Lionel od Antwerpena, 1. vojvoda od Clarencea


Lionel od Antwerpena, 1. vojvoda od Clarencea, KG (normanski: Leonell Duc de Clarence; 29. studenoga 1338. – 17. listopada 1368.[1][2]) bio je treći sin engleskoga kralja Edaarda III. and Filipe Hainaultske. Nazvao je po svom rodnom mjestu, Antwerpenu u Vojvodstvu Brabantu.[3] Majka mu je bila Flamanka, te je bio unuk Vilima I., grofa od Hainaulta. Atletski građen, bio je visok skoro 2,15 m.[4][5]

Lionel od Antwerpena
Vojvoda od Clarencea
Lionel, vojvoda od Clarencea. Crtež iz XIX. stoljeća, s prikazom brončane statue na južnoj strani groba njegova oca, kralja Eduarda III. u Westminsterskoj opatiji
grof od Ulstera
 (jure uxoris)
PrethodnikWilliam Donn de Burgh
NasljednikPhilippa i Roger Mortimer
RegentElizabeth de Burgh
Rođenje29. studenoga 1338.
Antwerpen, Vojvodstvo Brabant
Smrt17. listopada 1368.
Alba, Pijemont
PokopPriorat Clare, Suffold
SuprugaElizabeth de Burgh, 4th Countess of Ulster
Violante Visconti
PotomstvoPhilippa, 5. grofica of Ulstera
DinastijaPlantagenet
OtacEduard III.
MajkaFilipa Hainaultska

Prvi brak uredi

Kao dijete zaručen je s Elizabethom de Burgh, 4. groficom od Ulstera (u. 1363. u Irskoj), koja je bila kći i nasljednica Williama Donn de Burgha, 3. grofa od Ulstera, te ju je oženio 1352., ali je već ranije zaposjeo njezinu veliku baštinu u Irskoj. Nazivan je grofom od Ulstera od 1347.[6]

Irska uredi

Nakon što je imenovan predstavnikom svog oca u Engleskoj 1345. i ponovno 1346., Lionel se pridružio pohodu u Francuskoj 1355., ali glavnina njegova djelovanja bila je usmjerena na irske poslove.[6]

Imenovan guvernerom te zemlje, stigao je u Dublin 1361. godine, a u studenom sljedeće godine imenovan je vojvodom od Clarencea, što je treće vojvodstvo u Engleskoj, dok mu je njegov otac neuspješno pokušavao osigurati škotsku. Njegova nastojanja da zavede učinkovitu vlast nad svojim irskim zemljama tek su donekle bili uspješni. Nakon održavanja parlamenta u Kilkennyju, koji je usvojio slavni Statut iz Kilkennyja 1366. godine, s gnušanjem je odustao od zadatka i vratio se u Englesku.[6]

Pjesnik Geoffrey Chaucer svojevremeno je bio paž u Lionelovu kućanstvu.[6]

Drugi brak uredi

Nakon što je 1363. umrla Lionelova prva supruga Elizabeth, dogovoren je drugi brak s Violante Visconti, kćerki Galeazza Viscontija, gospodara Pavije. Putujući po svoju mladu, Lionel je sjajno primljen u Francuskoj i u Italiji, te je oženio Violante u Milanu u lipnju 1368. Svečaosti su potrajale nekoliko mjeseci, tijekom kojih se Lionel razbolio u Albi, gdje je i umro 17. listopada 1368.[6] U to se vrijeme snažno nagađalo da ga je otrovao njegov punac,[7] iako to nikada nije dokazano.

Potomstvo uredi

Lionel je imao samo jedno dijete, Philippu, kći svoje prve supruge Elizabeth. Ona se 1368. udala za Edmunda Mortimera, 3. grofa od Marcha. Njihova unuka i kasnija nasljednica, Anne Mortimer, udala se za jorkistički ogranak engleske kraljevske obitelji i bila majka Richarda Plantageneta, 3. vojvode od Yorka. Iako je Richard u muškoj liniji poticao od Eduarda III., Dinastija York svoje je pravo na engleskomprijestolje temeljila na potomstvo ženskom linijom od Lionela kako bi uspostavili trajnu nasljednu liniju. (Eduardov prvorođeni sin, Crni Princ, nije imao zakonitih potomaka osim svoja dva sina Edwarda od Angoulêmea i kralja Rikarda II.)[6] Lionel je bio predak kraljeva Eduarda IV., Eduarda V., Rikarda III. i svih kasnijih britanskih monarha osim Henrika VII., čija je supruga Elizabeth od Yorka bila Lionelov potomak.

Rodoslovlje uredi

Arms uredi

 
Jedna navodna inačica Lionelova grba

Lionelov grb bio je u određenom trenutku grb kraljevstva, a razlikovao se gredom s pet krakova, pri čemu je u svakom kraku bio crveni križ, predstavljajući na taj način englesku zastavu s križem Svetog Jurja na svakom kraku.[13] Postoje i prijedlozi, poput gornje slike, da je u određenom trenutku nosio razliku od tri grede, od kojih je svaka imala crveni kvadrat.

Bilješke uredi

  1. Lionel of Antwerp, duke of Clarence | English noble. Encyclopedia Britannica (engleski). Pristupljeno 7. ožujka 2021.
  2. Nichols, John; Gough, Richard. 1780. A collection of all the wills, now known to be extant, of the kings and queens of England, princes and princesses of Wales, and every branch of the blood royal, from the reign of William the Conqueror to that of Henry the Seventh exclusive : with explanatory notes, and a glossary. J. Nichols. str. 90. Pristupljeno 7. ožujka 2021.
  3. Ormrod, W. M. Lionel, duke of Clarence (1338–1368). Oxford Dictionary of National Biography (online izdanje) (engleski). Oxford University Press
  4. Strickland, Agnes (2009.). Lives of the Queens of England from the Norman Conquest: With Anecdotes of the Courts: First Published From Official Records and Other Authentic Documents, Private as Well as Public. Svezak II. str. 181. Google Books. Pristupljeno 14. kolovoza 2014.
  5. Maskel, J. 21. lipnja 1890. The Dukedom of Clarence. Notes and Queries. 7. Oxford University Press. London, UK. 9 (234): 481–483. ISSN 0029-3970. OCLC 2623018. Pristupljeno 21. veljače 2016.
  6. a b c d e f Chisholm 1911, str. 248.
  7. Frances Stonor Saunders, Hawkwood: Diabolical Englishman (2004).
  8. a b c d e f g h i Armitage-Smith, Sydney. 1905. John of Guant: King of Castile and Leon, Duke of Aquitaine and Lancaster, Earl of Derby, Lincoln, and Leicester, Seneschal of England. Charles Scribner's Sons. str. 21. Pristupljeno 8. listopada 2018.
  9. a b c d Anselme de Sainte-Marie, Père. 1726. Histoire généalogique et chronologique de la maison royale de France [Genealogical and chronological history of the royal house of France] (francuski). 1 3rd izdanje. La compagnie des libraires. Paris. str. 87–88}
  10. a b c d e f g h i von Redlich, Marcellus Donald R. Pedigrees of Some of the Emperor Charlemagne's Descendants. I. str. 64
  11. a b Anselme 1726, pp. 381–382
  12. a b c d Weir, Alison. 1999. Britain's Royal Families: The Complete Genealogy. The Bodley Head. London. str. 75, 92
  13. Marks of Cadency in the British Royal Family

Izvori uredi

Lionel od Antwerpena
Rođ. 29. studenoga 1338. Umr. 17. listopada 1368.
Vladarske titule
prethodnik
William Donn de Burgh
grof od Ulstera
jure uxoris (Elizabeth de Burgh)
1347.–136.8
nasljednik
Philippa Plantagenet