasnu jesen su 8–12 cm dugi i 4–6 cm široki.
Ekologija
urediLibanonski cedar se u Libanonu i Turskoj najčešće javlja na visinama od 1000-2000 m, gdje tvori čiste šume ili mješovite šume s jelom (lat. Abies cilicica), europskim crnim borom (lat. Pinus nigra), te nekoliko vrsta smreka (lat. (Juniperus)). Na Cipru se javlja na visini od 1000-1525 m (dosežući vrh planine Paphos). Na Atlas planini Maroka javlja se na visini od 1370-2200 m u čistim šumama ili pomiješan s Abies vrstama i (lat. Juniperus thurifera) Juniperus thurifera.
Ostalo
urediDrevni narodi su se divili njegovoj impozantnoj veličini, vjerovali u njegovu snagu i magičnu moć i prinosili ga bogovima kao dar. Prema predaji, Noa je nakon potopa svoju zahvalnost bogovima izrazio prinošenjem žrtve paljenice koju su činili cedrovina i mirta.
U raznim kulturama cedar su koristili kao miomiris i sastojak ljekovitih i kozmetičkih pripravaka. Od njegovog mirisnog i bogu dragog drveta izrađivala su se svetišta, kao npr. Solomonov hram, namještaj za kraljevske palače, sarkofazi i faraonski brodovi. Najstariji pronađeni žičani instrument, star više od 3500 godina, izrađen je od cedrovine u Egiptu.
Iako još uvijek postoje vrlo stara stabla libanonskog cedra, a najstarije ima čak oko 2500 godina, većina njegovih šuma odavno je iskrčena. Sudbinska povezanost stanovnika povijesnih prostora na kojima raste cedar simbolizirana je i libanonskom zastavom u čijem se središtu nalazi njegova slika. Mojsije je naredio hebrejskim svećenicima da koriste koru libanonskog cedra u liječenju gube.
Tijekom stoljeća, došlo je do velikog krčenja šuma koje je posebno ozbiljno u Libanonu i na Cipru. Na Cipru su preživjela samo mala stabla do 25 m visine, iako Plinije Stariji navodi libanonske cedrove visine 40 m. Opsežna pošumljavanja libanonskim cedrom provode se u mediteranskoj regiji, posebno Turskoj, gdje se sadi više od 50 milijuna mladih cedrova godišnje. Populacije libanonskog cedra sada se šire kroz kombinaciju sadnje i zaštite prirodne obnove od brštenja koza, lova, šumskih požara i crvotočina.
-
Libanonski cedar u Šumi božjih cedara -
Libanonski cedar, grana s iglicama -
Libanonski cedar, češeri
