Ljahovski otoci
Ljahovski otoci (rus. Ляховские острова, jakutski: Ляхов арыылара) su najjužnija skupina Novosibirskih otoka u arktičkim morima istočne Rusije. Otoci su nazvani u čast Ivana Ljahova, koji ih je istražio 1773.
Ljahovski otoci rus. Ляховские острова, jakutski: Ляхов арыылара | |
---|---|
Otočje | |
Satelitska snimka | |
Zemljovid otočja | |
Etimologija | Istraživač Ivan Ljahov |
Položaj | |
Koordinate | 73°43′54″N 139°32′17″E / 73.731528°N 139.537938°E |
Smještaj | Dalekoistočni savezni okrug |
Država | |
More | Laptevsko more, Istočnosibirsko more |
Ocean | Arktički ocean |
Otočje | Novosibirski otoci |
Geografija uredi
Od kopna ih odvaja Tjesnac Dmitrija Lapteva (širok 60 km), a od skupine Anžuovih otoka Sannikovljev tjesnac (širokim 50 km). Dva otoka dominiraju skupinom:
- Boljšoj Ljahovski 5,156.6 km2 s najvišim vrhom Emy Tas (311 m/nm)[1]
- Mali Ljahovski 975.5 km2[2]
- Stolbovoj je veliki otok izdvojen iz skupine.
- Uz jugozapadni rt otoka Boljšoj Ljahovski nalazi se mali otočić koji se zove Hopto-Terer.
- Semjonovski je nestao nakon teške erozije. Površina otoka prije nestanka bila je u 4 km2, što ga je činilo jednim od najmanjih otoka u otočju.[3][4]
U popularnoj kulturi uredi
Ondje se odvija dio radnje dvaju romana Julesa Vernea, Waif of the Cynthia (1885.) i Césara Cascabela (1890.). U potonjem, pojam "Otočje Ljahov" odnosi se na novosibirsku skupinu u cjelini, jer se glavna radnja odvija na otoku Koteljni.
Izvori uredi
- ↑ Bol. Lyakhovskiy (Liakhov)
- ↑ Mal. Lyakhovskiy (Lachovski)
- ↑ (rus.) Grigorov, I.P., 1946, Disappearing islands. Priroda, pp. 58–65
- ↑ Gavrilov, A.V., N.N. Romanovskii, V.E. Romanovsky, H.-W. Hubberten, and V. E. Tumskoy (2003). Reconstruction of Ice Complex Remnants on the Eastern Siberian Arctic Shelf. Permafrost and Periglacial Processes. vol. 14, pp. 187–198.
Vanjske poveznice uredi
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Ljahovski otoci