Lovorvišnja (zelenčica, zelenče, lovor trešnja, lat. Prunus laurocerasus) otporan je vazdazeleni[1] grm iz porodice ružovki (Rosaceae), visine i širine do 1,5 m. Listovi su uski i dugi 10 cm, glatki, tamnozeleni. Sitni bijeli cvjetovi pojavljuju se na dugim drškama. Sadi se kao živa ograda, ali i pojedinačno. Ako se formira kao živa ograda treba imati na umu da se zbog redovnog obrezivanja vjerojatno neće nikada pojaviti cvjetovi na živici lovorvišnje. Interesantno je i da lovorvišnja ne pripada porodici lovorovki (lauraceae), već ružama (pobliže, rodu prunus).

Lovorvišnja
Grm lovorvišnje u cvatu
Sistematika
Carstvo:Plantae
Divizija:Magnoliophyta
Razred:Magnoliopsida
Red:Rosales
Porodica:Rosaceae
Rod:Prunus
Vrsta:P. laurocerasus
Dvojno ime
Prunus laurocerasus
L.
Baze podataka

Svi djelovi biljke su otrovni, sadrže amigdalin koji se razgrađuje u cijanovodičnu kiselinu, daje miris po bademima, a trovanje njom izaziva povraćanje, lupanje srca, gušenje i smrt. Toksičnim glikozidima u lišću štiti se od biljoždera.[2]

Izvori

uredi
  1. Šugar, Ivan. 1. lipnja 2002. Izrazi vazdazelen i zimzelen u hrvatskom leksiku i njihovo značenje. Jezik : časopis za kulturu hrvatskoga književnog jezika. 49 (3): 104–108. ISSN 0021-6925
  2. Priroda i biljke

Dodatna literatura

uredi
  • Grlić, Lj. 1980. Samoniklo jestivo bilje. Zagreb

Vanjske poveznice

uredi